Endotelopatija je bolest rožnice oka, a njezina glavna karakteristika je zamagljeni vid koji se pojavljuje u jutarnjim satima. To je bolest oka koja široj javnosti nije poznata zato smo mi razgovarali s prof. dr. sc. Ivom Dekaris, specijalisticom oftalmologije, iz Klinike Svjetlost.
"Endotelopatija je degenerativna neupalna bolest unutarnjeg sloja rožnice - prednjeg prozirnog dijela oka. U te bolesti dolazi do propadanja stanica endotela rožnice kojima je uloga da održavaju prozirnom i bistrom te stoga bolesnik postupno gubi vid. Najčešći oblik endotelopatije jest Fuchsova endotelopatija i ona je genetski uzrokovana", rekla je prof. dr. sc. Iva Dekaris.
Ovo je i nasljedna bolest, ali kako dijagnostika u prošlosti nije otkrivala mnoge bolesti pa nedostatak te bolesti u tvojoj obitelji nije nešto na što se trebaš oslanjati. Endotelopatija se najčešće pojavljuje u srednjoj životnoj dobi.
"Rizična skupina su osobe u kojih je u obitelji postojala bolest endotelopatije. Budući je dijagnostika endotelopatije bila prilično slaba u prošlosti radi nepostojanja dijagnostičkih aparata kojima se ta bolest otkriva, vrlo često bolesnik ne zna pouzdano da li su roditelji ili ostala rodbina imali tu bolest. Bolest se najčešće manifestira iznad 40-te godine života", objasnila je prof. dr. sc. Dekaris.
Kao što je već navedeno simptomi endotelopatije su mutan vid, koji je karakteristično najgori u jutarnjim satima, a tijekom dana vid postaje bistriji. Kako bolest napreduje, jutarnja razdoblja tijekom kojih je vid mutan, sve su duža.
Liječenje ove genetske bolesti, nažalost ne može biti uzročno, no postoji simptomatska terapija u obliku kapljica kojom se može usporiti progresija bolesti.
"Bolest je genetski uzrokovana i ne postoji nažalost uzročno liječenje, nego samo kapljice koje djeluju simptomatski, tj. usporuju gubitak vida, ali ne mogu obnoviti propale endotelne stanice. Gubitak endotela rožnice može biti uzrokovan i operacijom mrene koja traje predugo, kod koje se intra-operacijski nije koristio dobar protektor endotela ili je popraćena komplikacijama", kaže prof. dr. sc. Dekaris.
Rasprostranjenost endotelopatije diljem svijeta nije pouzdano određena velikim studijama, no smatra se da napredni oblik bolesti zahvaća oko jedne na 2000 osoba. Bolest je više rasprostranjena u Europi negoli u drugim dijelovima svijeta.
Gubitak vida
U neotkrivene endotelopatije vid s vremenom postaje sve lošiji, objašnjava dr. Dekaris.
"Endotelopatiju je osobito važno otkriti u slučaju planiranja operacije mrene jer se tada tijekom same operacije mogu koristiti specijalni 'protektori' endotela koji operaciju čine sigurnijom. Naime, kod svake operacije mrene gubi se određeni dio endotelnih stanica rožnice, a u slučaju da osoba ima endotelopatiju treba planirati operaciju tako da se izgubi 'najmanji mogući broj stanica", rekla je prof. dr. sc. Iva Dekaris.
Neotkrivena endotelopatija može imati ozbiljne posljedice po tvoj vid, ali ju mogu točno dijagnosticirati samo specijalizirani liječnici kao i stadij endotelopatije.
"Očni liječnik subspecijaliziran za bolesti rožnice moći će već pregledom na biomikroskopu vidjeti postojanje endotelopatije u njenom naprednijem obliku. No za dijagnostiku rane endotelopatije potreban je poseban dijagnostički aparat kojim se točno pobroji broj stanica endotela rožnice i na osnovu tog broja se može uočiti početna endotelopatija, tj. ona koja još nije vidljiva kliničkim pregledom", objasnila je prof. dr. sc. Dekaris.
Transplantacija rožnice
Kako je ova bolest progresivna i može ju se samo usporiti, osoba oboljela od endotelopatije može doći i do stadija u kojem mu je potrebna transplantacija rožnice.
"Zamjena endotela rožnice u endotelopatiji se u krajnjoj fazi liječi slojevitom transplantacijom rožnice, kojom se bolesne stanice zamjenjuju slojem zdravih donorskih stanica. Operacija se obično radi kada bolesniku vid padne na 30-40% normalnog vida, no naravno to ovisi i o vidnim potrebama i dogovoru s bolesnikom", objasnila je prof. dr. sc. Dekaris te dodaje da oporavak traje znatno kraće nego kod transplantacije cijele rožnice.
"Oporavak nakon slojevite (endotelne) transplantacije rožnice je znatno brži negoli nakon transplantacije pune debljine rožnice te se dobar vid postiže već za 3-4 tjedna nakon operacije. Također je mnogo manji rizik odbacivanja stranoga tkiva te je potrebno upotrebljavati manje lokalne steroidne terapije u obliku kapljica", zaključila prof. dr. sc. Iva Dekaris.
Ako imaš problema sa zamagljenim vidom, reci svom liječniku obiteljske medicine ili posjeti oftalmologa.