Urednica i voditeljica talk showa "Damin gambit" i dugogodišnja novinarka vanjskopolitičkog programa na HRT-u, Elizabeta Gojan konceptom svoje emisije, ženu je stavila u središte i iz tjedna u tjedan tako podsjeća publiku koliko žene doprinose zajednici i društvu što je u našoj patrijarhalnoj sredini, nažalost još uvijek potrebno. Za Zdravu Kravu govori o privatnom i profesionalnom životu
Prije nekoliko mjeseci je zbog upale plućnog krila i infekcije urinarnog trakta te povišenog šećera u krvi završila u bolnici, nakon čega je počela s dijetom i vježbanjem i izgubila 20 kilograma. Rekla je da su je božićni blagdani, ali i njezino pomanjkanje discipline omeli u pridržavanju dijetnog režima, ali da su joj sinovi Viktor i Patrik motivacija da nastavi dalje. Elizabeta Gojan samohrana je majka blizanaca, a identitet njihova oca odlučila je zadržati u tajnosti, u njihovu odgoju pomagali su joj roditelji. Bila je najmlađa urednica središnjeg Dnevnika od 1993. Do 1995. godine. U ratom zahvaćenom Slavonskom Brodu provela je šest mjeseci u komadu, a karijeru i ugled izgradila je prateći vanjsku politiku. Sada je u zabavnom programu kojem pristupa s jednakom ozbiljnošću te se za svaku gošću u "Daminu gambitu" studiozno pripremam uz pomoć svog tima.
Ah, te žene
ZK: Emisijom "Damin gambit" čija je druga sezona emitiranja u tijeku, stavili ste ženu u središte. Zašto ste se odlučili za takav koncept emisije?
Ah, te žene…. sve se uvijek vrti oko njih, a nevjerojatno je da nikad nije postojala TV emisija u kojoj su gošće bile samo žene. Dakle, razlozi su jednostavni.
ZK: Gošće su vam žene koje su svojim djelovanjem ostavile značajan trag u svojoj okolini i iza kojih su, u većini slučajeva, godine predanog rada. Koji kriteriji trebaju biti zadovoljeni da osobu pozovete u emisiju?
Upravo je izbor gošći, uvjerena sam, ono što je emisiju učinio posebnom, zanimljivom gledateljima raznih profila i dobi. Iznenadila sam se, "Damin gambit" ima stalnu publiku ne samo među ženama, nego je prate i muškarci, a to nije samo starija populacija. Nije zanemariv broj mlade publike koja emisiju redovito prati. Pozitivne reakcije gledatelja dobivamo putem Facebooka, mailova nakon emisije, ali i na snimanjima izvan Hrvatske. Drago mi je da nas redovito gledaju i u regiji. Kriteriji su razni, ali svakako je jedan veliki uvjet, da se dame nisu često pojavljivale u medijima.
ZK: Koliko sezona biste još voljeli odraditi i smatrate li da ima dovoljno relevantnih sugovornica za nerednih nekoliko godina?
Nevjerojatno, kad sam počinjala s "Daminim gambitom", činilo se kako ću jedva, teškom mukom, baš zbog nastojanja da gošće budu što kvalitetnije, uspjeti 'sakupiti' dama za jedva jednu sezonu, ali sad se sve valja kao lavina, gdje god se okrenem neka je zanimljiva, samozatajna, a velika žena. Prijatelji i poznanici, čak i nepoznati ljudi, predlažu….hahaha, čini se da bismo godinama mogli "voziti" Damin gambit. A još nismo počeli ni snimati već zacrtane, željene gošće iz inozemstva. Ipak, mislim da ćemo s ciklusom završiti s krajem 2014. i onda krenuti s nečim novim.
Jovanka nije došla, i s njom su pokopane mnoge tajne
ZK: Jako ste se trudili da u emisiju dovedete sada pokojnu Jovanku Broz, ali niste uspjeli. Postoji li nešto posebno što biste izdvojili, a što ste se nadali da ste mogli dobiti iz razgovora s njom?
Sigurno dio povijesti o kojem ne znamo ništa, a koji je sada, na žalost, pokopan zajedno s njom. Iz knjižice Žarka Jokanovića "Moj život, moja istina" u kojoj su objavljeni njegovi razgovori s prisilno desetljećima izoliranom Jovankom Broz, vidi se da je bila potpuno bistra i sigurno, jako dobro informirana i utjecajna u vremenima o kojima ne znamo dovoljno.
ZK: "Damin gambit" je iz kasnog termina premješten u raniji termin. Je li tome razlog što je publika prepoznala kvalitetu?
Na žalost, nema publika nikakav utjecaj na slaganje sheme programa, ne postoji tu interakcija. Apsolutno je raniji termin bolji i on je odluka glavne urednice prvog programa Hrvatske televizije Gordane Mrđen.
Majčinstvo, zdravlje i dijeta
ZK: Samohrana ste majka dvojice sinova koji su sada u pubertetu. Kako ste se uz zahtjevnu karijeru nosili i snalazili s odgojem djece?
