Iako je manjak joda u organizmu teško detektirati to ne znači da ne možeš uočiti neke signale koje ti tijelo šalje i dati mu ono što mu je potrebno. Skupine osoba kojima najčešće nedostaje jod su trudnice, dojilje te vegani i vegetarijanci.
"Za optimalan rad štitnjače važni su cink, selen i jod. Jod je mineral koji je potreban za proizvodnju svih hormona štitnjače. Kada provjeravamo zdravlje štitnjače tada mjerimo razinu T3 i T4 hormona koji zapravo ukazuju koliko se joda ugradilo u hormone štitnjače. Jod je neophodan i nezamjenjiv za rad štitnjače, a možemo ga pronaći u kuhinjskoj soli, plodovima mora i algama. Osim joda, važan za rad štitnjače jest i mineral selen. Selen je ključan za rad enzima koji uzima hormon T4 i pretvara u aktivni oblik T3. Osobe koje imaju manjak selena u organizmu mogu osjećati simptome hipotireoze odnosno posljedice smanjenog rada štitnjače unatoč tome što su vrijednosti hormona T3 i T4 unutar normalnog raspona", objasnile su nutricionistice iz Vitaminotekinog tima.
Budući da se jod rijetko nalazi u tlu i vodi postoji nedostatak joda u mnogim živim organizmima. Procjenjuje se da nedostatak joda ugrožava oko 2 milijarde ljudi u svijetu i glavni je uzrok pojave mentalne retardacije. Manjak joda smanjuje inteligenciju za 10-15 %. Od gušavosti na svijetu pati 700 milijuna ljudi.
Simptomi da organizmu nedostaje joda
Simptomi se obično pojavljuju samo kada je nedostatak joda ozbiljan, što je rijetko. Iako postoji test za nedostatak joda (analiza urina), a može ga se zatražiti od liječnika opće prakse ili endokrinologa, dr. Elizabeth Pearce, članica Americas at Lodine Global Network, neprofitne i nevladine organizacije koja se bori protiv suzbijanja zdravstvenih posljedica zbog nedostatka joda, kaže za Prevention.com da se ti testovi češće koriste za ispitivanje velikih populacija za istraživanje javnog zdravstva, a ne za pojedince. "Velike su oscilacije u razini joda u organizmu iz dana u dan, ali i iz sata u sat, tako da je jednoj osobi potrebno napraviti 10 ili 12 testova kako bi se ustanovio status", govori Pearce i kaže da ipak postoji nekoliko signala na koje treba obratiti pažnju.
- Gušavost je jedan od znakova, koja nastaje kao posljedica povećanja štitne žlijezde. Gušavost ne mora biti vidljiva, ponekad se može uočiti samo na ultrazvuku ili CT-u. Gušavost uzrokuje osjećaj gušenja, poteškoće s disanjem ili gutanjem.
- Hipotireoza ili smanjeni rad štitnjače je također jedan od znakova, a simptomi su umor, porast tjelesne težine, gubitak kose, suha kosa, suha koža, natečeno lice, promuklost, slabost mišića, depresija, gubitak pamćenja. Pacijenti s hipotireozom obično imaju dva ili više simptoma, ali prije nego što se povežu nedostatkom joda treba imati na umu da ti simptomi mogu biti posljedica nekoliko drugih zdravstvenih stanja ili nastati kao posljedica zbog uzimanja određenih lijekova.
- Komplikacije u trudnoći ili problemi s razvojem djeteta, nedostatak joda povezan je s neplodnosti, pobačajima, prijevremenim porođajem, rođenjem mrtvorođenčadi. Blagi do umjereni nedostatak joda također je povezan s većim rizikom od ADHD-a kod djece.
Koliko joda je dovoljno i koje su posljedice, ako se pretjera s njegovim unosom?
"Problem nedostatka joda se u Hrvatskoj, kao i u većini razvijenih zemalja, rješava jodiranjem soli, čime se istovremeno provodi i prevencija gušavosti. U tu se svrhu uglavnom koriste kalijev-jodid (KI) I kalijev-jodat (KIO 3). U Hrvatskoj je tijekom povijesti nedostatak joda u hrani uzrokovao endemsku gušavost u Slavoniji i Lici, a najznačajnije u selu Rude pokraj Zagreba, zbog čega se jodiranje soli provodi još od 1953. godine. Od 1997. godine kilogram soli treba sadržavati 15 – 23 miligrama joda", informira Hrvatski zavod za javno zdravstvo i prenosi preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Globalne mreža za jod i Fond Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) o potrebnim dnevnim količinama joda:
- za uzrast 0-6 godina 90 µg/dan
- starost 7-12 godina 120 µg/dan
- stariji od 12 godina 150 µg/dan
- trudnice i dojilje 250 µg/dan
Kako osigurati unos optimalne količine joda?
Budući da ne postoji pouzdani test za nedostatak joda, najbolja stvar koju možeš učiniti je spriječiti da se to dogodi. Prvo se pobrini kupuješ li i jedeš li jodiranu sol, a to piše na pakiranju.
"Jodirana sol mora sadržavati koncentracije joda (kalijevog-jodida) u količini od 15 do 23 mg joda na kilogram soli. Kvalitetni morski plodovi, primjerice ulje jetre bakalara, alge poput spiruline najbolji su izvori joda, no dobri izvori su i jogurt, sušene gljive, školjke, ribe. Za odrasle osobe preporučen dnevni unos joda iznosi 150 mikrograma. Kod djece se smatra da je optimalan unos joda od 100-199 mikrograma po litri. Taj unos uzima u obzir doze potrebne kako bi se spriječile bolesti poput endemskog kretenizma, odnosno strume - guše štitnjače.
Svježa riba na 200 grama prosječno bi trebala sadržavati oko 200 mikrograma joda, što jest oko okvira dnevno preporučenih vrijednosti. Jednom šalicom jogurta uneseš oko 90-ak mg joda, a istom količinom mlijeka oko 60 mg. Jaja sadrže nešto joda, no ne previše. Sol samu po sebi u umjerenim količinama nije potrebno posve izbjegavati, jer primjerice kod visokih vanjskih temperatura te tjelesne aktivnosti, znojem se gubi značajna količina natrija, a sol je izvor istog minerala", objasnio je Nenad Bratković, magistar nutricionizma sveučilišni magistar fitofarmacije i dijetoterapije.
"Jod u obliku suplemenata obično se ne preporučuje, osim trudnicama, dojiljama ili osobama koje zbog različitih razloga imaju ograničenu prehranu poput vegana, vegetarijanaca, osjetljivih na gluten i laktozu, u svakom slučaju prije odluke dobro je posavjetovati se s liječnikom", savjetuje Pearce.
Namirnice koje sadrže jod:
- mliječni proizvodi,
- jaja,
- morska riba,
- alge,
- školjke,
- soja,
- sezam,
- češnjak,
- blitva,
- tikvice,
- repa,
- špinat.
Važno je napomenuti da kupusnjače kao što su kelj, brokula i cvjetača sadrže tvari koje ometaju metaboličke funkcije joda i rad štitne žlijezde.
