Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Zdrava
dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s
Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Zdrava te sa
zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nikad nisam previše preferirala meso u prehrani, ali kako sam Slavonka - to je nekako neizbježno. Ipak, vrijeme na fakultetu bilo je moje vegeterijansko doba. Cimerica je odlučila postati vegeterijanka, a kako sam i sama bila na tom putu, svaki
…prikaži još! dan isprobali bi neko novo jelo. Povratak u Slavoniju ipak sa sobom ponese i koju mesnu deliciju, ali vegeterijanski menu ipak će uvijek ostati moj no.1! :)
Odrasla sam u obitelji u kojoj je uglavnom svaki obrok bio mesni. I na taj način sam se hranila dugo, dugo vrmena. Ne mogu reći niti da sam sada potpuno izbacili meso iz svoje prehrane, ali navike su se znatno
…prikaži još! promijenile. Moja sestra ima puno vegeterijanaca prijatelja i kroz druženja s njima smo otkrili čudo: ručak može biti ukusan i hranjiv i bez mesa! Malo pomalo susretala sam se s namirnicama za koje do tada nisam niti čula. Počeli smo zdravije i raznovrsnije kuhati i osjećamo se bolje.
Vegetarijanska kuhinja još uvijek danas u našem podneblju izaziva neodobravanje od velikog broja ljudi. Većina misli na neukusnu, jednoličnu i dosadnu prehranu. Kada bi se barem malo više potrudili i isprobali brojne recepte koji se mogu pripremiti bez mesa, mislim
…prikaži još! da bi mnogi promijenili mišljenje. Gljive punjene sa "jačim sirevima" sa roštilja, tikvice s bezbrojnim mogućnostima nadjeva, mladi krumpir sa ghee, i tako bi u nedogled mogla nabrajati prefina jela koja gode mom nepcu i umu. Ali, uvijek postoji ali, ja nisam vegetarijanac. I sama sebe svaki put kad pojedem vegetarijansko jelo uživajući u svakom zalogaju preispitujem zašto mi je potrebno meso. Ne mogu naći odgovor. Ne uživam u njegovom okusu, a moj um ljubitelja životinja bori se sa svakim zalogajem. Mislim da ću jednog dana sazrijeti i postati napokon odrasli vegetarijanc.
Prije nekoliko godina sam doživjela jedan, naizgled jednostavan i nimalo zanimljiv susret - susret koji mi je, gledajući na njega sada iz ove perspektive, zaista i promijenio život. Bio je zapravo ključan u oblikovanju mojeg stajališta, izmijenio je način na
…prikaži još! koji sam gledala na vegetarijanstvo i shvaćala što stoji iza te svojevrsne ideologije (jer vegetarijanstvo je mnogo više od prehrane).
Otvorila sam vrata muškarcu srednjih godina, koji se predstavio noseći sa sobom svežanj papira i torbu prepunu još neotvorenih i novih knjiga o meditaciji, vegetarijanstvu, o legendama i pričama vezanih uz život, hrabrost, borbu i prijateljstvo. Zbog svoje izrazito druželjubive i popustljive naravi ispunjene nepresušnim strpljenjem (što se mnogo puta u životu pokazalo i kao snažno pogrešan pristup i svojevrsna mana što je, vjerujem, jasan pokazatelj pogrešnosti svijeta u kojem živimo) poslušala sam njegov, već unaprijed pripremljen govor, prolistala knjige i već sam bila spremna reći mu kako me baš i ne zanima vegetarijanstvo i kako nisam osoba koju traži pitao me: "Reci, ne izgledaju li i tebi ukusno ova jela?" (prelazeći rukom preko blistavih listova vegetarijanske kuharice). Oštra na jeziku, uzvratila sam: "Da, još ukusnije kraj sočnog komada piletine." Nasmijao se pun strpljenja i ispričao kako je postao vegetarijanac nakon što je doznao da je dokazano kako životinje osjećaju tugu i