Kriminalističke emisije, knjige i podcasti postali su jedan od najpopularnijih žanrova na svijetu. Znatiželja prema morbidnim temama je normalna, a iako može služiti kao izvor korisnih informacija, ovakav sadržaj može izazvati strah i anksioznost kod pojedinaca.
Kriminalističke teme popularnije su no ikad, a to najbolje možemo vidjeti po ponudi serija i filmova na streaming servisima pa čak i ponudi popularnih romana. Osim na ekranu i u knjizi, o serijskim ubojicama i drugim zločincima možemo čak i slušati u podcastima koje mnogi koriste kao zvučnu pozadinu dok kuhaju, spremaju ili rade. Takav žanr filmova, serija, knjiga i podcasta naziva se true crime.
Najnovija true crime serija koja je osvojila svijet je Netflixov portret serijskog ubojice Jeffreyja Dahmera koja se na streaming servisu čak i u našoj zemlji smjestila na prvo mjesto 10 najgledanijih serija ovog tjedna. Serija u detalje opisuje i prikazuje zločine koje je Dahmer počinio te su čak i najveći ljubitelji ovog žanra priznali kako se radi o jednoj od najbrutalnijih serija do sada.
Ako je tematika tako teška i morbidna, zašto je i dalje cijeli true crime žanr toliko popularan?
Znatiželja prema morbidnostima je normalna psihološka pojava
Dok gledamo, slušamo ili čitamo o groznim zločinima koje je netko spreman počiniti, ulazimo u mračni svijet kojem inače nemamo pristup. Srećom rijetki su oni koji su spremni počiniti takvo što, ali se u nama se krije znatiželja o pojedinostima takvih morbidnih događaja. U takvim situacijama također možemo vidjeti kako bismo i sami reagirali da se tako nešto dogodi, a sve to iz sigurnosti vlastitog doma. Također tada u nama raste razina adrenalina, a svi znamo koliko takav nalet adrenalina može izazvati osjećaj euforije i "ovisnosti".
Morbidne i opasne priče se također brzo šire među ljudima i zbog evolucijske predispozicije, prenosi Science Focus. Evolucijski psiholozi slažu se da su nas priče o ubojstvima, silovanju i krađi pratile još od pojave prvih ljudi. Instinktivno nas zanima što, kako i zašto je netko napravio nešto loše jer je to značilo sigurnost za nas. Danas je prezentacija takvih informacija drugačija, odnosno dolaze do nas u obliku true crime sadržala te vijesti, ali je unutarnja potreba za informacijama ostala ista.
Kriminalističke teme zadovoljavaju našu potrebu za rješavanjem zagonetki
Još jedna važna komponenta zašto nam se sviđaju kriminalističke emisije, knjige i podcasti je ljudska potreba za rješavanjem zagonetki. Naš mozak napravljen je tako da lako rješavamo komplicirane zadatke pred nama. Nekada su to bili zadaci kako se zaštiti od divljih životinja ili kako pronaći zaklon od elemenata. Danas nam je život znatno olakšan i možda zvuči čudno, ali ne moramo previše razmišljati o svakodnevnim zadacima, nekada čak ni na poslu.
Kriminalističke teme zadovoljavaju našu potrebu za rješavanjem zagonetki
True crime sadržaj zaintrigira tu potrebu u našem mozgu i zato se lako "navučemo", prenosi University of Law blog. Vrlo lako nam stvaranje teorija o tome tko je počinio zločin, kako je izbjegao da ga netko otkrije ili gdje je sakrio oružje postaje zanimacija i sve više želimo sudjelovati u tome. Dok je nekima true crime žanr izvor zabave i stimulacije mozga, drugima predstavlja izvor informacija koje im mogu spasiti život.
True crime žanr posebno je popularan među ženama
Istraživanje provedeno 2010. godine pokazalo je da žene znatno više privlači true crime sadržaj nego muškarce. Takva informacija nije začuđujuća budući da su upravo žene najčešće žrtve zločina te se u njima prirodno javlja strah od smrti, silovanja ili drugih oblika nasilja. Konzumirajući true crime sadržaj, žene grade osjećaj kontrole te na takve emisije i podcaste više gledaju kao dobar izvor informacija nego na zabavu.
True crime emisije i podcasti ženama pomažu da bolje razumiju um takve bolesne osobe koja je spremna počiniti strašan zločin, sve kako bi takve karakteristike prepoznale i kod ljudi oko sebe, prenosi Vogue. Također traže informacije koji je okidač zločincima, kako je žrtva nasjela na njihovu zamku te što je napravila kako bi se od zločina spasila.
Iako je odlično što žene imaju pristup ovakvom sadržaju kako bi se osnažile i informirale kako se zaštiti, grozno je što uopće do toga mora doći. Isto vrijedi ne samo za žene, nego i ostale manjine i skupine koje nisu u poziciji moći.
Može li true crime sadržaj ostaviti značajne psihološke posljedice?
Konzumiranje velike količine bilo kakvih medija može ostaviti traga na uvjerenja i ponašanje pojedinca. Najčešće se radi o stvaranju osjećaju straha i anksioznosti kod određenih osoba, a uzrok tomu može biti i činjenica da se true crime sadržaj temelji na zločinima koji nisu toliko česti i mala je mogućnost da će se dogoditi nekome od nas. Ipak, ako osoba svaki dan vidi samo takve informacije, mislit će da je opasnost od njih puno veća. Većina zločina danas nije tako strašna i uglavnom se radi o manjim prekršajima, no kako brutalna ubojstva ili drugi veliki zločini najlakše dospiju na vijesti i kasnije se pretvore u true crime sadržaj, može nam se činiti da opasnost vreba na svakom uglu.
Druga opasnost koja leži iza true crime sadržaja je marginalizacija određene grupe ljudi koja se češće nalazi u središtu tematike. Primjerice, ako osoba koja radi podcast na temu ubojica kroz prošlost odabere više ubojica iz jedne etničke skupine, postoji šansa da će osoba koja prati takav podcast razviti predrasude i strah prema cijeloj skupini ljudi i tako daljnje promovirati probleme kao što su rasizam. Zato je važno, kao i kod svih oblika medija, dobro se informirati o istinitosti informacija te zdravim razumom prosuditi koliko nam je određenog sadržaja u životu uistinu potrebno.
