Uobičajeno je biti nervozan prije vjenčanja, većina ljudi to doživi. Možda si zabrinuta zbog detalja oko vjenčanja, možda te strah izaći pred tolike ljude i izraziti svoju ljubav ili zapravo znaš da se ne trebaš udati za tu osobu.
Prevention prenosi priču triju žena koje su znale da se ne trebaju udati za svoje partnere, ali su to učinile. Ignorirale su svoju intuiciju i ovo je ono što naučile iz toga.
Osjećala sam se zarobljeno
"Upoznala sam ga na faksu i tada sam mislila ako me netko ne privlači seksualno, to znači da radimo ispravnu stvar, religiozno. Nisam imala seksualne odnose prije braka jer sam željela čekati.
Znala sam da nešto nije u redu kad sam pred vjenčanje osjećala anksioznost. Nije da ga nisam voljela, nije bio nasilan niti je imao bilo koje drugo loše ponašanje, ali ipak sam imala osjećaj da ovo nije ispravna odluka. Sjećam se dana svog vjenčanja, prije nego sam došla pred matičara, svojoj svekrvi sam rekla "Ne mogu to učiniti. Možemo li to napraviti neki drugi dan?"
Ona mi je na to rekla "Svi su nervozni prije vjenčanja". Sjećam se kako sam se slomila u autu. Doslovno sam vrištala i plakala jer sam osjećala kao da sam zarobljena i da ne mogu pobjeći.
Kad smo se vjenčali, znala sam ležati pored njega sanjajući kako bi naš brak mogao završiti bez razvoda. Razmišljala sam da on umre. Zvuči strašno, ali tako sam preživljavala.
Kad smo izgubili sina, osjetila sam da došla do dna. To me natjeralo da se probudim. Sjećam se da sam stajala u kuhinji i razmišljala da nemam još dvije kćeri, otišla bih. Iako sam osjećala 'razvod je pogreška zbog religije', osjećala sam da je bolnije ostati nego otići. Moj je život radikalno drugačiji nego prije samo šest godina. Imam nevjerojatan odnos s djecom jer sad i sebe bolje tretiram", Danette, 40 godina.
Neki razlozi za prekid zvuče banalno, ali svatko ima pravo ocijeniti što mu je važno u vezi
Nisam prisustvovala vlastitom vjenčanju
"Svojeg bivšeg supruga upoznala sam na fakultetu kad sam imala 20 godina. Naš je odnos započeo prilično normalno. Prvo smo si slali poruke preko Twittera, onda preko SMS poruka i na kraju smo otišli na spoj. U početku sam bila zabrinuta jer mi je otkrio da ima dvoje djece, ali sam odlučila prijeći preko toga.
No, što smo se više upoznavali bilo je sve više znakova upozorenja. Nakon mjesec, dva hodanja rekao mi je mu je bivša trudna. Uvjerio me da nema ništa s njom i da će napraviti DNK test kako bi saznao je li dijete doista njegovo. Kad je na kraju test pokazao da je dijete njegovo, njegova bivša nije htjela imati išta s njim. Odlučila sam prijeći i preko toga.
Kad je semestar ponovno počeo, ponovno su se javljali znakovi upozorenja. Otkrila sam da je otkazao svoju sobu u domu jer je "uvijek u mojoj", bez da mi je to rekao. Jedan od incidenata je bio i za božićne praznike kod moje obitelji gdje je bio pozvan, a onda otišao bez ijedne riječi. Kad sam ga nazvala, počeo se ponašati čudno i rekao je da je otišao kod svoje bake i da prekida sa mnom. Kad sam ga pokušala nazvati, pretvorio se u zlobnu osobu i vrijeđao me, a onda se pomorio sa mnom nekoliko tjedana kasnije.
