Sjećate li se prvog gutljaja crne kave? Možda vam je bila toliko gorka da niste mogli zamisliti kako je netko pije s užitkom. A danas bez nje ne možete zamisliti jutro.
Novo istraživanje otkriva kako naš mozak uči voljeti određene okuse, čak i one koji nam u početku nisu bili privlačni. Znanstvenici sa Sveučilišta Kalifornije u San Franciscu i Instituta Max Planck za istraživanje metabolizma otkrili su dosad nedovoljno poznat mehanizam koji povezuje crijeva i mozak. Njihovi rezultati, objavljeni 4. studenoga u uglednom znanstvenom časopisu Nature, mogli bi objasniti zašto nam neke namirnice i pića s vremenom postaju sve ukusniji.
Ključnu ulogu pritom ima dopamin, kemijski glasnik u mozgu koji sudjeluje u učenju, motivaciji i osjećaju nagrade.
Kako mozak uči voljeti određene okuse?
Kada nešto pojedemo, naš mozak odmah dobiva informaciju o okusu hrane. Međutim, informacije o njezinoj energetskoj i nutritivnoj vrijednosti stižu nešto kasnije, kada hrana dospije u probavni sustav.
Novo istraživanje pokazalo je da poseban dopaminski signal pomaže mozgu povezati ta dva iskustva. Drugim riječima, mozak ne pamti samo kakvog je okusa neka namirnica, nego uči i kakve učinke njezina konzumacija ima na organizam.
Znanstvenici su u eksperimentima na miševima otkrili da hranjive tvari koje dospiju u crijeva mogu potaknuti oslobađanje dopamina u dijelu mozga koji sudjeluje u učenju i stvaranju povezanosti između iskustava. Pokazalo se da mozak na taj način može naučiti povezivati okus određene hrane s energijom koju ona pruža organizmu. Kada su istraživači prekinuli taj signalni put, miševi više nisu mogli naučiti davati prednost okusu povezanom s unosom kalorija. S druge strane, kada su ga umjetno aktivirali, životinje su razvile sklonost određenom okusu čak i bez unosa hranjivih tvari.
Zašto nam gorka kava s vremenom postane ukusna?
Istraživači smatraju da ovaj mehanizam može pomoći objasniti zašto postupno zavolimo okuse koji nam u početku nisu bili ugodni. Primjerice, mozak može naučiti povezivati okus kave s njezinim stimulirajućim učinkom. S vremenom sama kava može postati privlačnija jer je povezujemo s iskustvom koje nam odgovara. Zanimljivo je da su znanstvenici tragove sličnog mehanizma pronašli i kod ljudi. U jednom istraživanju analizirali su oslobađanje dopamina nakon konzumacije mliječnog napitka, dok su u drugom pratili moždanu aktivnost nakon unosa glukoze.
Oba istraživanja pokazala su uključenost lijeve strane bazolateralne amigdale, što odgovara nalazima dobivenima na miševima. Ipak, važno je naglasiti da su ključni eksperimenti provedeni na životinjama, dok su istraživanja na ljudima zasad potvrdila samo neke dijelove opisanog mehanizma. Otkriće bi u budućnosti moglo pomoći znanstvenicima da bolje razumiju kako nastaju naše prehrambene sklonosti i zašto nas određena hrana toliko privlači.