strah pred samu smrt s kojom su, nažalost, suočene svakodnevno te me pitao: "Bojiš li se?" Nisam ništa odgovorila. Danas bih mu rekla da je to istina. Da svi živimo u strahu, kutijama u koje nas zatvaraju tijekom cijelog života putem medija, škole, politike, religije, a i same - kuhinje. Život je toliko veći od onoga što shvaćamo, postoji toliko veza, uzroka i posljedica koje nam nisu jasne, ali to ne znači da one nisu tu, da ne postoje - da nam svakodnevno ne kroje sudbinu i živote. Možda osjećam strah jer ga svakodnevno konzumiram u obliku pilećih prsa i svinjeceg odreska? Možda i ne, ali strah je emocija koja je jedan od najvećih uzroka neuspjeha, zatvorenosti i upravo sam zato odlučila stati joj na kraj. Objeručke prihvaćajući tu ideologiju osvijestila sam i filozofa i čovjeka i kuhara i ljubavnicu u sebi. I to je bilo i više nego dovoljno. :)
Gledajući unatrag - razlog predrasuda prema vegetarijanskoj prehrani je bilo obično neznanje i loša priprema ponuđenog jela. Od kraja prošle godine intenzivno se susrećem, ponekad i probavam vegetarijanski meni. Predrasude su potpuno nestale. Riječ je o svakodnevnim jelima koja su
…prikaži još!su obogaćena raznim žitaricama, začinima, povrćem, tofuom ... Premda vrlo malo znam o vegetarijanstvu, svakodnevni koloritni, ukusni i zdravi obroci koji se pripremaju za dijete koje uživa u jelu nameću zaključak. Vegetarijanstvo, samo kroz jedan njegov oblik - hranu izjednačuje se sa visokom kvalitetom čovjekovog života. Zdravljem tijela. Univerzalnom težnjom svakoga od nas. Um pak nalaže da ne blokiramo novo iskustvo. Samo jedno više u nizu može nam pomoći da još više upoznamo sebe.
Najprije vam moram reći koliko me je oduševilo ovo saznanje da na Jadranu postoji vegetarijanski hotel.Ne mogu vam ni izbrojati koliko puta sam u ovih 17 godina koliko sam vegetarijanka ostala gladna na svojim putovanjima i ne ljudi jednostavno ne
…prikaži još! shvaćaju da to što ste vegetarijanac znači samo da ne jedete meso.Koliko puta sam došla u poziciju da moram objašnjavati da ne neću jesti juhu iz koje je izvađeno meso i koja je procijeđena i da ulje u kojem se peklo meso pa onda u tom istom ulju krumpir nije vegetarijanski obrok.Sjećam se bila sam na poslovnoj večeri i kako de je unaprijed trebalo odlučiti za meni a pogađate svi ostali su izabrali meso ja sam šefa zamolila da za mene bude nešto vegetarijansko a kada sam došla pogodite što je bilo pripremljeno za mene-lignje punjene pršutom.Kada sam zvala šefa kuhinje on je rekao da nije smatrao da će malo pršuta biti problem a i da kako da drugačije napuni lignje???Prije 8 godina sa Murtera sam sa društvom išla na izlet na Kornate i nakon cjelodnevnog kupanja na brodu su nam poslužili ručak.Kobasice i kupus...Što da vam kažem nakon što sam od par ljudi koji su se sažalili dobila od svakog po tanjur kupusa skoro mi se kupus zamjerio.Jer na brodu nisu očekivali da netko ima posebne želje.Da tako svi oni zovu vegetarijanstvo-posebne želje.Imam još takvih dogodovština od pizzerie u kojoj sam ispod plodova mora dobila par kriški pršuta kako su mi rekli tamo da oni žele nagraditi svoje goste,do toga da sam u Tunisu morala otkazati put u Saharu na 2 dana jer pogađate naravno ta 2 dana je unaprijed određen meni.Vrhunac svega je kada sam prošle godine vraćajući se u kasnim satima iz Splita u Rogoznicu jako ogladnila pa sam svugdje tražila gdje mogu kupiti nešto za nabrzaka a da nije mesno.Uspjela sam naći jedan