Nova godina je prošla. Je li se koja odluka koju si donijela održala ili si već posustala? Donošenje novogodišnjih odluka prilično je star običaj, ja ga se sjećam još iz djetinjstva, a osobito iz perioda studiranja kada sam donosila svakakve odluke.
Neke bi prekršila već do Sveta tri Kralja, a neke ne bi ni prošle 1.1. I tako sam, malo pomalo, prestala donositi novogodišnje odluke. Nedavno sam pročitala da, ako nisi spreman na promjenu danas ili sutra, ne pomaže ti novogodišnja odluka pa čak ni odluka od ponedjeljka. Ako želiš nešto promijeniti moraš to učiniti – sada. Zvuči malo „zastrašujuće“ je l' da? Pa istina često može biti mrvicu zastrašujuća.
Živiš li svjesno ili potpuno nesvjesno?
Sve su svemu, na zadnji dan 2017. i prvi dan tekuće godine na mom ekranu su, putem društvenih mreža, počele iskakati prigodne slike uz zdravicu protekloj godini koja je bila – fantastična, fenomenalna, zabavna, luda, sjajna. Obično sam i ja bila ta koja je objavljivala nešto slično, a imala sam i ritual zahvaljivanja na svemu dobrom i otpuštanja svega lošeg. Svake godine, osim ove. Ove godine koja je prošla, nisam se sjećala. Ne, nisam izgubila sjećanje odjednom niti sam ju prespavala, ali provela sam je nesvjesno. U trku. Nezadovoljno, ali ne i nesretno. Čudno. Osim nekoliko većih događaja, tipa putovanja ili nekog tuluma, većina godine ostala mi je u magli bezbrojnih obaveza, trčanja, i lovljenja sna koji mi je toliko falio otkad sam rodila. I premalo smijeha, definitivno premalo smijeha. Kao da nisam bila ja.
Ponekad je potrebno restartati samog sebe
I tako sam počela. Prvo tražim fizički uzrok. Odlučila sam otići na neke preglede zbog indikacija koje me muče, a nije mi se dalo provjeriti ih jer – tko traži taj i nađe, pa nisam htjela tražiti. Paralelno, razmišljala sam o tome kako ipak napraviti neki rez u odnosu na prošlih 365 dana i kako sebe restartati. Znam što trebam uvesti, znam što trebam promijeniti, ali pomisao da to trebam odlučiti, a onda i održavati 365 dana, u stanju svijesti u kojem trenutno jesam, ne samo da me strašila nego me paralizirala.
I onda sam sasvim „slučajno“, kako to uvijek i biva, naletjela na Ted talk – Try something new for 30 days. I doživjela "Heureka trenutak". Ova jednostavna tehnika zapravo je bila rješenje za mene.
Dakle, cijela mudrost je da odluku o nečemu donosite na 30 dana. Što je već puno lakše izdržati nego 365. Nakon 30 dana nastaviti ili ne, odabir je na nama, a nekako vjerujem da će se u većini slučajeva već stvoriti navika. Možete se nečega odreći ili nešto novo uvesti u svoj život. I koliko god privlačni bili ogromni ciljevi i enormne promjene, za neke od nas bolje je ići malim koracima. Za mene svakako. Zato mi je ideja početi s jednim izazovom, nastavljati ako želim, a paralelno započinjati nove. Počela sam od meni najlakšeg izazova koji će me veseliti, a kad ga ispunim, pretpostavka je da će samopouzdanje rasti pa ću tako biti spremnija za teže izazove.
Nagradi se
Odaberi izazov – odreci se nečega ili napravi nešto novo 30 dana (odreci se šećera, uvedi doručak, hodaj 15 minuta). Budi skroman/ skromna – počni od nečeg malog što ti je najslađe implementirati. Nagradi se – kad prođe prvi izazov, pokloni si neku nagradu. Ako propustiš dan, nastavi kao da nisi ili počni ispočetka 30 dana. Izazov ne mora završiti da bi počeo novi – tako zapravo svaki dan imaš priliku donijeti „novogodišnju odluku“.
Moj prvi izazov vezan je uz prošlu godinu koja mi je prošla u magli. 30 dana svaki dan ću napraviti jednu fotografiju koja mi je obilježila taj dan, i nju, zajedno s par rečenica o svemu lijepom u danu poslat ću na mail. Otvorila sam za to i e-mail adresu, cilj mi je 30 dana, a nadam se da ću se ohrabriti i nastaviti u nedogled. Želim biti prisutnija u svemu što činim i ovaj izazov je moj prvi korak. Koji je tvoj? Probaj nešto novo – ali samo na 30 dana.
