Osvoji haljinu i živi zeleno!

Kao prvo, cijelo moje okruženje je zeleno. Obožavam zelenu boju :) Zidovi, u stanu, sjedeća garnitura, kuhinja, kupaonski elementi, odjeća, obuća....jako puno zelenog me okružuje. Osim toga, moj životni prostor prepun je cvijeća i drugog bilja. Tu je naravno i zbrinjavanje otpada pri čemu pazim da odvojim različite kategorije otpada. Za kupovinu koristim iskljičivo platnene vrećice, jer osim što su praktičnije, ne štete okolišu.
Sa svojom dvogodišnjom labradorkom puno vremena provodim u prirodi i zelenilu pri čemu uživamo i ona i ja :))) Ona također doprinosi čišćem okolišu jer redovito "počisti" sve livade od otpadaka, budući da su labradori poznati po svojoj proždrljivosti :PP I tako, uglavnom trudim se maksimalno koliko mogu živjeti u skladu s prirodom jer to me čini sretnom :)))

kao prvo i ja naravno obozavam zelenilo prirodu,obozavam ovo proljece..necu sad ne znam sta pisati..naravno i zelim ovu haljinicu jer sam plavusa i zelenih ociju i vec vidim da bi mi bila kao salivena,trenutno sam nezaposlena i ne mogu si priustiti ovu haljinicu pa ako budem bila te srece ,iako cisto sumljam jer nikada u zivotu nisam nikakvu nagrdau osvojila,bice mi jako drago i rado cu je nositi..ako ne opet ok bitno je sudjelovati..lijepi pozdrav..

Pozdrav!Živim na selu,obrađujem vrt,uzgajam cvijeće s mamom ,okoliš je prekriven travom,imamo kokice,piliće-a sve je ekološki!Ne koristimo herbicide,pesticide,otrove;nastojimo živjeti što više u skladu s prirodom(naravno;koliko nam to današnji tempo života dozvoljava!).Upravo sam se vratila iz vrta,pljevila sam travu oko povrća,Sunce me malo spržilo,umorna sam,a još je dosta posla preda mnom.Ali,neka!Jako sam zadovoljna kad pogledam vrt,dvorište,kada iz gnijezda pokupim eko jaja,uberem salatu,...,.Navečer me još čeka sakupljanje krumpirovih zlatica;da ne ponjupaju lišće na krumpiru.Želite li živjeti u skladu s prirodom,uvijek ima posla.Ne moram spominjati znojno lice,žuljevite ruke,ali čovjek je nekako zadovoljniji.Shvatili ste na koji način ja poštujem prirodu i živim zeleno!Iskreno;haljina mi se jako sviđa;moj je broj i bila bih jako sretna da je osvojim baš ja.Tako bi se i cura sa sela;nakon kopanja,ostalog rada u vrtu i brige o kokicama i ostalim životinjama;mogla malo "srediti" i osjetiti i malo "urbanog štiha"!Mmmm;bilo bi to baš lijepo!Naravno;bilo bi lakše koristiti otrove protiv korova,nametnika i ostala pomagala suvremenog života;tada ne bi bilo umora žuljeva,znoja,bolova u mišićima-ali ne bi bilo ni ono malo "majke prirode" što smo uspjeli spasiti iz "žrvnja razvoja i modernizacije".Pozdrav od djevojke sa sela uz čašu hladne bunarske vode!

haljina je suuuuper! :) 38 mi je prevelika,trebala bi 34,ali samo sam htjela reći da mi se sviđa ;) pozdrav!

Bokić!
Haljinica je divotica! Taman za ljeto, za španciranje po gradu sa mojim psićima. Puno radim preko tjedna tako da svaki slobodno trenutak provedem sa psićima u prirodi. Šetamo se, malo se okupaju u riječici, sjedimo u hladu, odmaramo.... i tako napunim svoje baterije za sljedeći radni tjedan.
Voljela bih dobiti haljinicu jer je predivna i mislim da bi mi dobro došla kao osvježenje u mom ormaru!
:D

ja plešem u nošnji iz 1919.godine, koju je moja praprabaka sama šivala za svoje vjenčanje, domaće laneno platno, ručno šlingani rukavi, fertun i rubača na Singerici iznova me podsjećaju na ta vremena, bez mobitela, automobila, nuklearnih elektrana i ispušnih plinova.
obučeš nošnju, zaplešeš i preseliš se u prošlost, zamisliš kako bi bilo voziti se na kolima, piti domaće mljeko netom podojeno, pješačiti u školu i kupati se na obližnjem potoku. Sada možda nezamislivo , a nekad tako uobičajeno. Čitajući članak stekla sam dojam da je i sam dizajner poželio vratiti duh prirodnog, čistog, svježeg i smirujuće ujednom (njegovoj haljini) u ovo dinamično 21 . stoljeće. Rado bih nosila ovu predivno haljinicu od prirodnih materijala, izvučenu iz mase industrijskog konfekcionizma i osjećala se posebno kao i u nošnji moje praprabake, a možda će jednog dana i moja kćer ili unuka obući tu haljinu i osjetiti duh današnjih vremena.