fast food i kada sam čovjeku koji je radio rekla da bih nešto vegetarijansko ili barem samo sir on je predamnom iz već složenog šunka-sir sendviča maknuo šunku koja je btw onako krasno pustila svoju masnoću po siru i pokušao mi to prodati.Vegetarijanstvo je stil i način života.U nekom komentaru sam pročitala da vegetarijanstvo nema veze za ljubavlju prema životinjama.E sa time se nikako ne slažem.Veliki sam ljubitelj životinja,po cesti skupljam i pomažem svakoj životinji koju sretnem a uz moga psa i macu koje sam udomila u dvorište mi se polako doselilo dvadesetak mačaka.I zato ja svakom tko kaže da jesti meso naša kultura pokažem moga psa i pitam jel bi ga mogao u Kini pojesti.Biti vegetarijanac za mene ne znači samo ne jesti meso,nego ne nositi kožu i ne koristiti kozmetiku testiranu na životinjama ili još gore sa životinjskim sastojcima(jednom su mi za kosu htjeli prodati neku masku sa bikovom moždinom,prestrašno).I da ljudi ne shvaćaju da nisu vegetarijanci ako jednom u par mjeseci,godina,nebitno pojedu meso,bistru mesnu juhu ili ako kako sam pred malo čula jedu piletinu...Eto sad mi je napamet pala još jedna zgoda kada sam bila još mala tata je trebao raditi u jednom hotelu u Italiji i mi smo išli sa mnom i tata je već praktički dobio posao i trebali smo tamo večerati i ti Talijani su na stol iznijeli prasetinu i ja sam rekla da ja to ne jedem i taj stari Talijan se počeo nešto derati na moga tatu da ne želi muslimane...Ja naravno nisam muslimanka i tako bih reagirala i na npr. kokoš ali toliko o tome da ljudi kuže što je vegetarijanstvo..Mislim da priča se viiše odnosi na vjersku diskriminaciju nego vegetarijanstvo ali eto spomenula sam jer je tata naravno išao kući sa nama i ostao bez posla.Ma joj mogla bih vam ja pistati još par dana o ovoj temi...Ljudi koji tvrde da se bez mesa ne može živjeti nemaju pojma o soji,tofuu i seitanu npr...Eto palo mi još nešto napamet,išla sam na neke tretmane sad pred ljeto i kaže žena koja je btw navodno nutricionistica jako je važno da se držite plana prehrane,a kad ono plan prehrane izbacite ugljikohidrate i jedite meso.Pitam ja a što ako ne jedem meso?Znate šta mi je odgovorila...Odgovorila mi je da ne zna ona....Zaboravila sam napisati da mi je što se ljudi boje da bi se razbolili ako ne jedu mesu,meni je željezo odlično.Da ljudi pročitaju knjigu kako se npr. pilići uzgajaju,u koliko malom prostoru pa kako onda na traci idu da ih udari struja pa onda pod giljotinu koja im treba odrezati glavu a naravno nisu svi pilići jednake dužine pa onda neki i ne budu u tom jednom potezu ubijeni nego kasapljeni.....Tko smo mi da naši životi nešto vrijede a da odlučimo da je život jedne kravice ili svinje ne vrijede ništa osim da nama završi na tanjuru i prođu kroz želudac.Raspalčem se svaki puta kada na autocesti vidim kravice kako ih voze na put bez povratka...Kao što sam rekla ovo je tema koja me dira u samu dušu i mogla bih još puno pisati o tome ali eto možda nekom drugom prilikom....Nadam se da u budućnosti će biti puno više takvih hotela i restorana i da mi vegetarijanci nećemo više biti diskriminirani kao što smo sada...I nadam se da će ljudi shvatiti da smo i mi ljudi i životinje potrebni ovoj planeti i trebamo živjeti u simbiozi i da životinje nisu na ovoj planeti da bi nama bile hrana,jakne,cipele i da nad njima vršimo eksperimente...One su tu da uljepšaju ovu planetu,obogate naš životu a vjerujte mi imaju nas čemu i naučiti.....