Jednako teško i komplicirano kao i svi ostali roditelji. Zahtjevna karijera tu nije bitna, iako ona otežava organizaciju. Bez mojih roditelja, koji su nas prerano i prebrzo, u dvije godine, napustili, sigurno bi bilo nemoguće funkcionirati prvih godina Viktorova i Patrikova života. Sad su nam najveća pomoć moja sestra Marija i već odrasle nećakinje, Matea i Lea.
ZK: Prije nekoliko mjeseci ste zbog upale plućnog krila i infekcije urinarnog trakta te povišenog šećera u krvi završili u bolnici. Kako ste sada?
Bolje. Ne najbolje, ali bolje. Mislim da nisam ogledni primjer disciplinirane osobe, kad je riječ o vlastitom zdravlju. Mislim da, napokon, moram shvatiti, da neće HRT propasti, ako ja odležim zbog svoje bolesti, ali nekako mi se čini da sam dužna gledateljima koji čekaju nedjelju i "Damin gambit" to omogućiti.
ZK: Iz zdravstvenih razloga na dijeti ste za mršavljenje s kojom ste do sada izgubili 20 kilograma. Kako izgleda vaš jelovnik i vježbate li?
Ha, bio je Božić, pa Nova godina i svi ti blagdanski jelovnici! Sad se trudim vratiti u okvire bolničkih dijeta i u teretanu. Na to me svakodnevno tjera sin Viktor, uporno me nazivajući, kako danas mladi kažu, "short breath".
Beskompromisna borba bez sretnog kraja?
ZK: Bili ste najmlađa urednica središnjeg Dnevnika od 1993. Do 1995. godine, u ratom zahvaćenom Slavonskom Brodu proveli ste šest mjeseci u komadu, napravili ste karijeru prateći vanjsku politiku. Kako ste se našli u zabavnoj emisiji i možete li usporediti prednosti i nedostatke bavljenja jednim i drugim žanrom?
"Damin gambit" jest "formacijski" u Zabavnom programu, jer je odlučeno da tamo budu svi talk showovi, no moram priznati da ga ja tako i ne doživljavam. Mislim, samo zabavnim. Nakon gotovo 25 godina tzv. "brzovoza", svakodnevnog, rada i utrke s rokovima, kad se moraš stići javiti za Vijesti, Dnevnike bez obzira na grozne tehničke i ostale prepreke s raznih svjetskih žarišta i ratišta, i kad svi misle kako se provodiš na tim putovanjima po tim egzotičnim zemljama, "sporovoz", odnosno, tjedna emisija je kao melem. I zapravo mislim da bi svaki novinar nakon 45. godine, karijeru trebao nastaviti u njemu. Možda bi se tako produžila novinarska životna dob, s čini mi se, prosječnih i zabrinjavajućih 50-ak godina.
ZK: Da možete, biste li ponovno odabrali biti novinarka i što mislite o novinarstvu danas?
Hmmm… ne znam, iskreno. Ne znam bi li se ponovno odlučila na beskompromisnu borbu sa šefovima, jer to je bila uzaludna borba za javnost. Jer ja, odnosno mi novinari predstavljamo tu javnost i samo mi možemo umjesto nje postavljati pitanja vlasti i ostalima koji je varaju i iskorištavaju. No, i javnost mora biti spremna ustati sama za sebe. Novinarstvo je danas ulovljeno u smrtnu paukovu mrežu, talac je vlasnika ili nedodirljivih šefova faraonskih ovlasti. Izgubljeno u dvostrukim mjerilima, u kojima pravila vrijede samo za neke. Da, mislim da nikad nije bilo goreg vremena za novinare. Mladi, pak, novinari, moraju shvatiti da ono što su naučili na fakultetima, ima malo veze s novinarstvom i da, kako kaže Scott Pelley s CBS NEWS-a: "Nije važno rezbarite li na kamenoj ploči ili tipkate na tabletu. Pravila pisanja novinarske priče nisu se promijenila“!
Razlika između uspješnih i neuspješnih žena
ZK: Mislite li da postoji način na koji bi se žene u Hrvatskoj mogle izboriti za bolji položaj u društvu, ali i svojim obiteljima?
Sigurno da postoji. Ali, ako same to ne odluče, ništa od toga!
ZK: Tijekom karijere upoznali ste mnoge žene. Jeste li primijetili u čemu je razlika između uspješnih i neuspješnih žena, s tim da pod kriterijem uspješnosti podrazumijevam da žena gospodari vlastitim životom da nije potlačena od strane poslodavca, sustava ili obitelji?
Zanimljivo, svaka od tih, po vašem kriteriju, uspješnih žena, prošla je neko "tlačenje" u životu. I naučila mu se suprotstaviti! Prije svega, snagu je pronašla osvijestivši u sebi – istinu o sebi.
Psihologinja Mirjana Krizmanić, smatra da ključ za ravnopravnost žena "leži" u odgoju. Više pročitaj ovdje.
