Kolumne 1117 prikaza 09. svibnja 2019.

Znaš li koliko se plastike može reciklirati i što se događa s ostatkom?

Foto: Guliver/Shutterstock
zdrava krava postala miss7zdrava.24sata.hr

O recikliranju plastike vrlo često čujemo u razgovorima o njezinu zbrinjavanju i gospodarenju otpadom. “Koristimo plastiku, ali nju se može reciklirati.…”

Već od malih nogu podučeni smo tome da je plastika materijal koji se može reciklirati što znači da samim (prekomjernim) korištenjem ne radimo ništa loše, dok god se o njoj brinemo bacanjem u odgovarajuću kantu za smeće. U trenutku kada je propisno odložimo, naša odgovornost trebala bi prestati i time bi se trebale baviti komunalne ustanove koje plaćamo javnim novcem, putem mjesečnih računa i poreza.

Nakon toga, jer smatramo da smo plastiku propisno zbrinuli, mislimo da neće završiti u okolišu i kasnije ubijati morske kornjače, gušiti ptice, postati hrana za ribe te se desetljećima razlagati na mikroplastiku uz mogućnost da nam završi na tanjuru. Je li to uistinu tako?

 | Author: Guliver/Shutterstock Foto: Guliver/Shutterstock

 

Što komunalne ustanove trenutno čine s plastičnim otpadom u Hrvatskoj?

Svega 11% “uspješno” se reciklira, jedan dio se izvozi, dok ostatak, sporo se raspadajući, završava na već pretrpanim odlagalištima otpada za čije je rješavanje prvenstveno nužna politička volja. Kada govorimo o količini plastike koja se uspješno reciklira, moramo naglasiti kako se time ne dobiva niti jednak tip niti jednaka količina plastike koju smo odbacili. Svakim ponovnim recikliranjem dobiva se materijal sve lošije kvalitete dok u zadnjem ciklusu ne postane potpuno neupotrebljiv, ali i dalje ostane jednako štetan za ljude i okoliš.

 | Author: Davor Puklavec/PIXSELL Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Upravo zbog toga, kada govorimo o plastici ne govorimo o recikliranju, već o tzv. decikliranju (downcyling)  jer se, za razliku od materijala poput stakla i aluminija, njezinim recikliranjem nikada ne može dobiti plastika jednaka onoj koja je ušla u taj proces. Recikliranjem npr. plastične boce može se dobiti plastika za izradu tepiha, odjeće i plahti.

Dakle, ono što se događa s našom svakodnevno odbačenom plastikom jest da mali dio prikupljene plastike postane sirovina, tj. može se pravilno reciklirati (otprilike 50% od čega najviše plastičnih boca zbog povratne naknade od 0,50 HRK) i kasnije koristiti za proizvodnju novih proizvoda.

Spaljivanjem plastike ispuštaju se toksini i staklenički plinovi u atmosferu

Ostatak se šalje na odlagališta otpada gdje se zbog sporog procesa razgradnje krče pretrpana odlagališta niz godina, pritom ispuštajući štetne stakleničke plinove koji doprinose negativnom utjecaju na klimatske promjene. Osim toga, određena količina plastičnog otpada koji se ne može reciklirati ponekad se koristi za energane, koje, osim slabe energetske učinkovitosti, spaljivanjem ispuštaju toksine i stakleničke plinove, negativno utječu na kvalitetu zraka te kasnije nastane problem sa zbrinjavanjem toksičnog pepela koji je produkt njezina spaljivanja.

Možda te zanima... Tko profitira od jednokratne plastike, a tko plaća? Kolumne

Cilj ovog članka nije da prestanemo odvajati otpad, dapače, odvajanjem našeg plastičnog otpada vladajućima pokazujemo volju za rješavanje onečišćenja plastikom i šaljemo poruku da je sustav taj koji se mora mijenjati kako bismo kao društvo postali održivi.

Možda te zanima... Kako je plastika postala veliki izvor zarade i nepresušan izvor otpada Kolumne

Smisao ovog članka je podići svjesnost da odvojeno prikupljanje i recikliranje plastike nije jedino rješenje, već samo dio cjelokupnog rješenja za posvemašnju prisutnost velike količine zagađenja plastikom, te da se kao pojedinci i pojedinke trebamo više usmjeriti na prva dva “ R” u formuli za smanjenje otpada - “reduce, reuse, recycle”.

To se odnosi na smanjenje količine plastike koju koristimo, posebice jednokratne plastike, kao i na ponovnu upotrebu koja utječe na smanjenje otpada. Odvajanje otpada i recikliranje treba doći na kraju naše brige o otpadu, kao nužna odgovornost prema korištenju plastike.

Izvor korišten za članak: Guardian

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.