'Naš mozak je dizajniran za nevjeru'

Pere Estupinya je kemičar i biokemičar koji se nakon kraće znanstveno - istraživačke karijere posvetio znanstvenom novinarstvu. Studirao je u Španjolskoj, a jednu studijsku godinu proveo je i na Harvardu. Piše za prestižne španjolske časopise kao što su "El Pais", "El Mundo" te kao dopisnik za Američku znanstvenu novinsku agenciju SINC. Godine 2010. objavio je svoju prvu popularno znanstvenu knjigu "El ladron de cerebros" (Kradljivac mozga) koja je doživjela pet izdanja. Knjige mu nisu prevedene na hrvatski jezik. U intervjuu govori o saznanjima koje zabilježio u svojoj knjizi "Znanost o seksu".

Samozadovoljavanje ispod skenera za snimanje mozga

Napisali ste knjigu "Znanost o seksu". Što vam je predstavljalo najveći izazov?

Htio sam napisati knjigu za sve uzraste, informativnu, a da se nitko tijekom čitanja ne osjeća neugodno. Znanstveni pristup je idealan za to, jer čitatelj zapravo čita zanimljivost iz psihologije, kemije, biologije ili sociologije, uči kako mozak i tijelo funkcioniraju i na jedan prirodan način shvaća svoje seksualno ponašanje. Nakon  znanstvenog pogleda, seksualnost prestaje biti tabu.

Budući da ste za knjigu dosta istraživali i sami ste se našli u jednoj škakljivoj situaciji na koju niste odmah pristali. O čemu se radi?

Ponuđeno mi je da sudjelujem u istraživanju i da se samozadovoljavam ispod skenera za snimanje mozga. Prvo sam rekao da neću, zbog stidljivosti. Ali tada sam pomislio da ako stvarno hoću pričati o seksu i tražiti od čitatelja da izgube strah od seksa, moram to učiniti kako bih pružio primjer. Uostalom, to je bilo jedno fascinantno istraživanje i vrlo neobično iskustvo.

Posjetili ste swinger klub, pričali s porno glumcima, fetišistima i znanstvenicima. Tko je bio najviše otvoren za razgovor?

Općenito znanstvenici, jer su vrlo strastveni kada je njihov rad u pitanju, jasan im je značaj seksualnosti, a stalno se žale kako novinari krivo interpretiraju njihova znanstvena otkrića jer su u stalnoj potrazi za ekskluzivom. Kada su vidjeli da hoću pisati o seksualnosti na vrlo rigorozan način puno su mi pomogli. Samo su mi jednom zabranili da prisustvujem jednom kongresu seksologije. Pripadnici seksualnih skupina koje ste naveli, prvo moraju steći povjerenje u sugovornika. Uglavnom formiraju manje intimne skupine kako bi svoje postupke učinili što privatnijim. Imao sam sreću da uđem u neke od tih grupa i dopustili su mi da njihova iskustva stavim u knjigu pod uvjetom da zaštitim njihov pravi identitet.

Orgazam ne bi trebao biti cilj

Jedan od simpatičnijih dijelova knjige je poglavlje "Magija poljupca". Što se događa u našem organizmu za vrijeme ljubljenja i koliko je prvi poljubac bitan?

Evolucijski, funkcija poljupca je da se otkrije kemijska kompatibilnost između partnera. To isto rade i životinje kad se njuše. Naime, ljudi imaju slabiji njuh pa se ljube se da bi razmijenili molekule i mirise. Zato, ako je kemija dobra između dvoje ljudi, mozak proizvodi uzbuđenje koje dovodi do seksa. Snižava se kortizol (hormon stresa), a povećava testosteron i dopamin. Dalje, povećava se osjetljivost i dodiri su više erogeni. Ali, ništa se ne događa, ako nema početne kemijske kompatibilnosti.

Može li seks bez orgazma biti dobar i što mu je onda svrha? Zašto neki muškarci imaju problem sa erekcijom, a žene s postizanjem orgazma?

