Promjena raspoloženja je postala učestala pojava u društvu. Osim vlastitih emocija kao reakcija na događaje, važan je i emocionalni status osobe s kojom si u vezi.
Raspoloženje se definira već u ranim godinama života na osnovu komunikacije s roditeljima. Kvalitetan kontakt u ranom djetinjstvu je baza sigurnosti i jamstvo za stabilno i pozitivno raspoloženje osobe. Zahvaljujući sagledavanju raspoloženja s aspekta emocionalne inteligencije, moguće je upustiti se u izazov promjene raspoloženja.
Korisno je promatrati vlastito raspoloženje, na primjer, pismenim registriranjem na svakih pola sata ili sat. Zatim, možemo raditi na popravljanju raspoloženja obraćanjem pažnje na sadržaje koje “unosimo”. Govor, riječi koje ponavljamo, glazba koju slušamo i sl. utječu na naše raspoloženje. Često se događa da ljudi koji pate zbog svoje potištenosti istovremeno uživaju upravo u tugaljivim sadržajima i kažu “najviše volim te sjetne i tužne pjesme”.
U našoj kulturi njeguje se predrasuda da nije dobro previše se veseliti, jer to može donijeti nesreću. Glazba može u velikoj mjeri popraviti osnovno raspoloženje. Kada pjevaš, moraš se emotivno uključiti. Ako pjevaš lijepe pjesme i ponavljaš lijepe riječi te emocije to s vremenom mogu prerasti u novo raspoloženje.
Više se ne smatra da je poželjno njegovati “urođeno” raspoloženje, ako je ono opterećujuće za individuu. Sve ovo se, naravno, tiče zdravih ljudi koji žele upravljati svojim emocijama, izraziti ih i ne trpjeti zbog njih.
