Šećerna bolesti tipa 1 rjeđa je od tipa 2 i javlja se kod 7 do 10 osoba oboljelih od dijabetesa. Tip1 obično se javlja u djetinjstvu i adolescenciji, iako se može pojaviti u bilo kojoj dobi i podjednako zahvaća oba spola. Najveći problem je što je dijabetes bolest koja ne boli, ali oštećuje skoro sve organe u tijelu, a najviše bubrege
Uzroci i posljedice
"Tip 1 šećerne bolesti podrazumijeva nedostatak vlastitog inzulina koji je uzrokovan oštećenjem beta stanica gušterače te gubitkom njihove funkcije. Kod šećerne bolesti tipa 1 postupno propadaju beta stanice gušterače koje proizvode inzulin sve do apsolutnog nedostatka inzulina. Bez inzulina koji pokreće glukozu u stanice, razina šećera u krvi postaje prekomjerno visoka i nastaje hiperglikemija. Šećernoj bolesti tipa 1 obično prethodi faza bez simptoma, poznata kao inzulitis. Nije poznato što pokreće ovu pojavu, ali postoje dokazi o nasljednim faktorima i negativnim utjecajima iz okoline. Napredovanje bolesti od inzulitisa do potpuno razvijenog dijabetesa može potrajati čak više od nekoliko godina.
Najveći problem je što je dijabetes bolest koja ne boli, ali oštećuje skoro sve organe u organizmu a najviše bubrege. Bubrezi se oštećuju do te mjere da dolazi do takvog oštećenja da je potrebna dijaliza. Može uzrokovati sljepoću, probleme sa živcima (bolovi u rukama i nogama), usporenu probava i slično. Vrlo često dolazi do infarkta, koji mogu biti bezbolni zbog oštećenih živaca te impotencije", objasnila je Tanja Pekez Pavliško dr. med.
Simptomi dijabetesa tipa 1
Zajednički simptomi za dijabetes tipa 1 i tipa 2
- Pojačana žeđ,
- Pojačano mokrenje,
- Gubitak tjelesne težine
- Povećan apetit,
- Umor
- Zamućen vid
- Razdražljivost
Simptomi specifični za dijabetes tipa 1
- Bolovi u trbuhu
- Dijabetička koma, može biti prvi znak dijabetesa tipa 1
Liječenje i komplikacije
"Oboljeli od dijapetesa tipa 1 u djetinjstvu su pod nadzorom endokrinologa u bolnici i to specijaliziranim (uglavnom klinikama) bolnicama. Tip 1 i kasnije iziskuje praćenje endokrinologa za razliku od oboljelih od dijabetesa tipa 2. Inzulin je neophodan za preživljavanje i glavno je uporište u terapiji šećerne bolesti tipa 1. Postoji niz osnovnih pretraga koje oboljeli trebaju redovito poduzimati, a rade se u laboratorijima doma zdravlja. Najvažnije je kontrolirati glikozirajući hemoglobin (HbA1C) koji pokazuje prosječne tromjesečne vrijednosti glukoze u krvi. Jednom godišnje se mora napraviti pregled očnog dna te mikroalbuminurija (pregled mokraće koji ukazuje na rano oštećenje bubrega).
Intenzivna terapija inzulinom ili lijekovima kojima se potiče lučenje inzulina povećava se rizik od nastanka hipoglikemije do koje dolazi kada razina glukoze u krvi padne ispod normalnih vrijednosti. Hipoglikemija se može pojaviti zbog nedovoljnog uzimanja hrane, premalo kretanja ili uzimanja alkohola. Neki od simptoma su znojenje, drhtanje, glad i ubrzane otkucaje srca, ratobornost, a u najgorim slučajevima komu i smrt. Bolesniku treba dati dva do tri paketića šećera ili pola šalice voćnog soka", objasnila je dr. Tanja Pekez Pavliško. Kod osoba oboljelih od dijabetesa tipa 1 po život opasna komplikacija je ketoacidoza, čiji su simptomi povraćanje, mučnina, a kod djece i bol u trbuhu. Nastaje zbog apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina pa tijelo kao izvor energije ne koristi glukozu (šećer) nego sagorijeva masti, pri čemu se stvaraju ketonska tijela. Razina šećera u krvi stoga raste i on se "prelijeva" u urin, povlačeći za sobom vodu i soli, zbog čega se javlja učestalo i obilno mokrenje što za posljedicu ima pojačanu žeđ i povećan unos tekućine. Kod dođe do ketoacidoze, oboljelome je potrebno dati inzulin.
Živjeti s dijabetesom tipa 1
Dr. Tanja Pekez Pavliško, objasnila je što oboljeli od dijabetesa tipa 1 mogu poduzeti da poboljšaju kvalitetu života i izbjegnu komplikacije: "Dakle, pravilna prehrana, tjelesna aktivnost i pridržavanje uputa koje je dao liječnik obiteljske medicine (samo u rijetkim slučajevima potrebno je praćenje endokrinologa) u suradnji s patronažnim sestrama i nutricionistima ključ su uspjeha u reguliranju šećerne bolesti. Druge metode, ma koliko privlačne bile za sada nisu dale nikakve rezultate, a mogu biti opasne u dijabetesu tipa 1. Pušenje samo po sebi ima vrlo loš utjecaj na sve organe u tijelu a zajedno s dijabetesom uvelike povećava šanse za moždani i srčani udar."
- Pridržavanje inzulinske terapije
- Kontrola krvnog tlaka
- Redovite posjete liječniku
- Dijeta
- Prestanak pušenja
- Redovita tjelesna aktivnost
- Kontrola tjelesne težine
- Njega stopala
Pročitaj koje su nove nade u liječenju dijabetesa
