Mentalno zdravlje i odlazak psihoterapeutu ili psihijatru u našem društvu još uvijek je tabu tema iako to ne bi trebala biti. Zbog toga što oni koji posjećuju psihoterapeuta ne žele pričati o tome, a oni kojima je potreban inzistiraju da im ipak nije, odlazak na psihoterapiju je obavijen velom tajne
O tome kako izabrati psihoterapeuta razgovarali smo s dr. sc. Irenom Bezić, gestalt i kognitivno - bihevioralnom psihoterapeutkinjom, te Marinom Nardin i Tihanom Ilić, integrativnim terapeutkinjama iz Centra Snaga namjere. Odučili smo razgovarati sa stručnjakinjama koje su nam otkrile što znače određene vrste terapije te zašto ih odabrati.
Gestalt psihoterapija
"Gestalt psihoterapija je vrsta psihoterapije holističkog tipa ( "gestalt" znači cjelina) tj. usmjerena je istovremeno na cjelinu doživljavanja - emocionalnog, kognitivnog, tjelesnog, u interakciji s drugima, sa sobom i svijetom. Tri osnovna elementa su: "svjesnost" (o sebi u odnosu na svijet i o događanjima van sebe), "kontakt" (preuzimanje nečega iz svijeta i djelovanje u odnosu na svijet) i "ovdje i sada" tj. ideja da u sadašnjem trenutku možemo djelovati i postići neke promjene - bez obzira na to što smo prošli u životu i kakve blokade smo stvorili, u sadašnjem trenutku to možemo osvijestiti, preuzeti odgovornost za to i onda mijenjati", objasnila je Irena Bezić.
No, kako bi još detaljnije pojasnila mogućnosti gestalt psihoterapije, Irena nam je objasnila zašto i kod kojih problema odabrati ovu metodu psihoterapije.
"Gestalt terapiju je dobro birati kad su u pitanju razne vrste anksioznosti, depresivnosti, kod osjećaja "da nema dalje", tj. što god da probamo, ne ide na bolje, kod konflikata u vezama i obiteljskim odnosima, generalnog nezadovoljstvo sobom, osjećaja promašenosti", objasnila je Bezić. Naglašava da ova vrsta terapije pomaže u rješavanju mnogih problema, ali tijekom terapije psihoterapeut i klijent fokusiraju se na poboljšavanje cjelokupnog stanja.
"Gestalt terapija rješava širi spektar problema, tj. manje je fokusirana na same simptome, više na poboljšanje funkcioniranja generalno - npr. ako rješava npr. post traumatski stres, onda usput radi na poboljšavanju socijalnih vještina i boljem povezivanju s okolinom. Dobro rješava socijalne fobije, depresivnost/anksioznost, nezadovoljstvo samim sobom. Kad su u pitanju jaki simptomi kao opsesivno-kompulzivne radnje ili misli, panični napadi, nesanice i sl. gestalt terapija se u prvoj fazi kombinira s drugim terapijskim metodama kako bi se smanjili simptom do razine na kojoj se može početi raditi na uzrocima pojave simptoma i time na mijenjanju cijelog sistema", rekla je Irena Bezić.
Dr. sc. Irena Bezić osvrnula se i na to kako prepoznati potrebu za terapijom: "Ako se osoba osjeća bezvoljno, prestrašeno, očajno, bez osjećaja kontrole nad onim što joj se u životu događa - tad je vrijeme da se javi psihoterapeutu".
Psihoterapeutkinja je istaknula da je taj prvi i najteži korak već početak promjene na bolje.
"Sam odlazak terapeutu je već početak puta na bolje - jer to znači da je osoba postala svjesna da joj je pomoć potrebna i da je problem toliko važan da se zbog njega isplati otići terapeutu. Taj korak je obično težak, jer svi prvo misle da mogu sami i da je važno moći sam rješavati svoje probleme - tj. da je poraz, ako treba nekog zvati u pomoć. Sljedeći strah je da će se na terapiji "otkriti nešto što osoba ne želi znati" pa da će biti još gore. Kod toga valja znati da se u gestalt terapiji nikad ne ide protiv otpora klijenta - važno je osvijestiti što se događa, a da li će netko htjeti nešto mijenjati i kako će to mijenjati, to svatko za sebe bira. Terapeut je tu samo da pomogne na putu kojeg bira sam klijent", rekla je Irena Bezić.
No, samo odlazak na psihoterapiju nije dovoljan jer može doći do usporavanja i blokiranja napretka klijenta.