Iako imamo mogucnost ubijati zivotinje I hraniti se njima, takodjer na ovoj planeti postoji I drugaciji izbor. Vegetarijanstvo je za mene oblik prehrane -znaci, nesto vrlo intimno I vazno, koji pruza plemenitost I podrzava suosjecanje medju zivim bicima na nasoj planeti.
Nisam oduvjek bila vegeterijanka,ali problemi s težinom i slabokrvnosti ...pokrenuli su me. Najprije sam počela sa tjelovježbom i dijetom,s vremenom sam izbacila suhomesnate proizvode,pa onda i meso.Smršavila sam 10 kg,istopila masne naslage ,ali navike su ostale i dalje svakodnevno vježbam
…prikaži još! ,nisam na dijeti ali pazim što jedem i moja prehrana se bazira na žitaricama ,grahoricama ,povrću i voću.Situacija sa željezom se popravila i ponosna sam dobrovoljna davateljica krvi.Odkad sam vegeterijanaka osijećam se poletnije ,zdravije ,bolje
Zašto? Odakle nam pravo? Ima li sve to smisla?U ime čega odgajamo životinje , i s kojim pravom brinemo o njima na takav način? Još smo napravili i razliku među njima , pa su neke domaće- pitome,a neke su divlje.A
…prikaži još!A divlje su samo zato što neće sa nama i što ne žele da se mi brinemo o njima.Još imamo smjelosti da neke među njima nazivamo zvijerima...Čovjek je ipak, veća zvijer.Iz ovog , ali i iz drugih razloga koji se tiču samo mene prešla sam na vegetarijansku prehranu.Od tog dana osjećam se bolje ili da budem egzaktna, osjećam se kao Alisa u zemlji čuda.Opažam stvari koje ranije nijesam opažala.Sada se radujem kada vidim ševu kako sigurno leti ka nebu ,radujem se i Suncu i njegovom zraku kada me ujutro budi,raduje me šum mora ,a najviše me raduje što sam sada više nego ikada prije dio prirode.Uživanje ,prije svega za dušu ali i za oči i za nepca, to je vegrtarijanska prehrana.
stella žuvela / mayaacro eh, u točku ste me takli :-) vege sam već 27 godina. do toga sam došla spontano, u svojoj 13-oj, jednostavno sam se jednog dana počela osjećati kanibalistički. u ono vrijeme ta je moja odluka bila
…prikaži još!bila skandalozna, zamalo su me psihijatru poslali kad su vidjeli da ustrajem.
da ne duljim, sada sam u 40-oj, imam kćer od 6,5 godina, također vege, svojim izborom. moram napomenuti da je u životu popila jedan jedini antibiotik, i to radi e.coli. aktivna je sportašica, osvajačica medalja u sobodnom penjanju (izuzetno težak i fizički zahtjevan sport), a krvna slika joj je savršena. također smo ponosni vlasnici udomljenog psa, potpuno slijepog mačka, vodene kornjače, a trenutno skrbimo i o 6 mačića koji su ostali bez majke pa ih hranimo na dudu...
Iz vlastitog iskustva mogu reči da sam u jednom trenutku osjetila jako malu potrebu za mesom,(a da se prethodno nisam informirala o raznim člancima koja govore o štetnosti mesa) koja je prerasla u to da je prošla godina i više
…prikaži još! a da nemam potrebu za njime, te da se bolje osjećam, da sam "laksa" i zadovoljnija bez mesa. Kada bi probala pojesti meso, počela bi se osjećati čudno, te razmišljati o životinjama kojih bi mi bilo žao, imala bih nekakvu odbojnost, čak bi mi se i miris mesa promjenio. Iako sam odrasla u podneblju gdje se pretežito jede meso, razmišljam pokušati i sa veganskom prehranom u bliskoj budučnosti jer želim svoje zdravstveno stanje i energiju dovesti na maximum.
