Rezultati su pokazali doista zanimljivu stvar – što je viša inteligencija kod ljudi koji žive u velikim gradovima, to su oni manje sretni. Dok je većina ljudi sretnija i zadovoljnija okružena prijateljima, iznadprosječno inteligentni ljudi najbolje se osjećaju kada su sami.
Jesi li ikada poželjela otići negdje jako, jako daleko, gdje nema žive duše i gdje bi živjela potpuno sama? Ako da, čini se da si iznad prosječno inteligentna, barem tako tvrdi najnovije istraživanje.
Je li istina da su ljudi koji su sami sretniji?
Do ovog zaključka došli su znanstvenici sa Sveučilišta za menadžment u Singapuru i Fakulteta za ekonomiju i politiku u Londonu, a glavna ideja je bila naći poveznicu između mjesta gdje ljudi žive i koliko su zadovoljni sa svojim životom.
Rezultati su pokazali doista zanimljivu stvar – što je viša inteligencija kod ljudi koji žive u velikim gradovima, to su oni manje sretni. Dok je većina ljudi sretnija i zadovoljnija okružena prijateljima, iznadprosječno inteligentni ljudi najbolje se osjećaju kada su sami.
Zašto se to događa?
Znanstvenici sugeriraju da se osjećamo nelagodno u većim zajednicama, jer je naš mozak još uvijek evolucijski prilagođen za rad u grupama od maksimalno 150 ljudi. Dakle, što je osoba pametnija, to se manje ugodno osjeća u velikim grupama. Postavlja se pitanje zašto se većina ljudi najbolje osjeća s prijateljima.
Zbog toga što nas prijateljstvo usrećuje, zadovoljava našu potrebu za ljubavlju i privrženošću, daje osjećaj da smo potrebiti te pruža priliku za razmjenu iskustava.
To ne znači da su inteligentni ljudi nesretni s drugima, već da nalaze mir i osjećaj spokoja čak i kada su sami. Na taj način mogu dublje zaviriti u svoju bit i svijet gledati iz druge perspektive, a ne konstantno nalaziti se u zbrci i žurbi.
