Osvoji haljinu i živi zeleno!

Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo radoznali.. Kreator i sama akcija je dokaz koliko može biti zanimljiv, a haljina samo kruna cijele priče. Jednostavno, prirodno, divno...

otkad znam za sebe živim zeleno-odgajana sam da se čuva priroda,da se voda ne pušta da teče bez razloga,da se ne zagađuje okolina,da se štedi energija.Otkad sam u odrasloj dobi i imam svoj dom nastavila sam živjeti tako-odvajam smeće,štedim energiju,čistim dom prirodnim sredstvima,koristim prirodnu kozmetiku i svoje dijete od najranije dobi učim da misli i živi zeleno i danas moj sin ide u Prirodoslovnu školu za ekološkog tehničara i to smatram najvećim uspjehom jer znam da sam mu usadila volju i želju za očuvanjem planeta koju će on prenositit dalje.

Taman moj broj, živim zeleno od kad sam se rodila! A da su ostali bar pola mene, i nebo bi bilo zeleno!!!

S ovom haljinom se definitivno stapam s prirodom. Bicikl, košarica, cvijetić u kosi, miris proljeća, bose noge...livada.

Predlažem da bude još ovako krasnih haljina jer sudeći po komentarima svi smo i više nego ekološki osviješteni.Ako je i pola od napisanog istina,onda ste uspjeli pa makar i na kratko,probuditi našu zelenu savijest. Da nabrajam sve što sam do sada poduzela i poduzimam da promijenim okolinu na bolje? Ne znam koliko je to u skladu sa mojim karakterom jer to je moj način života. Volim prirodu,volim ovaj život koji nam je darovan da uživamo i širimo sreću i ljubav. Pa zar je to moguće bez zdravog odnosa prema prirodi,prema svem živom?Ako volimo sebe,ovaj predivan život na tako predivnom mjestu,zar možemo tome nauditi na bilo koji način?
Haljina je vedra,živopisna i sigurno će razveseliti dobitnicu,ali i uljepšati okoliš.

Još od malih nogu "živim zeleno". Roditelji su me poučili da nikad ne bacam smeće po cesti, da ne urezujem imena po drveću, da razvrstavam potrošenu ambalažu, nosim platnene vrećice u kupovinu, da zatvaram vodu dok perem zube i da se kratko tuširam. Svijetla palim samo navečer i to samo u prostoriji u kojoj boravim, a štedne žarulje su oduvijek dio mog života. Auto se koristio samo za duže relacije, a pješačenje je ionako zdravije. Sada kada sam i sama roditelj, veselim se poučavanju svoga djeteta zelenijem i zdravijem načinu života. Jedva čekam da bude dovoljno velika kako bismo zajedno mogle izrađivati prava mala umjetnička djela od recikliranog materijala.

Živjeti zeleno je za mene nešto s čim se rodiš. Kao dijete najviše sam uživala igrajući se u susjedovom voćnjaku. Upoznavala sam biljke i životinje, gledala krticu kako marljivo kopa svoje hodnike, lastavicu kako hrani mlade, spašavala sljepiće prije košnje livade. Nije me bilo strah uzeti u ruku gujavicu ili zelenu žabicu. Upisala sam voćarstvo na Agronomskom fakultetu jer sam htjela raditi s biljkama ali nekako sam se još uvijek tražila. Živjeli smo u gradu i nisam imala svoj vrt o kome sam uvijek sanjala. A onda se u nekom trenutku sve nekako poklopilo. Svekar je prodao staru kuću i dio novca dao unucima, a ja sam pročitala knjigu " Vrt bez motike". S tim novcem kupili smo komadić zemlje na brdu iznad grada i ja sam započela gradnju svog eko vrta. U početku su mi se susjedi smijali videći gredice pokrivene suhom travom, travnjak prepun livadnog cvijeća i jabuke s ponekom mrljicom. Čudili su se jer ne koristim kan ili ureu, ne špricam voćke i ne ludim kad mi krtice preruju cvjetnjake. Nije im bilo jasno zašto do vrta pola sata pješačim kad mi auto stoji u dvorištu. I zašto od starih novina pravim lončiće za sjetvu kad mogu kupiti plastične. Sad kad je prošlo 12 godina od tih prvih koraka sve manje ljudi s prezirom odmahuje rukom prolazeći pored mog ranča i zove me "onom ludom zelenom". A sve više ih traži sjeme neke stare sorte ili nešto novo i egzotično. U ovom ludom, materijalnom svijetu želim živjeti što prirodnije. Posadila sam drvo za svako od moje troje djece, za nijhovu djecu i djecu njihove djece. Hodajući prirodom želim da se moji koraci što manje čuju i da njihove tragove prekriju biljke.

