Hrana 9066 prikaza 29. listopada 2014.

Manje poznato egzotično voće

Voc-Uspr

U većim supermarketima sve su češće dostupne neobične vrste egzotičnog voća u svježem obliku. U nastavku slijedi opis 7 vrsta voćki dostupnih kod nas. Saznajte od kuda potječu, kako se konzumiraju i koje nam nutrijente osiguravaju. Vlakna indijske smokve izolirana iz lista koriste se za mršavljenje u sklopu poznate Kaktus dijete

Karambola – opasna za bubrege

Voće zvjezdastog oblika engleskog naziva star fruit naziva se još i carambola. Ovo tropsko voće koje je vrlo popularno u Brazilu žute je boje i veličine primjerice paprike babure, a narezane kriške imaju 5 krakova i izgledaju kao zvjezdice. Jedan komad osigurava samo 28 kalorija te različite vitamine i minerale no najviše vitamina C i kalija. Međutim, ovo voće iza svog atraktivnog izgleda skriva jednu mračnu tajnu.

Karambola sadrži dva opasna spoja koja mogu imati štetan učinak na zdravlje, poglavito kada su bubrežni bolesnici u pitanju. Karambola je bogata oksalnom kiselinom koja je u topivom obliku. Soli oksalne kiseline koje nisu topive neće uzrokovati probleme, no slobodna oksalna kiselina može. U našem probavnom sustavu dio unesene slobodne oksalne kiseline vezat će se za minerale poput kalcija i magnezija i izlučiti van. No, nevezana oksalna kiselina odlazi u krvotok gdje se veže s kalcijem i kao takva može zapeti u bubrežnim kanalima i uzrokovati oštećenja. Pokazalo se kako velike količine soka od karambole mogu uzrokovati akutno oštećenje bubrežne funkcije i kod zdravih ljudi koje se, ako se na vrijeme utvrdi, može liječiti dijalizom. 

S druge strane, karambola sadrži i neurotoksin karamboksin koji se u slučaju oštećene bubrežne funkcije neće izlučiti iz organizma već se nakuplja u mozgu i uzrokuje smetnje poput štucavice i konfuzije. No, uspostavljanjem normalnog rada bubrega i ti će se simptomi povući. Bubrežne bolesti često su skrivene i možda nismo svjesni da ih imamo stoga treba biti oprezan, no visoka cijena ovog voća kod nas vrlo vjerojatno će spriječiti potencijalnu neumjerenu konzumaciju, a nekoliko komadića neće naštetiti

Pitajom protiv policističnih jajnika

Pitaja odnosno pitaya se naziva još i dragon fruit što u prijevodu znači zmajsko voće. Izgledom podsjeća na artičoku, a obojeno je intenzivnom ružičastom bojom. Konzumira se tako da se prereže na polovice i jede sa žlicom. Meso može biti bijele ili ružičaste boje ovisno o sorti, a prošarano je malim crnim jestivim sjemenkama. Botanički pripada porodici kaktusa, a porijeklom je iz tropskih šuma Meksika i Srednje i Južne Amerike. Istraživanja su pokazala kako je pitaja voćka koja obiluje organskim kiselinama, proteinima, antioksidansima i mineralima poput kalcija, magnezija i kalija te vitaminom C.

No, ono što bi moglo biti prava snaga pitaje je tvar naziva inozitol koji se nalazi u obliku kristalića. Inozitol ima nekoliko oblika od kojih je mio-inozitol vrlo zanimljiv jer ima nekoliko korisnih uloga u organizmu. Sudeći prema objavljenim studijama, mio-inozitol bi mogao biti od koristi ženama s policističnim jajnicima. Studija objavljena 2012. godine u časopisu Gynecological Endocrinology pokazala je kako unos mio-inozitola u kombinaciji s folnom kiselinom može pomoći u normalizaciji spolnih hormona, ali i inzulina. Također, studija objavljena 2011. godine u časopisu European Review for Medical and Pharmacological Sciences pokazala je kako unos mio-inozitola može poboljšati kvalitetu oocita kod žena u procesu potpomognute oplodnje

Physalis – srodnik rajčice

Physalis se još naziva i peruanska jagoda (na engleskom i gooseberry), no ne izgleda kao jagoda već kao manja narančasta cherry rajčica koju obavija tanka ljuska poput papira. Pripada istoj botaničkoj porodici kao i rajčica, a takav joj je i okus te se koristi u pripremi umaka. Iz phisalisa izolirane su nezasićene masne kiseline, vitamini A, B skupine, C, E i K i biljni steroli, a 100 g namirnice osigurava oko 70-ak kalorija. Nekoliko je studija u laboratorijskim uvjetima zabilježilo antioksidativnu aktivnost physalisa, te ima nekoliko objavljenih pretkliničkih studija koje su pokazale blagotvorno djelovanje na jetru i bubrege. Za sada nisu zabilježeni štetni učinci. 

