Ako se nikada niste stvarno osjećali kao introvert ili ekstrovert, onda bi vas ovaj tip osobnosti mogao bolje opisivati.
Iako mnogi ljudi misle da se osobnost može podijeliti između dvije dobro poznate kategorije - ekstrovertnosti ili introvertnosti - ne identificiraju se svi u potpunosti s tim pojmovima.
Postoji svojevrsna "siva zona" između dvije krajnosti (uživanja u samoći i druženju), a jedan psihijatar je te ljude nazvao otrovertima. Dr. Rami Kaminski, psihijatar iz SAD-a, objasnio je da taj izraz opisuje "osobu koja ne osjeća pripadnost nijednoj skupini".
Izraz otrovert skovao je nakon što je prepoznao taj tip osobnosti i kod sebe i kod nekih svojih pacijenata, kao i kod povijesnih osoba poput Fride Kahlo, Franza Kafke, Alberta Einsteina i Virginije Woolf, za koje kaže da su "bili poznati po svojoj nevezanosti od bilo koje skupine".
Što nekoga čini otrovertom?
Riječ je o mješavini introvertnosti i ekstrovertnosti, no iako otroverti mogu komunicirati s velikim grupama, ne osjećaju nužno kao da su pronašli svoje "pleme".
"Otroverti su vrlo prijateljski nastrojeni i sposobni su stvoriti vrlo duboke veze s drugim ljudima“, rekao dr. Kaminski za Daily Mail. "Jedina društvena razlika događa se u nedostatku povezanosti s grupama: kolektivnim identitetom ili zajedničkim tradicijama."
Prema dr. Kaminskom, takvi ljudi radije idu protiv ustaljenih pravila i ne razmišljaju na isti način kao velika većina društva. Primijetio je te osobine kod sebe još kad je bio dijete i pridružio se izviđačima. Njegovi vršnjaci su uzbuđeno izgovarali zakletvu, dok on "nije osjećao ništa".
Psihijatar, koji ima više od 40 godina iskustva, shvatio je da ne osjeća isti osjećaj povezanosti i zajedništva kao druga djeca. Dr. Kaminski je u svojoj knjizi objasnio da je ovo klasična otrovertna osobina, budući da se ljudi s ovim tipom osobnosti često bore s pronalaženjem strasti za timske aktivnosti - bilo da se radi o sportu, poslu ili čak životu s drugima.
Također čvrsto vjeruje da su ti ljudi imuni na "Bluetooth fenomen", koji se odnosi na ljude koji se emocionalno "sparuju" s ljudima oko sebe. "Otroverti vrlo rano u životu otkrivaju da se osjećaju kao autsajderi u bilo kojoj skupini. To je unatoč činjenici da su često popularni i dobrodošli u skupinama. Ta neskladnost može uzrokovati emocionalnu nelagodu i osjećaj da su pogrešno shvaćeni."
Kao rezultat toga, otrovertima bi moglo biti teško nositi se s pritiskom uklapanja u svijet oko sebe. Iako zvuči kao nešto s čime se je teško nositi, biti otrovert ne znači da ste osuđeni na to da budete društveno neprilagođeni i da se osjećate kao da ne pripadate.
Zapravo, što se tiče odnosa, to može omogućiti izgradnju jače i smislenije veze s onima s kojima su otroverti bliski. "Otrovertima je vrlo teško biti dio grupe, čak i ako se grupa sastoji od pojedinaca koji su dobri prijatelji", objasnio je dr. Kaminski. "Problem leži u odnosu s grupom kao cjelinom, a ne s njezinim pojedinačnim članovima."
Uzmimo za primjer zabavu - otrovert bi puno radije vodio duboki razgovor s jednom osobom u mirnom kutku, nego bio "društveni leptir" koji ide od gosta do gosta. Dr. Kaminski vjeruje da osobe s ovim tipom osobnosti mogu postati slobodni mislioci, neovisniji i maštovitiji od introverta ili ekstroverta.
To je zato što otroverti nisu previše zabrinuti oko toga koga će impresionirati ili oko straha od odbijanja, a budući da nemaju što izgubiti, psihijatar je rekao da ti ljudi često kreativno napreduju. Dr. Kaminski napisao je knjigu o ovom tipu osobnosti pod naslovom "The Gift of Not Belonging: How Outsiders Thrive in a World of Joiners", koja "potiče otroverte da prihvate svoje jedinstvene darove".