U užitku je ključ, a ne u orgazmu. Orgazam je nagrada na kraju, ali najljepše u seksu je stanje uzbuđenja i užitka prije orgazma.Ono što nas čini sretnima i zadovoljnima nije orgazam, nego potpuno iskustvo, jedno brzo samozadovoljavanje obično je manje zadovoljavajuće nego seks, iako se ne završi orgazmom. Problemi s erekcijom kod muškaraca mogu bit uzrokovani psihološkim stresom ili kardiovaskularnim problemima. Ako, jedan muškarac nema erekciju tijekom seksualnog odnosa, ali ima ujutro, dok spava, dok gleda pornografiju, onda je uzrok psihološki. Ako nema nikad, onda treba posjetiti liječnika jer to može upućivati na probleme sa srcem i krvnim žilama. Kod žena koje ne mogu postići orgazam je sličan problem. Neke ne mogu doživjeti orgazam zbog straha, predrasuda, neprepuštanja užitku ili loših ljubavnika, a druge mogu imati zdravstvene probleme ili homoseksualne sklonosti. Problemu seksualnosti uvijek treba pristupiti multidisciplinarno. Zbog svega ovoga vrlo je bitno dobro znati kako funkcionira biopsihosocijalna razina ženskog i muškog seksualnog odgovora.

Pročitaj 11 savjeta slavne ginekologinje.

Mogu li osobe koje imaju problem s postizanjem orgazma, ipak ostvariti uspješan brak ili vezu?

Anorgazmija je sama po sebi problem, ali nije najgori, jer se generalno može uživati u seksu. Osim toga, postoje i načini da se to svlada i da se osoba osjeća zadovoljno iako ne postigne orgazam.

Razlika između hiperseksualnosti i ovisnosti o seksu

U popularnim časopisima i na internetskim portalima često se mogu vidjeti naslovi popu:  "Kako je/ga zavesti?", "Savršen seks traje 7-13 minuta" , "Jutro je najbolji dio dana za seks", ali i tekstove poput "Kako zavesti ženu koja je u u horoskopu Blizanac?" . Koje su pozitivne, a koje negativne strane ovakvih tekstova?

Pseudoznanost je uvijek netočno informiranje. Trenutno glavni problem nije nedostatak informacija, nego kvaliteta informacija koje dobivamo. Postoje odlični izvori, ali istina, senzacionalistički tabloidi koji prenose mitove, pretjerivanja i laži, dezinformiraju. Stoga sam u knjizi uložio veliki napor da srušim mitove i da na osnovu strogih znanstvenih informacija pružim savjete.

Moram spomenuti Melisu iz knjige, možete li čitateljima ispričati njenu priču?

Melisa je jedna hiperseksualna žena, koja nije u vezi, ima 45 godina, atraktivna je, neovisna i ima veći broj ljubavnika. U stvari, ima bilježnicu u kojoj zapisuje njihova imena, seksualne karakteristike, i koje će pozvati u odnosu na to kakav seks želi. Napisao sam njenu priču da bi se napravila razlika između hiperseksualnosti i ovisnosti o seksu. Melisa je vrlo seksualno aktivna, ali ni u kom slučaju nije ovisna. Ona može stati ako hoće, seks ne ometa njen posao, nikad ne gubi kontrolu i vrlo je zadovoljna svojim životom. Jednostavno prakticira puno seksa, kao netko tko prakticira puno sporta ili je veliki obožavatelj kina. U istom poglavlju sam objasnio i Joeovu priču, koji je ovisnik o seksu jer je opsjednut i ne može kontrolirati svoje seksualne porive. Razlika između hiperseksualnosti i ovisnosti nije u količini želje, nego u kontroli ili gubljenju kontrole. Ovisnost dolazi kad se gubi kontrola, kao kad se netko ne može zaustaviti kad je alkohol u pitanju, cigarete, čokolada ili pornografija.

Je li homoseksualnost urođena, što su pokazala znanstvena istraživanja?

