‘Mlada sam, nema šanse da bih bila bolesna’, rekla je Ljubica Šivak (21) nakon što joj se pojačao apetit te se udebljala 10 kilograma. Dijagnosticiran joj je karcinom, protiv kojeg se uspješno borila.
Želim završiti fakultet i sigurna sam da ću to ostvariti, samo sam malo usporila da bih se izliječila do kraja. No mlada sam, imam vremena za sve, kaže Ljubica Šivak (21), farmaceutska tehničarka iz Tuhelja, koja je prošla tešku borbu s papilarnim karcinomom štitnjače.
Operirala je štitnjaču i limfne čvorove na obje strane vrata punih pet sati. Kako je karcinom metastazirao u limfne čvorove vrata, zahvatio pluća i limfne čvorove abdomena, prošla je i terapiju radioaktivnim jodom.
Upoznali smo je dan nakon kontrolnog pregleda, na kojoj joj je dr. Jukić priopćio dobre vijesti - metastaze se povlače. Čeka je kontrola u studenom, kad će se vidjeti hoće li trebati još jednu terapiju radioaktivnim jodom ili je liječenje završeno.
Zanemarivanje simptoma
Sve je počelo pred kraj srednje škole, prije državne mature. Ljubica je puno energije uložila u učenje te bila pod stalnim stresom, što je vjerojatno bio okidač za to da štitnjača reagira. Iako je i u školi učila o simptomima, isprva nije obraćala pažnju.
"Prvo sam osjetila teškoće pri gutanju, no pripisala sam to upali grla. U to sam vrijeme već stažirala u ljekarni i počela primjećivati da mi se pojačao apetit. Ujutro bih znala navaliti na krafne i ubrzo bih opet bila gladna. Udebljala sam se desetak kilograma. Počela sam primjećivati da mi opada kosa i da se brže umaram, no ništa nisam pripisivala bolesti. Mislila sam: ‘Mlada, sam, nema šanse da bih bila bolesna", priča.
No kad je drugi put došla liječnici zbog upale grla, dijagnosticirala je povećanje limfnih čvorova i uputila je u Opću bolnicu u Zabok, gdje su posumnjali na štitnjaču.
Prije i poslije operacije
"Preporučili su mi pregled kod otorinolaringologa te onkologa. Sama ta riječ je za mene bila šok. Otišla sam na punkciju štitnjače i suočila se s nalazom - papilarni karcinom štitnjače. Kako sam u tom trenutku imala visoku hipertireozu, operacija nije bila moguća. Od ožujka do svibnja lijekovima sam morala smanjivati razinu hormona štitnjače da bi endokrinolog odobrio operaciju. Operirao me dr. Jukić u KB-u Sestre milosrdnice 31. svibnja, pa ovih dana obilježavam još jedan rođendan", šali se Ljubica.
Dodaje kako ne zna bi li uspjela ustrajati u očekivanju operacije da joj članovi obitelji, školski prijatelji i kolege te prijatelji iz zbora nisu bili podrška.
"Kad je pak riječ o operaciji i oporavku, ne znam kako bih se nosila s tim da ljudi koji rade u bolnici nisu bili predivni i trudili se da kroz to teško razdoblje lakše prođem", priča sugovornica. Bilo joj je teško dok je rana na vratu zarastala, kaže, jer je riječ o velikom rezu. Potom je morala izdržati razdoblje hipotireoze, niskih hormona, kako bi se moglo utvrditi gdje su metastaze.
"Nakon toga sam prošla terapiju radioaktivnim jodom i evo me, danas sam opet ona stara, vesela i nasmijana", kaže Ljubica. Spoznala je da je stres bio “samo” okidač bolesti, dok postoje i genetske predispozicije, jer ima članova obitelji koji su se borili sa štitnjačom.
"Rado bih pomogla ljudima koji se moraju suočiti s tom dijagnozom jer znam koliko je meni podrška bila važna", kaže Ljubica. Ona sama, dodaje, neko se vrijeme borila s osjećajem da će je ljudi zbog reza na vratu gledati “drugačije” i žaliti, a tijekom liječenja morala se nositi i s hormonalnim promjenama, pa je potražila i pomoć psihologa, dok se danas sa svojom bolešću može i šaliti.
