Svjetski dana mentalnog zdravlja obilježava se 10. listopada, tim povodom Biserka Blašković, bioenergetičarka i kolumnistica Zdrave Krave savjetuje kako da se bez upotrebe lijekova oslobodiš svakodnevnih tegoba poput nesigurnosti, nedostatka samokontrole, preosjetljivosti, malodušnosti.
Strahovi se transformiraju u fizičke tegobe i bolesti
U svakom ljudskom biću ugrađeni su gotovo svi osjećaji od ljubavi do mržnje, od straha do hrabrosti, od sreće do tuge.
Najgore što čovjeka može obuzeti su stanja, poput: nesigurnosti, nedostatka samokontrole, preosjetljivosti, malodušnosti, očaja. O samoj osobi ovisi koji će osjećaj dominirati njenim bićem, odnosno kako propušta kroz sebe životne situacije, kako ih percipira i postupa li racionalno, odnosno u skladu sa svojim bitkom.
Nerijetko mi na tretmane dolaze osobe ispunjene osjećajem straha i nesigurnosti. Nekada su svjesni svojih strahova od pasa, zmija, od visine, od zatvorenog prostora (klaustofobija), strah od nepoznatih situacija, a ponekad je to osjećaj nesigurnosti u sebe, što projicira stanje straha od neuspjeha pa nemaju hrabrosti ući u nove situacije, projekte i upoznati nove ljude. Često im savjetujem da se trebaju suočiti sa svojim strahom pa će tek tada trajno nestati i zamijeniti ga osjećaj sigurnosti. Osjećaj straha prvo remeni mentalno i emocionalno tijelo, a kasnije izaziva tegobe na fizičkoj razini poput glavobolja, mučnina, vrtoglavice, probleme sa štitnjačom i sa srcem.
Zašto mnogi dugo ili zauvijek ostaju u stanju straha?
Hrabrost je jedna najplemenitija karakterna crta ljudskog bića. Hrabri ljudi su gotovo uvijek iskreni. Mnogi tvrde da ne možete ni voljeti ako niste hrabri. Samo zbog neustrašivosti može se roditi ljubav. Hrabar čovjek lagano odbacuje traume iz prošlosti i ponovo je spreman ući u novu vezu bez imalo panike, straha i sumnje u sebe. Poznato je uvijek predvidivo pa čak iako je jadno, osoba se privikne na taj nezdravi odnos s nekim te postane ovisna o njemu i tom stanju lažne sigurnosti, iako se zapravo osjeća isprazno i tužno. Važno je probuditi se iz lažnog stanja "životne sigurnosti".
Recept: Kako pobijediti strah?
Kako bi se riješila strahova, od životne važnosti je osloboditi se negativnih ideja i vjerovanja. Bitno je suočiti se s istinom i pogledati si u oči. Potrebno je što manje razmišljati o prošlosti, oprostiti svakome, naravno i sebi, jer ćemo tada razviti samopoštovanje i pojačati osjećaj sigurnosti. Ako ti to ne uspijeva može se pokušati s bioenergetskim tretmanom jer su vrlo uspješni u poticanju samopouzdanja. Bioenergetski tretmani stvaraju ravnotežu na svim razinama pa misli postaju pozitivne, emocije usklađene, um bistriji, a nastaje i ravnoteža na fizičkoj razini.
Imam veliko iskustvo rada sa osobama koje su bile obuzete strahovima. Roberta (19 g.) žalila se duže vrijeme na bezvoljnost popraćenu strahom i pritiskom u glavi. Krenula je na fakultet koji je zahtijevao veliku dozu koncentracije. Svakodnevna predavanja i vježbe sasvim su je iscrpljivale, a njeno stanje je bilo iz dana u dan sve gore. U gimnaziji je bila odlična učenica pa je željela da tako bude i na fakultetu. Išla je na psihoterapije, ali bez nekoga većeg uspjeha. Često je uzimala sredstva za smirenje. Osjećala je da počinje ovisiti o tim „tableticama“ koje su je kratkotrajno smirile i učinile sigurnijom.
Krenula je na bioenergetske tretmane tijekom kojih smo razgovarale pa mi je otkrila kako živi s majkom te nema dovoljno izgrađen odnos s ocem. Njena žarka želja za perfekcionizmom i idejom da bude najbolja previše ju je iscrpljivala. A sve je to bilo s ciljem kako bi se dokazala pred ocem i bila prihvaćena od njega. Na tretmane je reagirala vrlo burno, imala je izljeve plača, bijesa i ljutnje te se na taj način oslobodila potisnutih i neizraženih emocija, a koje su se odražavale kroz strah.
Ono što nas istinski ugrožava su naše unutarnje oluje, a ne one vanjske
Već nakon trećeg dolaska osjetila je bitne promjene. Snaga i vitalnost zavladali su njenim bićem, vratilo se samopouzdanje, misli su se smirile i probudio se osjećaj samopoštovanja. Nije joj više bilo bitno što će njen otac misliti o njoj već kako se ona osjeća. Vrtoglavice i pritisak u glavi ubrzo su iščeznuli. Bezbrižno je šetala ulicama bez straha da će joj biti slabo, koncentracija se popravila te je bez problema obavljala svakodnevne fakultetske obaveze. Shvatila je da svoj odnos s ocem mora izgrađivati na temeljima iskrene i otvorene komunikacije, a ne dokazivanjem svojih rezultata na fakultetu.
Iskustvo koje je proživjela Roberta česta je pojava, ali tu još zna biti upleten strah od autoriteta, bilo roditelja, profesora, šefa ili neke druge nadređene osobe. Iza toga se krije prikrivena želja za ugađanjem i idealnim rješavanjem zadatka. Ako to nije priznato, osoba gubi samopouzdanje i strah počinje dominirati njenim bićem. Zbog toga važno je "stati na kočnicu" i sve odraditi u okvirima svojih mogućnosti. Tada nema razloga za potvrđivanjem i očekivanjem velikih hvalospjeva.
Nešto mudro o strahu izrekao je Ralph Waldo Emerson, poznati američki filozof, esejist i pjesnik: "Mudar čovjek u oluji Bogu se moli, ne za izbavljenje iz opasnosti, već za izbavljenje od straha. Oluja iznutra je ta koja ga ugrožava, a ne oluja izvana."
