Dr.sc.Kristina Blaslov, dr.med. endokrinologinja i dijabetologinja iz Zavod za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu, odgovara zašto su dijabetičari ugroženiji ako dobiju koronavirus, uspijeva li im se osigurati adekvatna skrb, koja je razlika, ako od koronavirusa oboli osoba s dijabetesom tipa 1 i tipa 2.
mZ: S čim su se oboljeli od dijabetesa suočili od kada koronavirus hara Hrvatskom i svijetom (ambulantna i bolnička skrb, dostupnost lijekova)?
Ono što mogu reći za sve oboljele od kroničnih bolesti je da su zasigurno, u početku „lock downa“ neko vrijeme bili zbunjeni. Smatram da su se bojali da njihovi neophodni pregledi neće biti odrađeni. Ipak, govoreći prije svega za svoju Ustanovu, KBC Sestre milosrdnice, smatram da smo učinili sve da naše bolesnike obavijestimo o eventualnoj odgodi smatram da smo uspješni u tome i dalje. Trijaže su sve prisutnije, brojnije, radimo punim pogonom, iako nam mnogo djelatnika završava u izolacijama i samoizolacijama, osjećamo se sigurno, a sigurno su i naši bolesnici. Osobno sam ponosna što nemamo zaostataka ni s jednim pogonom našeg Zavoda, od bolesti hipofiza, nadbubrežnih žlijezda, štitnjače, a osobito šećerne bolesti. Moram čak primijetit da smo imali veći broj novodijagnosticiranih bolesnika ili akutnih (naglo nastalih upala i sl.), znam da su svi u ustanovi u kojoj sam zaposlena dali sve od sebe da se plan i program održi.
mZ: Je li se stanje većine oboljelih od dijabetesa ipak pogoršalo tijekom pandemije i zašto?
Oboljeli od dijabetesa su naravno, upozoreni i shvatili su da su ugrožena skupina, što je s jedne strane izvrsno, ali s druge strane, krećući se manje, konzumirajući više visokokalorične hrane i odgađajući preglede iz straha od COVID-a, sada kada dolaze, njihove glikemije kumulativno jesu u pogoršanju u odnosu na razdoblje prije epidemije. Mlađa populacija lako se snašla i koristila telefonskim konzultacijama (u slučaju kontrolnog pregleda koji nije prioritetan), dok je starijima ipak bilo kompliciranije, ali i oni su uspijevali doći do svog svog obiteljskog liječnika. Oboljeli od dijabetesa bojali su se i za dostupnost svojih pomagala, lijekova, inzulina. Srećom, ni tu nismo kao zdravstveni sustav zakazali.
mZ: Jesu li oboljeli od koronavirusa u većoj opasnosti, ako se zaraze koronavirusom i zašto?
Ako ćemo se osloniti samo na COVID-19 kao opasnu zaraznu bolest, tj. mikroorganizam koji ne poznajemo dovoljno, teško je govoriti u koliko su većoj opasnosti osobe sa šećernom bolesti u u odnosu na zdrave ili barem one koji misle da to jesu. Dakle, osobe sa šećernom bolesti svakako imaju oslabljen imunološki sustav, odnosno sustav obrane. Da pojasnim, šećernu bolest smatramo kardiovaskularnom bolešću. Oboljeli s godinama, a zavisno i o kontroli bolesti, ipak neupitno moraju imati promjene na najmanjim krvnim žilama - kapilarama. Tako je većini tkiva onemogućena dostatna opskrba hranjivim tvarima iz crvenih krvnih zrnaca. Međutim, one su donekle savitljive, dok bijele krvne stanice koje služe za obranu organizma od virusa, bakterija i ostalih mikroorganizama uistinu teško ili nikako dolaze do mjesta upale. Nadalje, mora se istaknuti da povišene koncentracije glukoze pokreću i druge tvari u organizmu čime i sama krv postaje „gušća“, teže dostupna pa i vitalnim organima poput srca ili pluća, ako govorimo o COVID-19. I k tome nije kraj, glukoza i svi njeni spojevi imaju sklonost vezanja na bijele/obrambene stanice, a time ih čine teže pokretnima, tromima i ljepljivim. Uzevši ove karakteristike imunološkog sustava kod dijabetičara, jasno je da su sve osobe oboljele od šećerne bolesti pod povećanim rizikom od težih oblika ovog virusa, a ona se svodi na virusnu upalu pluća, za koju nikada nismo imali lijeka i uvijek je ostavljala teže posljedice na oboljele, a osobito, ako se na tkivo oštećeno virusom još dogodi bakterijska tzv. „superinfekcija“. Bilo koja osoba koja ima oslabljen imunološki sustav, kronične srčane, plućne ili onkološke bolesti, uključujući i osobe s dijabetesom uistinu trebaju zaštitu i više od svih nas ostalih. No, to ne povlači samo njihovu već i našu, i liječničku ali i odgovornost svih građana kako bi zaštitili najranjivije.
mZ: Ima li razlike za oboljele od dijabetesa tipa 1 i tipa 2 u prognozi ishoda liječenja, ako dođu u dodir s koronavirusom?
Ponovno ću kazati, teško je govoriti o prognozama, ako ni o samom virusu ne znamo dovoljno. No, i ja kao stručnjak barem u svom području svakako imam mišljenje o tome, a ono je utemeljeno na malobrojnim, ali ipak učinjenim kliničkim istraživanjima. Osim toga, kao dijabetolog vodim nekoliko osoba koje su preboljele ili baš sada boluju od COVID-19. Skromnu kliničku praksu za sada potvrđuju i međunarodna istraživanja. Znači, ako uzimamo u obzir „stereotipe“ (koje ja nikako ne volim koristiti u kliničkoj praksi) tipa 1 i 2 šećerne bolesti, ocijenili bismo da su osobe s tipa 1 šećernom bolesti uglavnom mlađe, niže tjelesne mase, stoga zasigurno manje opterećene pratećim metaboličkim bolestima, kroničnom opstruktivnom bolesti pluća (apneja u snu), povišen krvni tlak, masnoće, što nužno znači prohodnije i elastičnije krvne žile. Kraće rečeno, imaju jači obrambeni mehanizam organizma naspram osoba s tipom 2 šećerne bolesti. Naglašavam višak tjelesne mase kao uistinu veliki rizični čimbenik pa stoga apeliram kako na oboljele od šećerne bolesti tako i sve koji će ovo čitati, održavanjem zdrave i stabilne tjelesne mase sprečava se puno kroničnih ali i akutnih bolesti!
mZ: Na čemu dijabetičari trebaju inzistirati i u pandemiji kada je u pitanju zdravstvena skrb, a što svaki oboljeli može i treba učiniti sam za sebe.
Oboljeli moraju znati da se barem za sada njihovi redoviti pregledi ne odgađaju, da im je i u svakoj kriznoj situaciji za nejasne situacije (a samo neke od njih su promjene pomagala za očitavanje glikemije, promjene terapije, nuspojava, akutne bolesti u kojima je potrebna pomoć oko terapije), dijabetološka skrb nije napuštena, osobno sam sretna zbog toga i ponosna na sve osoblje svog Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, KBC-a Sestre milosrdnice i sve ostale ustanove, sve kolege, medicinske sestre i pomoćno osoblje te druge Ustanove koje nam omogućuju da zbrinemo naše kronične bolesnike unatoč epidemiji.
