Znanstvenici vjeruju da su pomoću mapiranja moždanih valova otkrili odakle dolaze "glasovi" koje čuju neki ljudi sa shizofrenijom.
U novoj studiji objavljenoj u časopisu PLOS Biology, a koju su proveli istraživači na kampusu Sveučilišta New York u Šangaju, detaljno je opisano da se način na koji ljudi doživljavaju slušne halucinacije možda ne razlikuje toliko od načina na koji ljudi čuju vanjske zvukove, piše Neoscope.
Znanstvenici već dugo sugeriraju da osobe sa shizofrenijom i drugim poremećajima čuju glasove kojih nema jer njihovi mozgovi imaju problema s razlikovanjem vlastitih unutarnjih misaonih procesa od vanjskih glasova, zbog čega im se čini da im se obraća netko nevidljiv.
Budući da se ti glasovi obrađuju kao bilo koji drugi zvuk u mozgu ljudi koji doživljavaju slušne halucinacije, tim s Instituta za mozak i kognitivne znanosti NYU u Šangaju odlučio je staviti monitore elektroencefalograma (EEG) na osobe sa shizofrenijom — i to na 20 sudionika koji čuju glasove i na 20 njih koji ne čuju glasove — kako bi vidjeli što je drugačije u njihovim mozgovima.
Kako su istraživači otkrili, čini se da mozgovi onih koji doživljavaju audio halucinacije nisu uspjeli poslati signal "posljedičnog pražnjenja", koji utišava naše unutarnje monologe i priprema naša tijela da čuju zvukove koji izlaze iz naših usta.
Dok su se pripremali izgovoriti slog naglas, prema uputama znanstvenika, grupa koja je halucinirala ne samo da nije isključila svoje unutarnje monologe, nego je imala i nešto što se činilo kao hiperaktivan odgovor poznat kao "eferentna kopija ", moždani signal koji daje upute motoričkim funkcijama povezanim s vokalizacijom.
"Neprecizna aktivacijska funkcija eferentne kopije", napisali su istraživači, "rezultira različitim poboljšanjem i senzibilizacijom slušnog korteksa."
Drugim riječima, audio halucinacije aktiviraju dio mozga koji obrađuje zvuk dok također oštećuju neke od motoričkih funkcija povezanih s govorom. Kao rezultat toga, čini se da postoji greška u načinu na koji osobe (koje imaju slušne halucinacije) obrađuju vlastite misli, što ih u konačnici dovodi do toga da ih eksternaliziraju kao vanjske zvukove ili glasove.
"Ljudi koji pate od slušnih halucinacija mogu 'čuti' zvukove bez vanjskih podražaja", objasnili su znanstvenici. "Poremećene funkcionalne veze između motoričkih i slušnih sustava u mozgu posreduju u gubitku sposobnosti razlikovanja mašte od stvarnosti."
Ako se otkrije gdje se u mozgu ti signali odvijaju, to bi moglo pomoći u poboljšanju terapije shizofrenije, objasnio je tim znanstvenika. Ovo bi mogla biti sjajna vijest s obzirom da glavno liječenje shizofrenije uključuje terapiju razgovorom koja treba pomoći osobama s ovim poremećajem da se nose sa svojim simptomima.