"Usporavanje ili blokiranje napretka klijenta je obično vezano uz njegove osobne otpore - npr. svaka promjena podrazumijeva otpuštanje starih obrazaca i prihvaćanje novih - što je vrlo hrabar čin. Mnogima je lakše živjeti dalje loše, ali u poznatom, nego probati nešto novo i nepoznato. Nekad je ljepše živjeti u snovima nego pogledati realitetu u oči, jer to zahtjeva djelovanje, akciju da bude bolje ili možda prestanak idealiziranja neke važne osobe, gubitak neke veze i sl", zaključila je Irena Bezić.
Kognitivno - bihevioralna terapija
Kako je već navedeno dr. sc. Irena Bezić uz edukaciju gestalt psihoterapije, educirana je i u području kognitivno-bihevioralne. Ona nam je objasnila i zašto odabrati potonju.
"Kognitivno-bihevioralna terapija je usmjerena na ponašanje i na misaone procese koji upravljaju našim ponašanjem. Ideja je da osvijestimo misli koje pogoršavaju stanje i zamijenimo ih afirmativnim mislima koje će poboljšati stanje i promijeniti ponašanje koje nije funkcionalno", rekla je Irena Bezić, a za razliku od gestalt psihoterapije, ova je usmjerena na rješavanje simptoma.
"Ova terapijska metoda je više fokusirana na rješavanje simptoma i brzo uspostavljanje kontrole nad vlastitim ponašanjem. Odgovara svima koji žele brzo riješiti problem i ne žele neke šire promjene u životu", objasnila je dr. sc. Bezić.
Upozorila je da ponekad ljudi uzimaju lijekove kako bi izbjegli nužnu im psihoterapiju.
"Nekad se ljudi ipak ne odluče na psihoterapiju jer misle da je uzimanje lijekova (anksiolitici, antidepresivi) još brža i bezbolnija metoda - bez diranja u njihov intimni svijet", istaknula je Irena Bezić, ali većini slučajeva shvate da im je psihoterapija doista potrebna. "Najčešće ljudi odluče da ipak ne žele biti ovisni o lijekovima i da je metoda u kojoj sami nauče upravljati svojim ponašanjem ipak trajnija od kemijskih efekata na sistem. Tada se odlučuju na kog. bih. psihoterapiju."
Kao i bilo koja vrsta terapije postoji i mogućnost blokiranja ili usporavanja napretka klijenta.
"Napredak uvijek usporava manjak discipline i fokusiranosti na rješavanje problema, zato je terapeut tu da pomogne. Napredak može blokirati i prebacivanje simptoma na neko drugo područje, npr. riješi se fobija od zmija ili neka opsesivna misao, a pojavi se anksioznost u odnosu prema ljudima, ili neka prisilna radnja", objasnila je Irena Bezić.
Ova vrsta psihoterapije dobra je u rješavaju problema koje je potrebno osvijestiti.
"Kognitivno bihevioralna terapija dobro rješava fobije svih vrsta, panične napade, kompulzivna ponašanja, osvještavanjem depresivnih misli može zaustaviti krug negativnih razmišljanja o sebi i svijetu", rekla je Irena Bezić.
Integrativna terapija
"Integrativna terapija uključuje sve aspekte našeg postojanja, tijelo, emocije, misao i svijest koja ima ulogu unutarnjeg promatrača. Kod istraživanja bilo čega što u svakodnevnom životu nalazimo kao prepreku važno je integrirati naše kompleksno postojanje i ne ograničiti ljudsko biće samo na misao ili samo osjećaj itd. Promatra se i osvještava energija tijela, povlačimo li se unutra ili zaustavljamo dah, zapravo sve senzacije na tjelesnoj razini su posljedica nekog osjećaja ili misli ili sjećanju tijela na iskustva koja su se dogodila u prošlosti. Naše tijelo pamti sve i amortizira puno traumatičnih iskustava", objasnila je terapeutkinja Marina Nardin i Tihana Ilić iz Centra Snaga namjere.
Ovakvom vrstom terapije, terapeut i klijent će pokušati pronaći mnoge osjećaje i događaje zakopane u našoj podsvijesti.
"Integrativna terapija oslobađa puno toga što tijelo čuva ispod razine svjesnosti, naročito iz ranog predverbalnog perioda, a to je prvih par godina života. Za sve što nam je tada bilo previše morali smo naći način preživljavanja. Ti obrasci ponašanja, disanja, zaustavljanja energije i protoka su rani i ne možemo do njih doći razmišljanjem niti razumijevanjem iz današnje svjesnosti. Uključujući unutarnjeg promatrača i praćenjem tijela i senzacija u tijelu dolazimo do uvida koji su kompleksniji od razmišljanja iz lijeve polutke", objasnila je Marina Nadin.