Znam da put ka tome nije lagan, jer dosta ljudi to ne prakticira niti je takva vrsta prehrane proširena u našoj zemlji. Ali to me ništa ne spriječava, te sam odlučila saditi svoje biljke, što mi stvara gušt jer imam osjećaj poštovanja prema svemu stvorenom od majke prirode.
Smatram da svijest o prehrani bitno mijenja percepciju prema životu, povečava empatiju prema životinjasma i biljkama, čime utječe na nas na psiho-fizičkoj razini.
Prije sad već 6 godina, tokom studiranja počela sam volontirati u Azilu u Osijeku,a sa time je počelo i moje vegetarijanstvo, tada nisam ni slutila da će mi osobe koje sam tamo upoznala pokazati drugačiji, humaniji način života, a napušteni
…prikaži još! psi dati neizmjernu ljubav, veselje i radost. Danas ni sama neznam zašto i kako sam počela sa volontiranjem u Azilu u Osijeku, možda je to bio samo tijek mog života, nekaka veća sila ili ruka vodilja. Ali znam da taj put ne bi mijenjala. Nikad neću zaboraviti taj prvi dolaza u azil, toliko pasa, toliko veselja, toliko ljubavi, toliko radosti, a tako malo hrane, krova nad glavom..... U isto vrijeme srce te zaboli i razveseli se. Ali to jedno malo tek rođeno štene koje cvili jer ga toliko boli, izmučeno, podhlađeno, izgladnjelo na mojim rukama. Svim se silama trudiš ga ugrijati i nije te briga za ništa drugo, ništa ne postoji, samo moliš Boga, jako ga moliš da to štene preživi. A onda otvoriš oči, po prvi put u životu iskreno otvoriš oči i vidiš što mi ljudi bez imalo grižnje savjesti, kajanja radimo tim bićima koji nas toliko obožavaju i svaki put kad nas vide mašu svojim repićima da nam daju svoju ogromnu ljubav bez obzira na našu zloču.
Svaki dan susrećem se sa ruganjem drugih ljudi, predmet sam stalnog ismijavanja, nerazumjevanja, čak i od meni bliskih ljudi, prijatelja, ali za to me nije briga. Ako spasim jednu nevinu dušu vrijedilo je.
Moja krvna slika i zdravlja su super, nisam umrla jer ne jedem meso, nisam se raspala, nisam poludjela, nisam dobila rak zbog ne jedenja mesa, ali sam dobila nevjerojatnu povezanost sa Majkom Prirodom i mogućnost da razumijem i osjetim svijet oko sebe na jedan potpuno drugačiji način.
vezano uz vegetarijanstvo najviše volim pozvati na večeru ne-vegetarijance pune skepse i nepovjerenja koji onda izađu iz moje kuće punih trbuha! ja vjerujem u onu "ono smo što jedemo" pa mi je stalo da namirnice od kojih spremama obroke budu
…prikaži još!u kvalitetne, da hrana, ali i kuhanje bude zabavno, da u njega ugradiš ljubav, i na kraju- da jelo bude užitak i zadovoljstvo!
nekad mislim da su hrana i užitak duboko povezani, posebno kad kuhaš za druge ljude, do kojih ti je stalo!
Nemam iskustva sa vegetarijanskom prehranom jer sam odrasla u mesnom podneblju gdje su se klale kokice i pajceki. Nemam nista protiv vegetarijanske prehrane, ali teško mi se odreći mesa. Kad bi mi netko pokazao što i kako, možda bi i
…prikaži još! uspjela. Kad nešto odlučim nije mi problem toga se pridržavati, ali teško se odlučujem. Navike su prokleta stvar i njih je najteže mijenjati. Mogu reći da se trudim barem jedan dan u tjednu biti bez mesa, ali za sad je to, to.
