Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Zdrava
dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s
Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Zdrava te sa
zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
jedem zeleno, nosim zeleno, mislim zeleno, špotam sve koji zagađuju i uništavaju predivno zelenilo koje nas okružuje. zeleno je život i bez njega ne bi bilo niti nas. :)
Zeleno, volim te zeleno. Zeleni vjetar. Zelene grane. Barku na zelenom moru Konja u zelenoj gori. Sa sjenkom oko svog pasa Ona na terasi sanja, Puti zelene i kose, S ocima od srebra hladna. Zeleno, volim te zeleno. Ispod ciganskog
…prikaži još!ciganskog mjeseca,
Stvari sto je posmatraju
Ona ne moze da gleda.
Pa...volim jesti pomfri, bigmac...skoro sve iz Meka..
pohano meso, naročito pohane boce.
Što se tiče zelenog, volim špinat i salatu...naročito onu hrskavu. =)
I volim slikati prirodu, a najviše izlazak i zalazak sunca <3
ne želim puno pričati...želim haljinu :) jako je želim...živim u skladu sa prirodom ful..imam prirodne nokte, imam prirodnu kosu, ne koristim umetke, ekstenzije, nemam silikone, recikliram ama baš sve jer nemam novaca da kupujem novo, vrečice ne koristim jer nemam
…prikaži još! puno šta ni stavit u njih, ne bacam smeće kroz prozor, stare perilice na sljeme, kotače nemam jer nemam ni auto...nije da kukam, imam sve šta mi treba...osim haljine...a u mojoj PRIRODI je da je želim jako JAKO...
Recikliram! Odvajam plastiku u posebne vreče, tetrapak u druge, staklo u treće itd. Od organskog otpada u kući radimo prirodno gnojivo za vlastiti vrt i radimo to unatrag nekoliko godina. Hvala Bogu pa možemo. Vozim se biciklom toliko da mi
…prikaži još! se čini da sam zaboravila hodati :) Vodu za cvijeće i vrt koristimo iz podzemnih voda. Lijepa naša Panonija :) Žarulje po kući su samo šparne već duži niz godina. Imam jednu na stolnoj lampi koja traje već 13 godina :) I da, isplati se...
Najmanje jednom tjedno gasim po noći sve moguće aparate iz struje. Teško je svakodnevno ali jednom tjedno uspjevam. Ne bacam smeće po cesti i čistim za svojim psom :)
E, i jesam spomenula da želim haljinu? :)
Ova haljina je prolece.. Kada je obuces treba ti samo jos kap nekog svezeg parfema.. Ni cipele, ni torba, ni mindjuse, nikakav nakit... Ona je dovoljna..
Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo radoznali.. Kreator i sama akcija je dokaz koliko može biti zanimljiv, a haljina samo kruna cijele priče. Jednostavno, prirodno, divno...
otkad znam za sebe živim zeleno-odgajana sam da se čuva priroda,da se voda ne pušta da teče bez razloga,da se ne zagađuje okolina,da se štedi energija.Otkad sam u odrasloj dobi i imam svoj dom nastavila sam živjeti tako-odvajam smeće,štedim energiju,čistim
…prikaži još! dom prirodnim sredstvima,koristim prirodnu kozmetiku i svoje dijete od najranije dobi učim da misli i živi zeleno i danas moj sin ide u Prirodoslovnu školu za ekološkog tehničara i to smatram najvećim uspjehom jer znam da sam mu usadila volju i želju za očuvanjem planeta koju će on prenositit dalje.
