Shizoidni poremećaj osobnosti naziva se još i ekscentričnim poremećajem osobnosti. Donosimo koja je razlika između shizoidnog i shizotipnog poremećaja osobnosti te jesu li u vezi sa shizofrenijom. Koji su uzroci i simptomi shizoidnog poremećaja osobnosti i zašto se ljudi s tim poremećajem rijetko odlučuju za liječenje.
Ljudi s poremećajima osobnosti imaju dugogodišnje obrasce razmišljanja i djelovanja koji se razlikuju od onoga što društvo smatra uobičajenim ili normalnim. Nefleksibilnost im može uzrokovati velike nevolje i ometati mnoga područja života, uključujući društveno i radno funkcioniranje. Osobe s poremećajima osobnosti općenito također imaju loše vještine suočavanja i teškoće u stvaranju zdravih odnosa. Za razliku od osoba s anksioznim ili depresivnim poremećajima, koje znaju da imaju problem, ali ga nisu u stanju kontrolirati, osobe s poremećajima osobnosti često nisu svjesne da imaju problem i ne traže liječenje. U Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders razlikuje se 10 poremećaja osobnosti, a dijele se u tri skupine:
- (A) neobični/ekscentrični u tu skupinu spadaju osobe s paranoidnom shizoidnom i shizotipnom osobnosti
- (B) dramatični/nestalni u ovu skupinu spadaju osobe s graničnom, antisocijalnom, narcisoidnom i histrionskom osobnosti i
- (C) anksiozni/ustrašeni u ovu skupinu spadaju ovisna, opsesivno-kompulzivna i izbjegavajuća osobnost.
Što je shizoidni poremećaj osobnosti?
Shizoidni poremećaj osobnosti jedno je od skupine stanja koja se nazivaju "klaster 'A'" ili ekscentrični poremećaji osobnosti. Ljudi s ovim poremećajima često izgledaju čudno ili neobično. Distancirani su i ravnodušni prema društvenim odnosima. Općenito su usamljenici koji preferiraju samotne aktivnosti i rijetko izražavaju jake emocije. Mnoge osobe sa shizoidnim poremećajem osobnosti mogu funkcionirati prilično dobro, iako biraju poslove koji im omogućuju da rade sami. Teško je točno procijeniti učestalost ovog poremećaja jer osobe sa shizoidnim poremećajem osobnosti rijetko traže liječenje. Iako nazivi zvuče slično i mogu imati neke slične simptome, shizoidni poremećaj osobnosti nije isto što i shizofrenija. Shizoidni poremećaj osobnosti češće pogađa muškarce nego žene, a češći je kod osoba koje imaju bliske rođake sa shizofrenijom.Shizoidni poremećaj osobnosti obično počinje u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi.
"Shizotipna osobnost, kao i shizoidna, obilježena je društvenim povlačenjem i emocionalnom hladnoćom, ali i neobičnim mislima, percepcijom i komunikacijom, poput magičnih misli, vidovitosti, proročanskih ili paranoidnih misli. Te neobičnosti ukazuju na shizofreniju, ali nikada nisu dovoljno izražene da bi ispunjavale mjerila za njezinu dijagnozu. Vjeruje se kako osobe sa shizotipnom osobnošću imaju mutiranu ekspresiju gena koji uzrokuju shizofreniju", navodi se u MSD priručniku dijagnostike i terapije.
Shizoidni poremećaj ličnosti uzroci
Malo se zna o uzroku shizoidnog poremećaja osobnosti, ali se sumnja da i genetika i okolina igraju ulogu. Neki stručnjaci za mentalno zdravlje nagađaju da sumorno djetinjstvo u kojem nije bilo topline i emocija pridonosi razvoju poremećaja. Većina stručnjaka se slaže s biopsihosocijalnim modelom uzročnosti pod kojim se podrazumijeva da se uzrok mora potražiti u cjelokupnoj biografiji osobe. Uzrok se najvjerojatnije može pripisati spletu bioloških i genetskih faktora, zatim socijalnih (način na koji je osoba u ranom djetinjstvu uspostavljala svoje prve relacije s roditeljima i drugom djecom) i psiholoških (proizlazi iz temperamenta oblikovanog sredinom u kojoj je osoba odrastala, kao i naučenom mehanizmu oponašanja). Znači kod shizoidnog poremećaja ličnosti ne može se tražiti samo jedan uzrok, smatra se da se početak treba tražiti u kolopletu navedenih razloga. Ako osoba ima ovaj poremećaj ličnosti, postoji velika mogućnost da poremećaj bude nasljedan.
