Powered by:
Kad joj je dijagnosticiran rak dojke Vlatka Grganić imala je samo 22 godine i kako je i sama rekla bila je u to vrijeme još uvijek veliko dijete. Vlatka je najmlađa od troje djece u obitelji koja joj je uvijek pružala oslonac.
"Nisam imala puno briga, znala sam da je uvijek netko uz mene. Bila sam vesela, izlazila sam, družila se i radila. I danas sam takva ,ali neke stvari su se promijenile. Više se posvećujem malim stvarima i veselim se svakom novom danu. Pažljivija sam nego prije. Ne dam da me sitnice izbace iz takta, jedem zdravije i nije me briga što drugi misle", odgovara Vlatka na pitanje kakva je bila prije bolesti i otkriva kako u početku nije prepoznala jedan od simptoma raka dojke.
Nije odmah prepoznala simptom raka dojke
"Na lijevoj dojci počela mi se uvlačiti bradavica. Kada sam to primijetila nisam se puno obazirala jer sam mislila da je to nešto što će vrlo brzo proći. Nisam imala potrebu ni pričati o tome. Nakon nekog vremena sam se povjerila dečku te otišla liječniku koji me uputio specijalistu i tada sam saznala dijagnozu. Nisam mogla odmah na operaciju jer je jedan od dva tumora bio prevelik. Počela sam primati kemoterapiju i to je trajalo pet mjeseci. Nakon toga sam završila na prvoj operaciji."
Prije operacije liječnik je Vlatki rekao da ima dvije mogućnosti. "Prva je bila da mi odrežu dojke i ostave me 'ravnu' što nikako nije bila prihvatljiva opcija s moje strane. Druga opcija su bili implantati. Nisam bila oduševljena ni s tom opcijom, ali za nešto sam se morala odlučiti. Nisam se toliko bojala same operacije koliko sam se zgražavala da ću ostati bez tako važnog dijela tijela", priča Vlatka. "Pitala sam se kako ću nastaviti živjeti, kakva ću majka biti jednoga dana. Jako je teško bilo, ali sam se relativno brzo oporavila. Išla sam na dvije operacije i kada smo mislili da je napokon kraj, tijelo mi je počelo odbijati implantate. Dobila sam visoku temperaturu i završila u bolnici.
Tijelo je odbacilo implantate
Kad su mi spustiti temperaturu liječnici su zaključili da moraju izvaditi jedan implantat. Bila sam uplašena kao nikada i ljuta. Jako ljuta jer je trebalo biti gotovo, a nije. Bila sam iscrpljena od svih silnih promjena i informacija. Međutim, imala sam vrhunske liječnike koji su brzo se došli do rješenja i završila sam na trećoj operaciji kako bi mi stavili manji implantat. Osim liječnika velika potpora bila mi je i Udruga žena oboljelih i liječenih od raka Nismo same . Nakon te treće operacije sve je u redu s tim da mi je lijeva dojka manja i nepomična zbog zračenja, ali danas se smatram sretnom jer sam shvatila kako i dalje normalno živim i normalno izgledam", objašnjava Vlatka koja i danas svakodnevno osjeća tegobe te i dalje uzima terapiju. Kaže da je od terapije koju uzima bole kosti, a pati i od želučanih tegoba zbog lijekova koje je pila, ali sve su to za nju sada sitnice u odnosu na ono što je prošla.
"Ne želim zaboraviti što mi se dogodilo, ali danas se smatram zdravom i sretnom. Promijenila sam se od kako sam saznala dijagnozu. Ta promjena je dolazila polako, čovjek se ne promjeni preko noći. Danas sam puno sigurnija, više volim i smijem se. Više ugađam sebi i drugima. Imam puno podrške od obitelji i prijatelja, ali i od ljudi koje ne poznajem. Naučila sam živjeti. Shvatila sam da kosa ili dojke nisu najvažniji. Zdravlje mojih najmilijih i mene su mi na prvom mjestu. Ne želim se izlagati bilo čemu što bi moglo negativno utjecati na zdravlje. Naučila sam da je svaka promjena bitna i da joj se trebamo posvetiti", priča Vlatka.
Za liječnike i sestre koji su se brinuli za nju dok je bila u bolnici Vlatka kaže da ima samo pohvale. "Puni su razumijevanja i topline. Znala sam se čuditi koliko ljudi imaju strpljenja za moja pitanja i moje strahove." Vlatki je veliku podršku tijekom bolesti i oporavka dobila od udruge Nismo same.
Vlatka smatra da se ljudi ne kontroliraju dovoljno. Naglašava da muškarci kao i žene mogu oboljeti od ove vrste karcinoma. "Ljuti me kada čujem rak dojke je izlječiva bolest. Da, je, ali ako se otkrije na vrijeme. I to je problem kod ove ove bolesti. Ponekada kad se pojave simptomi može biti kasno. Nadam se da će u skoroj budućnosti biti više preventivnih pregleda i manje oboljelih", poručila je Vlatka.
Vlatkina priča o borbi s bolešću ostavlja snažan dojam zbog njezine mladosti i snage koju je uložila u ozdravljenje. Još osnažujućih priča, žena različitih godina i okupacija potraži na stranicama udruge Nismo same jer malo što može dati takav poticaj kao spoznaja da postoji mjesto gdje se može dobiti potpora i u najtežim životnim situacijama kao što je bolest. Inspirativna je i priča novinarke Ivane Kalogjere osnivačice portala Nismo same te istoimene udruge.
Neke stvari treba otkriti na vrijeme. Rak dojke jedna je od njih. Sklopi #pinkypromiss s važnom ženskom osobom u svom životu i počnite prakticirati naviku koja može spasiti život - samopregled dojki. #pinkypromiss. Obećaj. Otkrij. Ozdravi. Kampanja je pokrenuta pod pokroviteljstvom Merkur osiguranja i u suradnji s udrugama Sve za nju, Europa Donna Hrvatska i Nismo same.