ekologija me oduvijek zanima i volim naš šareni planet, tako već dugo vremena recikliram, koristim štedne žarulje, isključujem aparate iz struje kada ne rade, krećem se cipelcugom ili biciklom, počela sam se baviti planinarenjem. ponekad mi sve to stvori i
…prikaži još! nevolju.. neki dan mi je mama isprintala zadatak za faks na iskorišteni papir, tako sam morala profesoru objašnjavati uz ispriku da mi, eto, recikliramo..:P
Živjeti zeleno je za mene nešto s čim se rodiš. Kao dijete najviše sam uživala igrajući se u susjedovom voćnjaku. Upoznavala sam biljke i životinje, gledala krticu kako marljivo kopa svoje hodnike, lastavicu kako hrani mlade, spašavala sljepiće prije košnje
…prikaži još!e livade. Nije me bilo strah uzeti u ruku gujavicu ili zelenu žabicu. Upisala sam voćarstvo na Agronomskom fakultetu jer sam htjela raditi s biljkama ali nekako sam se još uvijek tražila. Živjeli smo u gradu i nisam imala svoj vrt o kome sam uvijek sanjala. A onda se u nekom trenutku sve nekako poklopilo. Svekar je prodao staru kuću i dio novca dao unucima, a ja sam pročitala knjigu " Vrt bez motike". S tim novcem kupili smo komadić zemlje na brdu iznad grada i ja sam započela gradnju svog eko vrta. U početku su mi se susjedi smijali videći gredice pokrivene suhom travom, travnjak prepun livadnog cvijeća i jabuke s ponekom mrljicom. Čudili su se jer ne koristim kan ili ureu, ne špricam voćke i ne ludim kad mi krtice preruju cvjetnjake. Nije im bilo jasno zašto do vrta pola sata pješačim kad mi auto stoji u dvorištu. I zašto od starih novina pravim lončiće za sjetvu kad mogu kupiti plastične. Sad kad je prošlo 12 godina od tih prvih koraka sve manje ljudi s prezirom odmahuje rukom prolazeći pored mog ranča i zove me "onom ludom zelenom". A sve više ih traži sjeme neke stare sorte ili nešto novo i egzotično. U ovom ludom, materijalnom svijetu želim živjeti što prirodnije. Posadila sam drvo za svako od moje troje djece, za nijhovu djecu i djecu njihove djece. Hodajući prirodom želim da se moji koraci što manje čuju i da njihove tragove prekriju biljke.
Svoj život ne mogu niti zamisliti drugačije nego u skladu s prirodom budući sam šumar po struci i priroda je moje radno mjesto. Najlijepše radno mjesto na svijetu - šuma! Htjela - ne htjela, zelena boja postala je moj modni
…prikaži još! trend. Maskirne hlače i zelena košuljica obavezan su modni dodatak prilikom obilaska terena. Mojim muškim kolegama, baš je svejedno, ali barem da ženska populacija šumarica jednom dobije dizajnera koji će vratiti ženstvenost odjeći nama šumaricama, puno sam puta razmišljala i već se sama htjela uhvatiti tog posla! Htjela sam tako povezati dvije moje ljubavi - modu i šumu. Šuma je baš poput velike učionice. Svaki put povratkom kući s terena svome sinu ponesem barem dio prirode, bilo mahovinu, bilo grančice ili drvene plodove pa zajedno izrađujemo aranžmane ili igračke. Drveni panjevi raznih visina oduševili su i njegove prijatelje u vrtiću, kojima je preskakivanje istih postala omiljena igra uz učenje o vrstama drveća i grmlja, njihovom izgledu, važnosti za život, utjecaju na cjelokupno čovjekovo zdravlje - fizičko i mentalno. Kada je čovjek nervozan, bijesan ili ljut, ogorčen na cijeli svijet, pod stresom i utučen, nema tog stabla, nema tog vjetra u krošnjama, nema tog mirisa prirode koji te ne bi u potpunosti smirio! Trud nas šumara da uklonimo toliko velike količine smeća koje za sobom ostavljaju izletnici, a da ne govorim o nepropisno bačenom glomaznom otpadu, iznimno je velik, ali sve više nalikuje Sizifovom poslu. Zato od najranije dobi učimo svoju djecu ekološki svijesnom i savjesnom ponašanju i učinimo radost i njima i prirodi! Nadam se da će generacije koje dolaze biti ružičastije stavom, a zelenije djelima!!!!
Pozdrav!Živim na selu,obrađujem vrt,uzgajam cvijeće s mamom ,okoliš je prekriven travom,imamo kokice,piliće-a sve je ekološki!Ne koristimo herbicide,pesticide,otrove;nastojimo živjeti što više u skladu s prirodom(naravno;koliko nam to današnji tempo života dozvoljava!).Upravo sam se vratila iz vrta,pljevila sam travu oko povrća,Sunce me
…prikaži još! malo spržilo,umorna sam,a još je dosta posla preda mnom.Ali,neka!Jako sam zadovoljna kad pogledam vrt,dvorište,kada iz gnijezda pokupim eko jaja,uberem salatu,...,.Navečer me još čeka sakupljanje krumpirovih zlatica;da ne ponjupaju lišće na krumpiru.Želite li živjeti u skladu s prirodom,uvijek ima posla.Ne moram spominjati znojno lice,žuljevite ruke,ali čovjek je nekako zadovoljniji.Shvatili ste na koji način ja poštujem prirodu i živim zeleno!Iskreno;haljina mi se jako sviđa;moj je broj i bila bih jako sretna da je osvojim baš ja.Tako bi se i cura sa sela;nakon kopanja,ostalog rada u vrtu i brige o kokicama i ostalim životinjama;mogla malo "srediti" i osjetiti i malo "urbanog štiha"!Mmmm;bilo bi to baš lijepo!Naravno;bilo bi lakše koristiti otrove protiv korova,nametnika i ostala pomagala suvremenog života;tada ne bi bilo umora žuljeva,znoja,bolova u mišićima-ali ne bi bilo ni ono malo "majke prirode" što smo uspjeli spasiti iz "žrvnja razvoja i modernizacije".Pozdrav od djevojke sa sela uz čašu hladne bunarske vode!
