Jedna od rijetkih stvari oko koje se znanstvenici slažu jest ta da je šećer štetan. U svjetlu toga mnogi zdravstveno osviješteni pojedinci nastoje nezdravi bijeli šećer zamijeniti nekom od zdravijih alternativa. Jedna od tih slatkih zdravih alternativa je i agavin sirup koji ima nizak Glikemijski indeks, ali nove znanstvene spoznaje i ovaj zaslađivač su proglasile lošim čak i gorim od šećera.
Biljka agave porijeklom je iz južnih Sjedinjenih Država i Latinske Amerike. Iako je agava novi fenomen na Zapadu, ona se u Meksiku koristi stotinama, a možda i tisućama godina. Koristi se za dobivanje sirupa te u proizvodnji tekile, a vjeruje se da ima i iscjeljujuća svojstva. Kao i mnoge biljke, agava vjerojatno uistinu i ima neke zdravstvene koristi, međutim, ta korisna svojstva se preradom uništavaju, a to se odnosi i na agavin sirup.
Budući da sirup od agave za sebe veže vodu, slastice ili keksi u kojima se koristi agavin sirup zadržavaju vlagu, pa je stoga agavin sirup idealna zamjena za zaslađivače koji se obično koriste u pravljenju kolača. Također agavin sirup nije pregust i ima blagi okus. Pogodan je i za osobe koje izbjegavaju šećer jer ima niski glikemijski indeks - 17, što znači da se u krv apsorbira polako i ne uzrokuje brzi skok šećera u krvi.
U čemu je problem, ako ima nizak GI?
Sandra Krstev Barać, nutricionistica i voditeljica savjetovališta za funkcionalnu medicinu objašnjava u čemu je problem: "Među zdravstveno osviještenom populacijom agavin sirup slovi kao odlična alternativa konzumnom šećeru, osim što je slađeg okusa pa su potrebne malene količine, kao najveća prednost ovog zaslađivača navodi se njegov niži glikemijski indeks zbog čega ne uzrokuje nagle oscilacije šećera u krvi. Ipak, sve je više saznanja kako agavin sirup ne zaslužuje mjesto među poželjnim zaslađivačima te kako ideju da je 'zdrava opcija' treba uzeti s velikom rezervom, a sve zahvaljujući njegovoj industrijskoj proizvodnji koja je daleko od procesa koji su tradicionalno koristili nativni stanovnici srednje Amerike.
Agavin sirup se, naime, dobiva iz korijena biljke agave bogatog škrobom. U procesu proizvodnje sirupa taj se škrob enzimskom obradom i raznim kemijskim tvarima pretvara u rafiniranu fruktozu. Razlog je to što agavin sirup sadrži visoki udio nepoželjne fruktoze, u rangu onog kojeg nalazimo u omraženom kukuruznom sirupu (HFCS – high fructose corn syrup)."
Voće se smatra zdravim, a sadrži fruktozu, zašto je onda fruktoza kao zaslađivač loša?
Mnogima se čini da je fruktoza dobro rješenje, posebno za dijabetičare, jer je riječ o šećeru iz voća. Može se nabaviti i kao pripravak za zaslađivanje u obliku bijelog praha. Više je istraživanja pokazalo da unos fruktoze može poremetiti metabolizam masti i dovesti do višak kilograma. Višak kilograma uzrokuje brojene metaboličke bolesti među kojima i dijabetes tip 2.
"Iako je potrebno provesti još studija koji će produbiti naše znanje o metaboličkim učincima fruktoze, njezin pretjeran unos putem industrijski procesiranih namirnica dovodi se u vezu s debljinom i inzulinskom rezistencijom. Ovdje treba naglasiti da se spornom ne smatra fruktoza prisutna u voću. Voće, naime, sadrži relativno male količine fruktoze koje organizam vrlo dobro podnosi. Osim toga, fruktoza u voću je povezana s prehrambenim vlaknima te se sporo apsorbira. Problem , čini se, nastaje pretjeranom konzumacijom fruktoze u vidu šećera i osobito kukuruznog sirupa bogatog fruktozom, a po novijim razmišljanjima i agavinog sirupa.
Kao alternativa agavinom sirupu može se koristiti 'dobar, stari med'. Činjenica je da i med osigurava određenu količinu fruktoze, ali u znatno manjoj mjeri. Dodatno, med će nam pružiti i organske kiseline, aminokiseline, minerale (željezo, bakar, mangan, silicij, klor, kalij, natrij, magnezij), nešto vitamina C i B skupine te polifenole i aromatske tvari. Medu se općenito pripisuje antimikrobno, antivirusno i antibakterijsko djelovanje koje je znanstveno dobro dokumentirano i zbog čega ga možemo smatrati tradicionalnom ljekovitom namirnicom", objasnila je Krstev Barać.