Terapeutkinja upozorava na brojne predrasude i krive stavove koji sprječavaju čovjeka da potraži pomoć.
"Puno predrasuda i strahova može zaustaviti čovjeka da potraži pomoć u zahtjevnim životnim situacijama. Ideja da se terapeutu ide jer nešto nije u redu s tobom, nije nikako ohrabrujuća. Sram da će netko doznati «slabe točke» također ne pomaže. Ono što znamo iz vlastitog iskustva i velikog broja ljudi koje smo pratili kroz individualne terapije i grupni rad, je oslobađajuće iskustvo da je u redu osjetiti neugodne osjećaje, propustiti ih i da naše tijelo može to iznijeti ako ga prihvatimo", rekla je Tihana Ilić.
Marina je objasnila kako treba prepoznati trenutak kad otići na terapiju.
"Mi vjerujemo da postoje trenuci u životu kada je dobro potražiti pomoć i podršku. Kad imate osjećaj da ste «pred zidom» ili da je jednostavno «previše». Onda je iscjeljujuće imati pored sebe svjedoka koji nije «nalijepljen na vašu priču» i koji može sa respektom biti prisutan za vas. Ako uključite svoju prisutnost znat ćete kada bi bilo dobro iskusiti tu vrstu podrške", rekla je Nardin.
Objasnila nam je i koje vrste ponašanja utječu na napredak, odnosno njegovo blokiranje kod klijenta.
"Ako se klijent ne osjeća sigurno i ne izgradi povjerenje nakon nekog vremena, onda zasigurno neće moći otvarati svoja skrivena mjesta. Razne vrste otpora se mogu podizati, ako nemamo dovoljno znatiželje za sebe i za to što se nalazi zapravo iza otpora, neće se moći iskoračiti u «naše novo i nepoznato. Svaka osoba je jedinstvena i ne mogu se postaviti stroga pravila ili odrediti «vrijeme napretka». Ljudsko biće nije «stroj za popravljanje», ja bih to radije nazvala istraživanje vlastitih potencijala koje možda nismo nikada otkrili niti upoznali", istaknula je Tihana.
Naše sugovornice ističu da integrativna terapija može iscijeliti različite vrste trauma i problema, i to na poseban način.
"Integrativna terapija pruža mogućnost integriranja naših odvojenih dijelova. Što ih više vratimo vlastitom biću, bit ćemo integriraniji i sposobniji iscijeliti sebe. Ono što vjerujemo u našem centru i našem načinu rada je da ljudsko biće ima kapacitet iscjeljenja. U tom smislu to mogu biti anksiozni poremećaji ili neki drugi način odvajanja od cjelovitosti. Razne vrste trauma, a to je svako iskustvo koje je previše, dovode do gubljenja vlastitih dijelova, zaustavljanja protoka energije i prirodnih impulsa. Ako su zaustavljeni, oni ne nestaju te se izražavaju na drugačije načine, anksiozne poremećaje, kompulzivno ponašanje, depresivna stanja itd", objasnile su.
Psihoanaliza
Psihoanaliza se odnosi i na teoriju i na vrstu terapije koja se temelji na uvjerenju da svi ljudi posjeduju nesvjesne misli, osjećaje, želje i sjećanja. Prema Američkoj psihoanalitičkoj udruzi (APA), psihoanaliza može pomoći ljudima da razumiju sebe istražujući svoje neprepoznate impulse skrivene u nesvjesnom. U psihoterapiji se ljudi mogu osjećati sigurnima dok istražuju osjećaje, želje, sjećanja i stresore koji mogu dovesti do psihičkih poteškoća. Istraživanje je pokazalo da samoispitivanje koje se koristi u psihoanalitičkom procesu može pridonijeti dugoročnom emocionalnom rastu. "Psihoanaliza je prvenstveno metoda liječenja pacijenata koji boluju od psihičkih poremećaja, no ona je i teorija uma i metoda istraživanja. Psihoanaliza olakšava razumijevanje ljudi i svijeta koji nas okružuje i olakšava interpretaciju brojnih kulturnih fenomena (film, slikarstvo, književnost glazba, politika). Uvid i razumijevanje prošlih iskustava otvara pacijentu spoznaju o patološkim mehanizmima funkcioniranja i/ili toksičnim emocionalnim stanjima", navode na stranici Dječja i adolescentna psihijatrija i psihoterapija.
Tekst je iz arhive missZDRAVE i sada je ponovno objavljen.