Na mojoj maloj terasi uzgajam ružmarin,majčinu dušicu,origano,lavandu,male čili papričice,mažuran ..tako kada ujutro pijem prvu jutarnju kavicu mirisi prirode mi razbude sva ćula..Pogledom obuhvačam lijepe vodenike,mini ruže,pelargonije,gerbe ,klinčići crvene i roze boje, koji i kišan dan okupaju suncem i šarenilom boja.Teško
…prikaži još! preživim zimske mjesece jel tada priroda spava i ja sam nekako kao usporena.Pupanje i toplina ,lastavice i prve trešnje,mirisne jagode i miris zelene trave su život.Volim taj neukročeni život koji uvijek kreće iz početka. Koji puta bojim se da Mi sa svojom prepotencijom i bahatošću ubijamo prirodu i sami sebe.Dok kuhamo zar je tako teško stvarati kompost a treba nam samo jedna kanta i minuta više vremana, a priroda će uživati.Zar kraj toliko kanti za smeće Ja moram za njim kupiti i zar stvarno baterije bacamo svugje gdje ne smijemo.Moja familija i ja skupljamo papir,flaše razvrstavamo i koju kunu skupimo,baterije nosimo u kutije za njih, a kompostom hranimo biljke na balkonu i svaki dan nam kažu hvala tako da još više cvatu,mireše i uljepšavaju nam dan.Dok je prirode bit će i nas a dok mi čuvamo prirodu i mi ćemo postojati.
Od malena sanjala sam o životu u velikom gradu koju pruža mnoge mogučnosti, kako sam odrastala život mi je pružio da posjetim mnoga zanimljiva mjesta te velike gradove o kojima sam oduvijek sanjala. Koliko god uživala u viđenom u novim
…prikaži još! saznanjima i iskustvima nakon svakog putovanja jedva sam čekala da se vratim doma i sivilo, buku i smog zamjenim mojim malim gradom na moru. Čudno je bilo u tim gradovima pogledati u nebo i ne vidjet zvijezde nego crnu mrlju na nebu po noći, šetati ulicom i vidjeti sivilo i udisati smog.. Kad bi se vratila kući u svoj rodni grad udahnula bi zrak, osjetila miris prirode, trave, borova, mora, pogledala nebo koje je bilo posuto zvijezdama, prekrasno nešto.. i tad bi shvatila da sam sretna jer živim baš tu u malom gradu na moru..
Sad više cijenim prirodu i sve što nam je dala, primjećujem male stvari poput mirisa mora, šetnje prirodom gdje osjećam miris šume, idem cestom i naiđem na zeca, vjevericu i nasmiješim se tim malim stvorenjima koji su oko nas i tad me svaki put podsjete zašto sam prestala jest meso.. uživam u svakom trenutku tih naizgled malih stvari, često primijetim oblake kako se pretvaraju u svakakve oblike dok ležim na plaži i slušam zvuk valova i čekam zalazak sunca da odradim svoj sungejzing.. da stopila sam se sa prirodom prije par godina i počela od nje uzimati sve što mi daje, energiju od sunca, zdravlje iz povrća iz vrta svojih roditelja i čak sam napravila sve da se iz centra grada preselim u predgrađe gdje imam svoj mir, zeleni vrt, i zvuk ptičica ujutro kad ustanem i otvorim sve prozore da pustim svjež zrak u svoj životni prostor.. pazim na okoliš oko sebe, nikad ništa ne bacam u prirodu čak i kad nemam gdje baciti sačuvam stavim u torbu i bacim u za to predviđeno mjesto.. i trudim se ljude oko sebe naučiti isto...da poštujemo to što nam je priroda dala, da je čuvamo u tom njenom prekrasnom obliku i ne zagađujemo je.. Sad više ne idem autom u trgovinu kao prije, već biciklom jer znam da mogu napraviti puno i sa malim stvarima.. i što je najbolje od svega time čuvamo sebe i zdravlje i priroda i ja... puno je lijepih stvari oko nas samo treba otvoriti oči i srce i poštivati ljepote prirode oko nas..
