Iako se paprika može činiti kao obično, svakodnevno povrće koje nosi posebne čari u jesen kada iz mnogih domova dopire miris pečene paprike, znanstvenicima je posebno zanimljiva jer je prava riznica fitokemikalija i antioksidansa. Poznato je da sadrži visoke koncentracije vitamina A i C
Žarka boja paprike svjedoči o bogatstvu biljnih pigmenata, a bogata je i prehrambenim vlaknima. Štoviše, nedavno brazilsko istraživanje provedeno na Sveučilištu u Sao Paolu ukazalo je i na protuupalna svojstva crvene paprike.
Brazilcima je crvena paprika posebno interesantna jer je to najčešće konzumirana biljna vrsta u toj zemlji, a fitokemikalije koje sadrži - kapsaicinoidi - prema njihovim spoznajama sprječavaju upalne procese u organizmu.
Znanstvenici su ovaj povoljan učinak pripisali svojstvu kapsaicinoida da inhibiraju stvaranje proupalnih citokina, molekula odgovornih za nastanak upale. Budući da je danas dobro dokumentirano kako upala leži u pozadini brojnih bolesti, od ateroskleroze do malignih bolesti, ovo je istraživanje dragocjeno mnogima.
Potiče rad želuca i pospješuje apetit
Paprika potječe iz Južne Amerike. Španjolci su je donijeli u Europu u 15. stoljeću, odakle se proširila sve do Turske, a danas se najviše uzgaja u Mađarskoj. U narodnoj medicini stoljećima se koristila kao ljekovito sredstvo, poglavito za jačanje imuniteta. Osim što štiti od brojnih bolesti današnjice, pospješuje apetit i pritom potiče rad želuca jer pojačava lučenje želučanog soka i potiče peristaltiku.
Budući da pripada u mediteransku kuhinju, paprika se izvrsno sljubljuje s maslinovim uljem, lukom, češnjakom, patlidžanima, rajčicama, tikvicama, tunom, srdelama i inćunima.
Kisela ili pečena paprika odlično pristaje u salate ili hladna predjela, a može joj se dodati i maslinovo ulje, češnjak i kapare te mediteransko začinsko bilje. Na taj način dodatno se obogaćuje nutritivna vrijednost, a dodatkom ulja tijelu su raspoloživiji ljekoviti biljni pigmenti koji su mahom topljivi u mastima.
Iste vrste, ali druge boje
Zelene paprike beru se prije nego što su u potpunosti dozru, a zbog toga su često i jeftinije od ostalih vrsta. Zelene paprike će nastaviti žutjeti, a potom, ako ostanu na biljci, crvenjeti. Imaju blago gorak okus i nikada ne mogu biti slatke kao crvene ili narančaste paprike.
Narančaste i žute paprike zrelije su od zelenih paprika, narančaste i žute paprike imaju voćni okus. Žute su bogate luteinom i zeaksantinom, a narančaste alfa-karotenom i beta-karotenom.
Crvene paprike su zrelija vrsta žutih ili narančastih te zelenih paprika. Bogate su karotenoidima i sadržavaju gotovo 11 puta više karotenoida te 1.5 puta više vitamina C nego zelene paprike. Crvene paprike imaju slatkast, gotovo voćni okus.
Ljute papričice ili feferoni također pripadaju porodici paprika, ali su manje i znatno ljuće. Nutritivni sastav sličan je sastavu paprika, a razlikuju se u sadržaju nositelja ljutog okusa – kapsaicinu.
Sjemenke paprike sadrže eterična ulja
Količina eteričnih ulja u sjemenu paprike ovisi o količini prisutnog alkaloida kapsaicina. Kapsaicin je specifična tvar i sastavni dio eteričnih ulja roda Capsicum, a daje ljutinu plodovima paprike. Prema količini kapsaicina, koja je obrnuto proporcionalna veličini ploda, provedena je klasifikacija na slatke i ljute sorte paprike.
Energetska vrijednost svježe crvene paprike iznosi samo 26 kcal na 100 g, a njezina najvažnija karakteristika je bogatstvo vitaminima i mineralnim tvarima. Paprika je jedan od najboljih izvora vitamina C, a sadrži čak 4 puta više ovoga vitamina nego naranča. Ujedno je dobar izvor vitamina B1, B2 i B6 te vitamina E i prehrambenih vlakana. Vitamin A prisutan ja u obliku provitamina – beta-karotena koji se u tijelu po potrebi pretvara u vitamin A. Od minerala paprika je najbogatija kalijem, fosforom i željezom.
Zdravstvena svojstva paprike
Crvena paprika koncentriran je izvor karotenoida koji su odgovorni za žarku boju, ali i snažno antioksidativno djelovanje. Dokazano je da likopen i beta-kriptoksantin iz paprika povoljno djeluju na zdravlje srca i pluća, dok su lutein i zeaksantin važni za zdrave oči.
Kapsaicin je spoj iz paprika koji posebno pobuđuje pažnju znanstvenika. U najvećoj koncentraciji nalazi se u ljutim papričicama, a izvjesne količine ovoga spoja kao i njegove analoge sadrže i neke vrste slatkih paprika.
Kapsaicin ima ljekovito djelovanje jer djeluje antiseptički, a u probavnom sustavu sprječava razvoj bakterija truljenja i poboljšava probavu hrane draženjem sluzokože crijeva. Paradoksalno, pokazalo se da štiti od gastritisa i ulkusne bolesti.
Antiseptičko djelovanje kapsaicina
Naime, kapsaicin ne stimulira već inhibira lučenje kiseline i pogoduje stvaranju lužnatog medija, mukoznih sekreta i potiče dotok krvi u mukozno tkivo što pomaže u prevenciji i cijeljenju ulkusa. I epidemiološke studije su ukazale na zaštitni učinak kapsaicina – čir na želucu je tri puta učestaliji u Kineza u usporedbi s Malajcima i Indijcima koji imaju čestu naviku konzumacije chillija.
Ima i protuupalno djelovanje te se posebna pažnja polaže u djelovanje kapsaicina na olakšavanje boli izazvane artritisom. Štoviše, provode se brojna istraživanja koja nastoje rasvijetliti vezu konzumacije ljute hrane s aktivacijom tjelesnih mehanizama za bol.
Također, neka preliminarna istraživanja pokazala su da kapsaicin utječe na smanjenje masnog tkiva. Dok čekamo konkretne rezultate istraživanja, nije naodmet povremeno dodati malo ljutih feferona u juhe, variva, na pizzu ili ih poslužiti uz mesne specijalitete te jela s roštilja.
Nisi sigurna što odabrati, svježi limun ili vitamin C? Što je isplativije i zdravije, saznaj na Pametnoj Kuni.
Klikni i pogledaj Abecedu namirnica od A do Z na portalu Gastro.hr.
