Od autoimunih bolesti ljudi su počeli intenzivnije obolijevati prije dvadesetak godina, ali se još ne zna koji je uzrok nastanka tih bolesti. Danas je više od 40 bolesti klasificirano kao autoimune i od njih ukupno boluje od 5 do 7 posto svjetske populacije i to uglavnom žene. Gotovo sve autoimune bolesti pojavljuju se bez upozorenja i jasnih uzroka
Autoimune bolesti posljedica su pretjerane reakcije imunološkog sustava protiv vlastitih stanica, tvari ili tkiva. Neke od češćih bolesti s utvrđenim autoimunim porijeklom su: multipla skleroza, dijabetes mellitus (tip1), reumatoidni artritis, Hashimotov tireoiditis ( ili autoimuni tiroiditis ), sistemski eritemtozni lupus. Chronova bolest i psorijaza spadaju u grupu bolesti uzrokovanih poremećajem imunoregulacije, odnosno "Immunomediated Diseases" i ne svrstavaju se više u autoimune bolesti, ali su autoimunog porijekla.
Bolest obilja?
Uzroci nastanka autoimunih bolesti su još uvijek nejasni i mnogi stručnjaci smatraju da većina takvih bolesti predstavlja tzv. "bolesti obilja" odnosno bolesti uzrokovane tehnološkim i kulturnim napretkom i odmicanjem čovjeka od njegovog prirodnog okoliša. Tako je primjerice potvrđena povezanost artritisa i pretilosti, a WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) navodi da je broj pacijenata oboljelih od artritisa najveći u razvijenim zemljama.
Gotovo 79 posto oboljelih su žene
Većina autoimunih bolesti vjerojatno nastaje kao kombinacije uzroka kao što su genetska predispozicija i okolišni uzroci potaknuti infekcijom. Istraživanja su pokazala da žene češće obolijevaju od autoimunih bolesti, u SAD - u gotovo 79 posto svih pacijenata su žene. "Još uvijek nije poznato zašto nastaju autoimune bolesti, ali dva su najvjerojatnija čimbenika koji ih uzrokuju a to su genetski faktor i okoliš. Da bi se razvila autoimuna bolest nije odgovoran samo jedan gen nego mora postojati međudjelovanje različitih gena, a uzima se u obzir i nasljedna predispozicija. Sve se više govori i okolišnim faktorima koji imaju jači utjecaj na osobe s genetskim predispozicijama za nastanak bolesti, međutim ne znamo koji su to faktori iz okoline", objasnila je prim. Jasenka Ille, pedijatar endokrinolog i dijabetolog iz Poliklinike Arista u Zagrebu.
Istraživanja
Radi se puno istraživanja za dijabetes tip 1 koji je jedna od najčešćih autoimunih bolesti kod djece, a sad sve više pogađa i odrasle. "Istraživanja se rade na različitim nivoima kao što su: utjecaj cijepljenja, dojenja, kravljeg mlijeka, prehrane majke u trudnoći. Za sada se ništa od navedenog nije pokazalo da bi moglo imati značajniji utjecaj za nastanak autoimunih bolesti osim nekih virusa. Debljina je kod dijabetesa tipa 2 jasan vanjski uzrok, ali to nije autoimuna bolest za razliku od dijabetesa tip 1. Dijabetes tip 1 je sve učestaliji i kod male djece i starijih i na tu vrstu dijabetesa debljina nema nikakvog učinka. Nije povezan ni s debljinom majke u trudnoći", pojasnila je prim. Ille.
Pročitaj više o uzrocima, tijeku bolesti i metodama liječenja dijabetesa.
Rizična skupina - žene od 30 do 50 godina
Prim. Ille kaže da su sve autoimune bolesti u porastu, a najviše se sumnja na okolišne faktore jer se genetika ne mijenja brzinom kojom se mijenja porast učestalosti autoimunih bolesti: "Obično se autoimune bolesti javljaju u žena od 30 do 50 godina. Jedna od najčešćih je Hashimotov tireoiditis, koji je kao autoimuna bolest štitnjače učestalija 10 do 15 puta u žena u odnosu na muškarce. Dva posto ženske i 0,2 post muške populacije boluje od Hashimotovog tiroidisita. Dijabetes melitus tipa 1 spada u skupinu bolesti, koja se češće javlja u djetinjstvu nego u odrasloj dobi, a jednako je učestala u djevojčica i dječaka."
Nejasan utjecaj hormona
"Addisonova bolest je puno rjeđa nego bolesti štitnjače, ali i teža. Sve osobe koje imaju tu bolest su životno ugrožene. Imunološki sustav napada nadbubrežnu žlijezdu i dolazi do smanjenog stvaranja hormona iz kore nadbubrežne žlijezde pa osoba može doći u stanje teškog poremećaja elektrolita i hipoglikemije i stoga ti ljudi ako su neprepoznati mogu umrijeti. Vrlo je ozbiljna i autoimuna bolest hipofize koja je izuzetno rijetka i teško se dijagnosticira te autoimuna bolest paratireoidnih žlijezda", objasnila je prim. Ille.
Uz autoimunu bolest često dolazi još neka, primjerice uz dijabetes tip 1 često se pojavljuje i autoimunitireoiditis, a kod djece s dijabetesom tip 1 uvijek se rade i ispitivanja na celijakiju i rad štitnjače. "Kao što nije jasan uzrok nastanka autoimunih bolesti, tako se ne zna ni zašto su žene podložnije. Rađena su istraživanja o utjecaju hormona, ali rezultati nisu sasvim jasni", objasnila je prim. Ille.
Simptomi
Simptome autoimunih bolesti nije uvijek lako prepoznati. "Kad počnu manifestacije dijabetesa onda se bolest može prepoznati kao i kod pojačanog rada štitnjače dok se primjerice slabiji rad štitnjače teže prepoznaje. Kad štitnjača pojačano radi prisutan je tremor, proljevaste stolice, pomanjkanje koncentracije, problemi sa spavanjem. Smanjeni rad štitnjače ima veze s debljanjem kao što se često ističe, ali ona mora dosta dugo biti disfunkcionalna da bi dovela do debljanja. Još neki od simptoma slabijeg rada štitnjače su umor, malaksalost, konstipacija, a u djece smanjen rast. Djeca uvijek imaju više simptoma od odraslih jer se kod odraslih svi ti simptomi poput opstipacije, podbuhlosti, suhe kose mogu javiti i iz drugih razloga. U djece do 6. godine hormoni štitnjače izuzetno su važni za razvoj mozga", objasnila je prim. Ille i rekla da je prevencija autoimunih bolesti za sada nepoznata jer nisu poznati uzroci zbog kojih bolest nastaje.
Doznaj je li štitnjača razlog radi kojeg se debljaš.