Iako je nemoguće svojom pojavom uopće ne utjecati na prirodu, nastojim više pomoći prirodi nego joj odmoći. Tako se svaki papir ispisuje s obje strane, a zatim nosi u odgovarajući spremnik za papir. Ambalaže stvarno imamo previše tako da je
…prikaži još!e zgodno naći joj još neku svrhu. Vodu nastojim ne rasipati, a svjetla paliti rijetko. Odjeću volim od prirodnih materijala jer je ugodna je i zdrava. U slobodno vrijeme planinarim, a član sam i Ekološke sekcije svog planinarskog društva. U radnim akcijama čistimo i uređujemo okoliš te nastojimo promovirati zdrav način života. Jer nema ništa ljepše nego šetati zelenim šumama u proljeće, slušati cvrkut ptica, zatim na nekoj livadi odmoriti i upiti boje koje se nude. Maknuti se od kauča, televizora i slatkiša. Jesenska vizura je sasvim drugačija - šum opalog lišća je posebna glazba u kojoj uživam. Sve što smo mi ljudi stvorili ne može se mjeriti s ljepotom prirode. Jer sve se u prirodi dešava u ravnoteži, ništa nije bez razloga. Zato uživam u svim godišnjim dobima, svako je posebno na svoj način. Boravak u prirodi me ispunjava mirom i svježinom. Bilo bi lijepo imati haljinu koja slavi prirodu.
Ovako ja živim u skladu s prirodom? Redovito šetam svaki dan ne koristim auto,čime i ne zagađujem okoliš. Trudim se što je moguče više reciklirat te volim provodit svoje slobodno vrijeme u prirodi s prijateljima i obitelji. Volim sport pa
…prikaži još! pa se ponekad rado odlučim za odlazak u prirodu gdje igram odbojku ili vozim biciklu.
Ponekad volim svoje bližnje iznenaditi s buketom cvijeća koje kupim ili putem uberem.
Za mene je priroda mjesto koje smiruje čovjeka,šarenilo boja,zvuk ptičica te miris cvječa je nešto posebno nešto što svaki čovjek bi trebao i morao cjeniti.
Ova haljina bi mi bila još veči poticaj da živim ili barem pokušam živjeti što je bolje moguče zdravo i u skladu s prirodom. :)
Nisam brinula o vrećicama koje pokupim u dučanu, nisam brinula o gašnju vode dok perem zube, dok brat nije dobio posao u agenciji za zaštitu okoliša i onda sam se zapitala kaj ja radim. Razgovarali smo jedan dan i zamislite
…prikaži još! vrećica ona najlonska da se razgradi treba 100 godina, hej sto godina, pa gdje će moji unuci živjeti ako ja ih zatrpam s tim vrećicama. Znam da smo učili još u školi da ZEMLJU NISMO NASLJEDILI OD SVOJIH DJEDOVA, NEGO JE POSUDILI OD SVOJIH UNUKA. Ali nikada nisam to shvaćala ozbiljno, do sada kada imam svoju djecu. Jer sada znam da ja kao jedinka mogu utjecjati na svijest svoje djece da budu bolji od malih nogu nego što sam to bila ja. Tako danas zna se da papir ide u plavi kontenjer, staklo u zeleni, baterije u crveni, voda se gasi dok se peru zubi, a koristi se čaša, svijetlo se gasi dok je još dan, rublje se pere s deterđentima koji su ekološki dozvoljeni i ono meni najvažnije vadi se platnena vrečica iz torbe od nivee dobivena u dm-u i koristi umjesto onih najlonskih vrećica koje sam nekada obožavala zbog boja koje su se šarenile u mojoj ruci, a kasnije završavale u smeću. Sada se osjećam ponosno kao da hodam crvenim tepihom poput filmaskih zvijezda jer znam da svijet mogu promjeniti i ja, a nadam se da i vi svi koji ovo čitate možete napraviti mali korak za sebe, ali veliki za čovječanstvo.
Jedna nova eko modna priča
Komentari 72
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Zdrava dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Zdrava te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.