Neki stručnjaci za mentalno zdravlje nagađaju da sumorno djetinjstvo u kojem nije bilo topline i emocija pridonosi razvoju shizoidnog poremećaja osobnosti
Shizoidni poremećaj osobnosti simptomi
Ljudi sa shizoidnim poremećajem osobnosti često su povučeni, organiziraju svoje živote kako bi izbjegli kontakt s drugim ljudima. Mnogi nikada ne ulaze u ozbiljnu vezu ili brak, a neki nastave živjeti s roditeljima i kao odrasli. Ostale uobičajene osobine ljudi s ovim poremećajem uključuju:
- Ne žele niti uživaju u bliskim odnosima, čak ni s članovima obitelji
- Biraju usamljene poslove i aktivnosti
- Uživaju u nekoliko aktivnosti, uključujući seks, ali nisu pretjerano za njega zainteresirani jer on podrazumijeva interakciju
- Nemaju bliskih prijatelja, osim rodbine iz prvog koljena
- Imaju poteškoća u odnosu s drugima
- Indiferentni su na pohvale ili kritike
- Povučeni su i pokazuju malo emocija
- Puno maštaju.
Teškoće s kojima se suočavaju osobe sa shizoidnim poremećajem osobnosti?
Nedostatak socijalne interakcije glavna je komplikacija shizoidnog poremećaja osobnosti. Osobe s ovim poremećajem osobnosti rijetko su nasilne, jer ne žele komunicirati s ljudima. Istodobna stanja kao što su poremećaji raspoloženja, anksiozni poremećaji i drugi poremećaji osobnosti također mogu biti češći nego u općoj populaciji. Iako bi neka njihova ponašanja mogla biti čudna, ljudi sa shizoidnim poremećajem osobnosti općenito su sposobni funkcionirati u svakodnevnom životu. Međutim, možda neće uspostaviti smislene odnose ili imati vlastite obitelji. Studije su pokazale da ponekad mogu doživjeti socijalni, financijski i radni invaliditet.
Dijagnoza i liječenje shizoidnog poremećaja osobnosti
"Pojedinci sa shizoidnim poremećajem ličnosti uglavnom dobro funkcioniraju u svakodnevici. Međutim, ono što je za njih karakteristično je da se često izoliraju od društva do mjere da gotovo nemaju interesa za bilo kakve bliske odnose. Uz to ih karakterizira emocionalna otupjelost zbog čega se doimaju izrazito hladnima neovisno o tome koliko je situacija oko njih intenzivna. Naposljetku rijetko traže pomoć, jer u pravilu nemaju potrebe za promjenom", objašnjava Sandra Župarić, psihologinja.
Iako ne postoje laboratorijski testovi za specifično dijagnosticiranje poremećaja osobnosti, liječnik može koristiti različite dijagnostičke testove kako bi isključio fizičku bolest kao uzrok simptoma. Ako liječnik ne pronađe fizički razlog za simptome, može osobu uputiti psihijatru ili psihologu koji rade procjene. Osobe s ovim poremećajem osobnosti rijetko traže liječenje, jer im njihove misli i ponašanje općenito ne uzrokuju uznemirenost. Kada ga ipak zatraže liječenje se odvija putem psihoterapije. Liječenje će se vjerojatno usredotočiti na povećanje općih vještina suočavanja, kao i na poboljšanje društvene interakcije, komunikacije i samopoštovanja. Budući da je povjerenje važna komponenta terapije, liječenje može biti izazovno za terapeuta, jer osobe sa shizoidnim poremećajem osobnosti imaju poteškoća u uspostavljanju odnosa s drugima. Trening socijalnih vještina također može biti važna komponenta liječenja. Lijekovi se općenito ne koriste za liječenje samog shizoidnog poremećaja osobnosti. Međutim, lijekovi se mogu propisati ako osoba pati i od povezanog psihičkog problema, kao što je depresija.