Nekoliko mjeseci kasnije otišla sam u vojsku, a kad sam saznala da će me prebaciti na Havaje, rekao je da se trebamo vjenčati. Nisam bila spreman i to sam mu rekla. No on je rekao kad bi bili vjenčani, vojska bi nas mogla oboje poslati na Havaje. Nije htio vezu na daljinu. Nakon što sam promislila i razgovarala s obitelji, odlučila sam se udati iako su mi i srce i um govorili drugačije.
Trebali smo se vjenčati kod matičara, ali mene nisu pustili iz vojske i nisam mogla prisustvovati vlastitom "vjenčanju". Umjesto toga, potpisala sam papire da sam u vojsci i da ne mogu prisustvovati, a on je otišao na sud i to učinio.
Kasnije je došao i rekao mi da smo službeno vjenčani, trbuh me zabolio. Znala sam da sam pogriješila i znala sam da brak neće dugo trajati. Razveli smo se nakon 16 mjeseci.
Iz tog odnosa naučila sam puno o sebi. Mrzila sam sebe dok sam bila s njim i do danas, još uvijek ne znam zašto sam to učinila. Danas sam vrlo oprezna kad ulazim u vezu jer ne želim više ikad biti u takvoj situaciji", Altina, 26 godina.
Žene ne traže instant rješenja za sve njihove probleme. Upravo suprotno, ako i kada se žena požali na nešto ili pretoči svoje teške misli u riječi, one to čine kako bi im njihov partner pomogao ublažiti teret toga što nose u sebi.
Nisam se željela seksati s njim
"Kad sam imala 24 godine, udala sam se za muškarca koji sjedio iza mene u četvrtom razredu i vukao me za kosu. Cijelo djetinjstvo smo uglavnom bili neprijatelji, nekad me znao i pitati 'zašto si tako ružna?'.
Ali kad smo se vidjeli na jednom tulum kad sam imala dvadeset godina, počeli smo se upoznavati. Zatim smo počeli zajedno živjeti, a nakon dvije godine me zaprosio. Dok sam gledala u prsten kojeg je držao ispred mene, pokušala sam se sjetiti razloga da kažem ne, ali nisam mogla. Svoj unutarnji glas nisam slušala. Imali smo kuću, psa, prijatelje i planove i to mi je izgledao kad sljedeći korak.
Htjeli smo vjenčanje na kojem bi bili samo nas dvoje. Nekad sam se i šalila da štedim za razvod. Nisam htjela da me otac vodi pred oltar jer nisam htjela da moj otac osjeća krivnju jer me predao čovjeku koji nije za mene.
Obred i večera za nas dvoje bili su lijepi, ali nisam se radovala prvoj bračnoj noći. Općenito, nisam željela seksati se s njim. Misao obaveznog seksa me plašila i molila sam se da moj suprug bude preumoran.
Naš se život promijenio nakon što smo se vjenčali. Moj muž je očekivao da ću se pretvoriti u 'ženu'. Htio je da prestanem raditi i da budem domaćica i majka. Ja sam tad tek počela raditi i voljela sam svoj novi posao.
Svakodnevno smo se svađali, mrzila sam ga i mrzila sam svoj život. Imala sam trenutak kad nisam željela ni živjeti pa sam puno spavala.
Nakon nekoliko tjedana spavanja na kauču, on je ušao u kuću i rekao 'Mislim da se trebamo razvesti". Bila sam oduševljena jer je došao do zaključka, a da se o tome nije raspravljao sa mnom. Onda me upitao 'Nije li to ono što želiš? Ne mrziš li me?'. U tom trenutku sam znala da je razvod najbolja odluka.
Razveli smo se nakon manje od dvije godine braka. Odluka je došla kao olakšanje, a ja sam se veselila prilici da živim svoj život. To je bilo prije više od 10 godina, a bivši i ja smo mnogo bolji prijatelji nego kad smo bili oženjeni. Sada smo drugačiji ljudi koji žive potpuno drugačije živote. Znala sam da nije Pravi, ali ne žalim zbog iskustva. Mnogo sam naučila iz toga, o sebi, o svojim vrijednostima, ciljevima i koliko moram biti iskrena prema sebi", Tara, 39 godina.