Volim prirodu i trudim se ne zagađivati ju.
Iskreno nisam baš ekološki tip ali haljina je prekrasna i voljela bih ju pokloniti prijateljici

Uz gomilu obaveza koje nastojim ispuniti na vrijeme, često i zaboravim misliti zeleno, no trudim se.
Tinejđerica sam, i znam da smo neodgovornim ponašanjem narušili ravnotežu prirode, zagadili smo Zemlju, zrak i vodu..ali isto tako znam da trebamo vratiti davno izgubljeni sklad jer Zemlja predugo trpi, a trebali bismo ponekad razmisliti i o mogućim posljedicama.
Od dolaska ljepšeg vremena rado prošećem, umjesto korištenja javnog prijevoza, i uživam u prekrasnom vremenu i ljudima oko sebe..I bicikl je krenuo u sezonu..A pobrinula sam se i za shopping, u ruci je uvijek platnena vrećica iz dm-ove akcije zaštite okoliša.
Vjerujem da bi haljina odlično pristajala uz moje ružičaste naočale i osmijeh od uha uha!!! :)))
Živimo jednostavnim životom – trošimo manje i mislimo više. Prije svega, zapamtimo da ćemo malim koracima stići do velikih rezultata.

ja obožavam prirodu <3 i pokušavam ju zaštiti tako što ne bacam smeće na ne dozvoljena područja,imam prelijep vrt sa cvijećem kojeg držim kao kap vode na dlanu kao da je moj drugi dom,znam da ljudi ne cijene dovoljno prirodu i nisu svjesni što im sve pruža ,a kako oni tj .mi njoj vraćamo,nismo ni svjesni,,,moj vrt sa povćem je moje omiljeno mjesto u popodnevnim satima jer uređujem ga sa srcem i volim kad je uredan,dođe mi kao neka vrsta smirenja.obožavam zelenu boju jer me isounjava radošću kao da kad nosim zeleno predosjećam hepi day.jednostavno što se mene tiče mogla bih i spavati među zelenilom heheh ;)

,,,evo javlja Vam se i jedna šumska vila,moj svijet je povezan sa prirodom,u svakom pogledu,radim u području gdje sam doslovce okružena šumama,brinem o zdravlju i često druge poučavam o tome,okoliš je za mene bitna stvar,pazim na reciklažu,,,što mogu sadim sama u svom malom vrtu,,,stvari koje više ne trebam npr.odjeću,obično poklanjam,ne volim sintetiku,ni u odjevanju,i osim tog "romantičarka po prirodi",mala zvončica,,,i haljina bi mi odlično pristajala;)))

ekologija me oduvijek zanima i volim naš šareni planet, tako već dugo vremena recikliram, koristim štedne žarulje, isključujem aparate iz struje kada ne rade, krećem se cipelcugom ili biciklom, počela sam se baviti planinarenjem. ponekad mi sve to stvori i nevolju.. neki dan mi je mama isprintala zadatak za faks na iskorišteni papir, tako sam morala profesoru objašnjavati uz ispriku da mi, eto, recikliramo..:P