Moja odluka o vegetarijanstvu u moju je kuću došla kao ceker s "fasungom". Dobrodošla. Moj muž, inače unuk i sin mesara, svojedobno i sam mesar, odmah se prilagodio i u danima kada je na njega red za kuhanje, počeo tražiti
…prikaži još! recepte za vegeterijance, a djeci i sebi kuhao nešto za njih u kombinaciji s mojim povrćem. Djeca, u to doba tinejdžeri, nakon objašnjenja zašto mama postaje vegetarijanka, nisu postavljali dodatna pitanja, već su me poticali, a samo povremeno zadirkivali. U mojoj odluci i provođenju vegetarijanstva najvećom vrijednošću smatram upravo tu, prihvaćanje različitosti i spoznaju da uvijek imamo izbor i da MI biramo za sebe, svoj život i svoju obitelj. Ako su to moja djeca usvojila, postigli smo puno. Ne smatram da ih trebam "preobratiti", ali polako usvajaju drugačiji pogled na hranjenje, drugačiji od uobičajenog na našoj maloj, tradicionalnoj Banovini,zavičaju kobasica, šunki,špeka, kobasijada,..., usudite se ovdje biti vegetarijancem :)
Tko nije probao vegetarijansku ishranu, reći će da je to čista glupost! Naravno, i ja sam bila među tima, dok nisam probala što je uopće to! Vauuuu! Igrom slučaja i spletom nesretnih okolnosti, mama je oboljela od karcinoma. Operacija, kemoterapije,
…prikaži još! zračenja...Prolazila je sve to kao najveći heroj, a ja sam joj bila podrška...I onda, kad smo mislili da sve ide na bolje i meni su dijagnosticirali nešto što ne treba biti u meni...I onda se stvorilo pitanje...Kako se riješiti toga,nečega, a da se ne ide pod nož?? I riješenje je došlo. Promijeniti navike prehrane! Mama i ja prešli smo na Uljno-proteinsku ishranu. Ubacili u prehranu puuuuuno povrća, voća, uveli maslinovo ulje, izbacili ugljikohidrate(čokoladice i slatkiše) i osjetili da se osijećamo bolje, lakše, zdravije...Ok, ponekad još malo zabrljamo, ali...Ustvari, postali smo vegetarijanci..Okolina je to prihvatila, naši najdraži su shvatili da nam takva prehrana čini samo dobro i uz nas su. Štoviše, i oni su takvu prehranu počeli prakticirati i često nam kažu:"Savršeno je!Da smo znali da je ovako fino, odavno bi vam se pridružili!" Nikad nije kasno za početi s nečim novim, započeti misliti na ono što pojedemo, što kupujemo i što nam čini život! I...nama dvijema su nalazi sa svakom kontrolom sve bolji i bolji...
Bilo bi lijepo osvojiti ovu nagradu,mislim da je bitno raznovrsno jesti,a još važnije nikom ne predbacivat zašto je odlučio preći na vegeterijanstvo i obratno,ako se dobro kombinira,uspjeh je zagarantiran. I neka bude izvorno,domaće koliko je više moguće naravno Bilo bi
…prikaži još!bi lijepo osvojiti i 'Vodič za zdraviju prehranu'... Super ste,opet i opet ...
o vegetarijanskoj prehrani ne znam puno. mesožder sam i ne znam što bih jela da mesa nema.Sve ostalo na mom tanjuru je samo prilog. bilo bi lijepo da me netko uvjeri u raznolikost vegetarijanske prehrane i mogućnosti koje ona nudi,
…prikaži još! te okuse koji bi nadvladali užitak mog mesnog obroka...
Jela sam jedno vrijeme vrlo ukusna vegetarijanska jela spravljena s puno ljubavi iz mašte jedne poznanice vegetarijanke i osjećala sam sitost dugo vrijeme nakon jela, nenapuhnutost, kao da su sve stanice dobile što im je potrebno, jer nije bilo ni
…prikaži još! umora nakon jela.
Iznimno ukusna jela i šarolika tako da i sama s vremena na vrijeme spravim koje jelo od soje s hrpom povrća.
Dobitnik pet dana u hotelu Korinjak!
Komentari 82
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Zdrava dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Zdrava te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.