Indijska smokva ili opuncij – za mršavljenje

Iako se naziva indijska smokva, radi se o voćki koja je porijeklom iz Meksika. Zapravo nema veze sa smokvom kakvu mi poznajemo već se radi o plodu kaktusa. Uzgaja se u mnogim tropskim i suptropskim zemljama te na Mediteranu, a veliki europski proizvođač je Italija. Indijska smokva izvor je vitamina C i E te karotenoida i prehrambenih vlakana. Sadrži i određenu količinu aminokiselina, a u većim količinama poput većine voća – glukozu i fruktozu. Iz ove bodljikave voćke izolirani su i određeni polifenoli između ostalih i betalain koji se nalazi u cikli. 

Indijska smokva se dosta istražuje, a za sada se na temelju laboratorijskih istraživanja pretpostavlja da posjeduje svojstva snižavanja glukoze i lipida u krvi te da djeluje antioksidativno. Vlakna indijske smokve izolirana iz lista koriste se za mršavljenje u sklopu poznate Kaktus dijete.

Azijski kumkvat

Porijeklom je iz Azije, a na kantonskom kineskom „kum“ znači zlatna, a „quat“ naranča. Radi se o citrusu koji se jede zajedno s korom koja je slatkastog okusa dok je unutrašnjost kiselkasta. Ova voćka je bogata pektinom pa se često upotrebljava u pripremi marmelada. Izvor je vitamina C, beta-karotena, gama-tokoferola i mnogih flavonoida. Kora je bogata eteričnim uljima zaslužnim za specifičnu aromu. 

Afrički kiwano

Kiwano je porijeklom iz Afrike, a naziva se još i rogata dinja. Izgledom podsjeća na kivi zbog čega je i dobio naziv kiwano. Pripada istoj botaničkoj obitelji kao i dinja, krastavci i tikvice. U Africi se tradicionalno koristi u liječenju mnogih stanja poput dijabetesa, hipertenzije i tifusa, no za to ne postoji znanstvena potvrda. Također, vjeruje se i kako pomaže u borbi protiv virusa

Jede se tako da se prereže na polovice, a zatim se zelene sjemenke odvajaju uz pomoć žlice. Može se jesti samostalno, no ukusniji je u voćnim salatama ili u sklopu drugih slatkih, ali i slanih jela. Ne ističe se značajno svojim nutritivnim sastavom. Najzastupljeniji mineral je kalij, dok je sadržaj vitamina C zanemariv. 

Kora marakuje za zdravlje crijeva

Engleski naziv za marakuju je passionfruit i često je nositelj tropskih aroma u različitim prehrambenim proizvodima. Porijeklom je iz Srednje i Južne Amerike. Latinski naziv joj je passiflora edulis i pripada porodici biljaka čiji cvijet i lišće posjeduje sedativno djelovanje. Ipak, najsnažnije djelovanje ima vrsta incarnata, pa se vrsta edulis ne koristi u tom smislu, osim za patvorenje droge. Može biti ljubičasta ili žuta, no žuta se smatra prirodnim hibridom ljubičaste vrste.

 Jedna voćka sadrži oko 17 kalorija, 2 grama prehrambenih vlakana i nešto malo vitamina C, beta-karotena i željeza. Iako se kora ne jede, već samo njezina unutrašnjost, ove je godine objavljeno istraživanje u časopisu Experimental Biology and Medicine (Maywood) koje dokazuje kako kora marakuje djeluje povoljno kod ulceroznog kolitisa odnosno povoljno utječe na mikrofloru u crijevima vjerojatno zahvaljujući sadržaju vlakana i polifenola.

Doznaj 9 prednosti kašastih sokova.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.