Ako ste osoba koja pokušava svima ugoditi, izbjegavate svađe pod svaku cijenu i ne volite biti u središtu pozornosti, možda ste ehoist.
Psihoterapeutkinja Jamie Genatt objašnjava za Well+Good da je ehoist osoba koja je sklona oponašati ili odražavati osjećaje, mišljenja ili želje drugih umjesto izražavanja vlastitih misli i emocija. „Ehoist je osoba koja se muči s izražavanjem mišljenja jer ne želi povrijediti druge, teško prihvaća pohvale ili pažnju, bori se s emocionalnom individualnošću i teško shvaća ono što joj se sviđa i ne sviđa i muči se s postavljanjem granica”, dodaje terapeutkinja Amelia Kelley.
Iako se ehoist često opisuje kao topla, skromna i fleksibilna osoba, što je u suprotnosti od narcisoidne osobe, ehoizam se temelji na strahu. Ehoist se boji biti to što je ili se boji da će biti percipiran kao narcisoidna osoba te zbog toga nemaju mjesta za sebe u svom životu. “U području psihologije, ehoist i ehoizam relativno su novi izrazi i ne postoji trenutna klinička dijagnoza u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje”, kaže savjetnica Whitney McSparran.
Odakle dolazi izraz ehoizam?
Klinički psiholog, istraživač i predavač na Medicinskom fakultetu Harvard, dr. Craig Malkin, prvotno se pozabavio ovom temom u svojoj knjizi Rethinking Narcissism i nastavio ju je dalje istraživati u člancima za Psychology Today .
Pa zašto je odabrao riječ ehoist? Kako bi odgovorio na ovo, dr. Malkin se okreće mitologiji. “U mitu o Narcisu, nimfa Eho koja se ludo zaljubi u Narcisa, prokleta je da ponavlja zadnjih nekoliko riječi koje čuje. Kao i zaljubljena nimfa, ehoisti se definitivno bore da imaju vlastiti glas", objasnio je u jednom od svojih članaka Malkin.
Dok ehoiste mogu privući ljudi s narcističkim tendencijama u stvarnom životu jer im to pomaže da ostanu u svom sigurnom eho stanju, njihove eho osobine mogu postojati i izvan odnosa s narcisima.
Kako se ehoisti ponašaju?
- Radije su u pozadini nego u centru pažnje jer se zbog toga osjećaju neugodno.
- Budući da ne žele privući pozornost, ehoisti se neće ponašati drugačije niti će se ikome usprotiviti. Radije će zrcaliti tuđe emocije i sklonosti, makar i pod cijenu zanemarivanja svojih potreba.
- Strah ih može natjerati da izbjegavaju sukobe, previše su popustljivi te teško govore ne. No, to ne znači da su svi oni koji ugađaju drugima ehoisti.
- Ponašaju se inferiorno i često umanjuju svoju vrijednost zbog čega postaju nesigurni i sumnjaju u sebe.
- Ne žele da ih drugi doživljavaju kao narcisoidne osobe pa teško prihvaćaju bilo kakvu pažnju ili pohvalu. Kao rezultat toga, često pokušavaju umanjiti, objasniti ili izbjeći bilo kakve komentare.
- Iako često ne kažu što žele, ponekad ni ne znaju što žele ili im je svejedno. Naučeni su umanjivati svoje želje ili slušaju druge kada ne znaju što žele.
- Lakše im je biti u pozadini i ne govoriti nego priznati da zaslužuju brigu, poštovanje i svoje mjesto u svijetu.
- Osjetljivi su na odbijanje od drugih pa nikada neće preuzeti rizik, čak i ako je dobar za njih.
- Nezdrave razine empatije kod ehoista mogu uzrokovati probleme s kroničnom boli, stresom, disregulacijom emocija i umorom od internaliziranja tuđe boli i teško postavljaju zdrave granice kako bi se zaštitili. Zbog tih izazova sa stvaranjem granica, ehoisti se mogu upustiti u situacije ili odnose u koje ne žele.
- Boje se da će ih osoba s kojom su u vezi ostaviti ili prestati voljeti ako izraze svoje mišljenje, pogotovo ako je njihovo mišljenje drugačije od partnerovog. Zbog straha od napuštanja mrze i izbjegavaju sukobe pod svaku cijenu.
Zašto su neki ljudi ehoisti?
Genatt kaže da način na koji je osoba odgojena može igrati značajnu ulogu u tome hoće li postati ehoist ili ne. “Ako je netko odrastao u okruženju u kojem su ga učili da bude isključivo popustljiv, da uvijek daje prioritet drugima ili je bio podvrgnut autoritarnim ili prepotentnim skrbnicima, mogao bi razviti osobine ehoista”, objašnjava Genatt. McSparran dodaje da u tim situacijama ehositi nauče da je jednostavnije umanjit sebe kako bi izbjegli daljnje sukobe. Isto vrijedi i za osobe koje su morale paziti na na nepredvidivo ponašanje, emocije, očekivanja ili ispade svojih roditelja ili za one koja su kao djeca morala brzo odrasti i njegovati roditelje koji su primjerice imali mentalnih problema ili su zloupotrebljavali supstance.
Osim toga, nisko samopoštovanje može biti jedan od uzroka, ali i stil privrženosti, posebno anksiozni ili izbjegavajući jer u tim slučajevima ehoisti teško postavljaju zdrave granice i asertivnost u odnosima. Ehoisti su također često bili posramljeni ili kažnjavani zbog izražavanja svojih potreba, mišljenja ili traženja podrške.
Kako se nositi s ehoizmom?
Genatt kaže da su samosvijest, samosuosjećanje i predanost osobnom rastu važne polazne točke za upravljanje izazovima ehoizma i da ih je potrebno stalno koristiti. Evo još nekoliko savjeta koji mogu pomoći:
- Postavite granice i recite "ne" kada je potrebno i dajte prioritet vlastitim potrebama i dobrobiti.
- Budite svjesni u kakvom ste društvu. Jeste li okruženi ljudima koji vas podržavaju i koji su suosjećajni? Osjećate li se ugodno u njihovom društvu? Ako je odgovor da, vježbajte dijeliti svoje osjećaje s njima kako biste vidjeli da ste vrijedni podrške, kao i izražavanja vlastitog mišljenja.
- Identificirajte tko ste, što želite i što vam treba. Za to koristite meditaciju, vodite dnevnik i budite svjesni sebe.
- Ako vam se nešto ne sviđa, izrazite svoje neslaganje.
- Primijetite i izazovite negativan govor koji imate o sebi i budite ljubazni prema sebi te pokušajte potaknuti pozitivne misli.
- Potražite pomoć terapeuta kako biste naučili biti asertivniji i samopouzdaniji. Pritom budite strpljivi sa sobom dok pronalazite zdraviju ravnotežu u svojim odnosima i vlastitom izražavanju.