Seksualna orijentacija ima bez sumnje biološku komponentu, koja se određuje tijekom trudnoće, za vrijeme fetalnog formiranja mozga. U tim trenucima, radi gena i nivoa testosterona, počinje se formirati mozak dječaka ili djevojčice, s heteroseksualnom ili homoseksualnom predispozicijom. Postoji mnogo intermedijarnih okolnosti za ono što se događa između ove dvije krajnosti. Postoje ljudi koji su od rođenja u potpunosti heteroseksualni, dok su drugi homoseksualni. Ali, u mnogim drugim slučajevima postoje određene nejasnoće i iskustva koja osoba doživljava tijekom razvoja, a može se preliti više na jednu ili drugu stranu. Ono što je zanimljivo jest da je nakon puberteta  vrlo teško mijenjati seksualnu orijentaciju. Povijesno gledano, bilo je homoseksualaca koji nisu htjeli to više biti, ali sve psihološke studije pokazuju da u tome nisu uspjeli. Mogli su se povezati sa ženama izbjegavati muškarce, ali njihove želje su i dalje bile homoseksualne. Na sličan način, neki muškarci su vodili konvencionalan heteroseksualni život, i jednog dana otkrili da su gay. Postoji i biseksualnost koja je češća kod žena nego kod muškaraca i vrlo je zanimljiva.

Urođena kontradiktornost

Koji je prema vašem mišljenju najveći mit o seksu?

Za mene je to mit da su muškarci i žene suprotni spolovi. Znanost kaže da zapravo i nismo toliko različiti. O tome treba pročitati više u knjizi.

Zašto mnogi tvrde da radije gledaju lezbijske porno filmove, nego gey?

Žene više vole vidjeti seks između žena, nego između muškaraca jer osjećaju empatiju. Kad vide jednu ženu kako se uzbuđuje i one se uzbude. Ne zbog gledanja grudi, oblina ili fizičke privlačnosti, nego zbog toga što počinju suosjećati s tim zadovoljstvom i nesvjesno se zamisle u toj situaciji. Neke žene može uzbuditi i seks između dva muškarca, ali studije pokazuju da je seks između lezbijki puno privlačniji.

Neću pitati tko više vara, ali što se događa u tijelu i u mozgu osobe koja vara i zašto netko vara? Kako se mogu odvojiti seks i ljubav?

To je vrlo osjetljivo pitanje jer društvo traži da se ponašamo suprotno od naše prirode. Naše tijelo i mozak su dizajnirani tako da budemo nevjerni, da želimo imati partnera, ali opet da osjetimo seksualnu želju prema drugim osobama.  Društvena pravila u većem dijelu svijeta zahtijevaju monogamiju, a odanost se odobrava. Za mnoge parove preljub je jedna velika izdaja koja može dovesti do kraja veze. S druge strane, ima sve više parova koji žele istražiti druge modele odnosa, ostavljajući otvorenu opciju za sastanke sa trećim stranama. Postoje poliamorija, ljudi koji priznaju nekoliko paralelnih veza. Zatim oni koji odobravaju seksualnu nevjeru, pa seksualne orgije u kojima sudjeluju oba partnera. Glavna karakteristika ovih ljudi je da oni vrlo dobro znaju razlikovati ljubav od seksa. Zapravo na biološkom nivou to su različite stvari s komplementarnim ulogama.

Koje pitanje vam nitko nije postavio u vezi knjige, a imali ste želju da vam ga netko postavi?

Bitno pitanje koje mi nitko nije postavio i na koje ni znanost nema još odgovor je “Koje su razlike u mozgu 5 sekundi prije i 5 sekundi poslije orgazma?“. Ako razmislimo dobro, neurofiziološko stanje je suprotno. Postoji radikalna promjena između jednog i drugog stanja. Vjerujem da bi se tim istraživanjem moglo puno toga shvatiti o mozgu i ljudskom ponašanju. Naime, bio sam blizu toga da napustim znanstveno novinarstvo i da se puno vrijeme posvetim istraživanju u laboratoriji jednog sveučilišta u New Yorku.

Pogledaj čega se žene srame tijekom seksa.