Vlasnica Angels Body and Emotions studia i branda Mamasita and Son, poduzetnica, žena koja budi strast u drugim ženama, Ivka Armanda Todorović donosi ti priču to tome kako se osvijestiti sama u sebi i povratiti svom tijelu i ženstvenosti.
Jutros sam se probudila još uvijek umorna od putovanja na koje sam otišla da bih se odmorila. Nakon tradicionalnog natezanja s dvogodišnjakom oko apsolutno svega što predstavlja uobičajenu rutinu jutarnje higijene i doručka, odvezla sam ga u vrtić i sjela za laptop.
Snaga žene. Čeka me naslov. Snaga žene. Ostatak papira prazno. Osjećam se slabo i umorno, kakva snaga, o čemu da ja to pišem? Bacim pogled na stan. Kaos. Šaljem poruku predivnoj ženi koja mi ga je jedno vrijeme čistila s nadom da će to činiti opet. Ne može. Rak dojke. Operacija. Zračenje.
Snaga žene.
Na Facebooku mi iskoči event udruge Sve za nju. Žene. Operirane, ozračene, umorne ali snažne, nasmijane, spremne na svaki taj prokleti izazov pred njima. Ne samo da preživljavaju i bore se nego plešu. Kod Petre, na stolici. Plešu predivno i hrabro.
Snaga žene.
Možda nije nužno i da budem posebno inspirirana, kad oko sebe vidim samo to. Snažne, predivne žene, svaka sa svojim izazovima, strahovima, problemima, realnošću. Svaki tjedan ih vidim. U dvorani. Kod Ivke. Na šipci. Na Facebooku. Na cesti. Na stolici. Plešu. Uz muziku ili bez nje. Svuda su oko mene.
Snažne žene.
Neke me potaknu da budem zahvalna na tome što imam, a neke pak da im dam nadu da se može i da se isplati izići iz zone sigurnosti i zacrtanih puteva koje nam je netko drugi nametnuo vlastitim pravilima.
Iz svoje perspektive nekad imam osjećaj da nisam ne znam kako snažna. Često se zakopam u svojim razmišljanjima i strahovima, često me obuzme i anksioznost, a prvih nekoliko mjeseci majčinstva me potpuno izbezumilo. (zapravo me još uvijek izbezumi ali više ne potpuno).
No baš se u tome krije moja snaga. Što djelujem čak i kad se bojim, što volim iako sam bila povrijeđena i što vjerujem čak i onda kad sam naoko slomljena, umorna i ne vidim svoj sljedeći korak.
I uvijek i bezrezervno vjerujem u ranjivost kao najveću moć. Kroz ples, kroz razgovore sa ženama i promatranje istih svakog tjedna, prepoznajem sebe u svakoj od njih. Jedna želi promijeniti posao, neke su se nedavno razvele, neke strahuju od razvoda a neke je, kao i mene, majčinstvo izbezumilo. Želim da sve zajedno budemo snažnije. Da dijelimo sve te izazove, da priznamo da smo slabe i da osjetimo svoju ranjivost. I želim da one koje su nešto prošle i izašle kao pobjednice, dijele svoje ratničke rane s drugima. I medalje.
Vjerujem da je tu naša najveća snaga. U ranjivosti. I povezivanju.
I kao i uvijek, ono što mi samoj treba volim pokloniti i drugim ženama. Ovog puta to je doručak sa snažnim ženama na Danu u raju.
I sama želim podijeliti svoje iskustvo koje me učinilo snažnijom. Da brak nije zaljubljenost i leptirići u trbuhu bez truda. Da posao koji voliš nije samo strast neko ponekad i borba za ono u što vjeruješ. Da fakultet ne mora odrediti ostatak tvog života. Da kile nisu mjerilo sreće. Da se želje i snovi ostvaruju ako si to dopustimo.
RESET, RELOAD, STAND BY: Odmor je prva stvar u održavanju higijene tvoje psihe!