Kako živim u skladu s prirodom? Pa.. Prvenstveno, odrasla sam i živim na selu, a iz ZG-a ponovo kući sam se vratila zbog nostalgije za tim zelenilom i mirom. Imam puno cvijeća i raznog bilja oko kuće i svako proljeće se sadi nova voćka i sl. Također, kao obitelj nastojimo uključiti što više voća i povrća u svoje obroke. Mama i ja beremo razno ljekovito bilje i sušimo, pa kasnije imamo čajeve, sirupe, med od maslačka i sl. Eh da, i liječim se isključivo prirodnim ljekovima, čajevima, kapima itd., učinak je možda sporiji, ali pomaže. A haljina bi savršeno osvježila moju svijetlu bljedoliku put. :)

Haljinica je predivna , i najvažnije je što je moj broj. Radim u predivnoj prirodi, u kampu na otoku hvaru i ova haljinica bi se baš uklopila u taj predivni prirodni modro zeleni krajolik :-)

Nisam iz sela,nemam vrt,ne uzajam cvijeće,ne hranim kokice i piliće,ali zato recikliram otpad.u ostavi imam vreće za tetrapak,plastiku,konzerve.papir.staklo.kantu za smeće ne stignem napuniti,jer se sve kod nas sortira,tako i ostaci voća i povrća koje odvoze za kompost,čak se sortira i stari kruh .moj grad i njegovi gradani postali su konačno zeleno osvješteni,jer treba započeti sortirat otpad na kučnom pragu,da našaoj djeci kasnije to bude normalno.inače jako volim boraviti u prirodi i pogotovo na jesen kada redovito odlazim u šumu u potragu za vrganjima.nema mi boljeg nego svježi zrak i miris šume.

Poštujem prirodu jer ostavljamo je u nasljedstvo generacijama koje dolaze. S tim ciljem od bake sam naučila pletenje, hobi i rekreaciju s kojom živim na način da svojim umijećem doprinosim manjem eksploatiranju maloljetne radne snage koji proizvode odjevne predmete u nehumanim uvjetima, te na način da cijenim svaku nit iz ekološke pređe koju koristim. Živim u skladu s prirodom, koristim prirodne i ekološki uzgojene namirnice koje obrađujem termički samo ukoliko je to bitno za moju prehranu, te uvijek imam sezonskog voća i povrća koje čine temelj moje prehrane. U prirodu se vraćam svako godišnje doba, ne koristim automobil kao prevozno sredstvo već pješačim, pomažem u biološkom zbrinjavanju otpada, a također koristim samo ekološku kozmetiku, dekorativnu i preparativnu gdje mi je jako bitno da ne sadrže previše dodanih sastojaka. Educiram se putem medija o najnovijim dostignućima znanosti kojima se može doprinijeti smanjivanje ugljičnog otiska iz industrije i smatram da bi prirodni izvori energije morali biti obaveza u svakoj državi svijeta.

Pomažem planeti Zemlji na način da recikliram otpad; iako nemam kuću i nemam puno prostora, imam posebne vreće namijenjene za plastiku, papir, staklo...
Ne vozim auto, vozim bicikl. Trudim se ne kupovati proizvode za koje znam da su štetni po okoliš, a ujedno i po moje vlastito zdravlje. Ne jedem meso i ne kupujem proizvode koji su testirani na životinjama. pokušavam živjeti u skladu s prirodom što je više moguće. Jer, bilo bi vrijeme da ljudi konačno shvate da- priroda smo i mi sami. Ako uništimo sve živo oko nas, uništili smo i sebe.

Odmalena živim na selu i oduvijek sam željela otići i živjetu u gradu. Nakon što sam upoznala ljubav svog
života koji je gradski dečko, iskusila sam život u gradu. Jednostavno sam shvatila da se nikad nebi mogla rastati od ovakvog života koje mi je selo i priroda oko njega pružila- Čišći zrak, mirnija okolina, moj vrt u kojem sad sa guštom sadim novo povrće, moje voćke oko kuće koje će mi uskoro dati novo voće od trešanja,jabuka,krušaka, šljiva,višanja, jagoda, breskvi. Šetnje po zelenim poljima, bregima, uživancija je nakon napornog dana uživati u prirodu pa makar bila to i kosidba trave, jer je čovjek u prirodi....opušta se od stresa i jednostavno se bolje osjeća. Mnogo ljudi koje znam koji su u gradu, obožavaju doći k meni jesti domaću juhu, domaće životinje, kokice i purice te jesti moje prirodno uzgojeno voće i povrće, te uživati u mirisu mog cvijeća.

Imamo malu kućicu u prirodi gdje uzgajamo svoje voće i povrće od kojeg kuhamo ukusna i zdrava jela. Uzivamo uz biljke i zivotinje koje nas okruzuju i povremeno svrate iz obližnje šume. Volimo i šumske plodove poput gljiva i medvjeđeg luka, koristimo sve što nam priroda tako nesebično daje. Otpad recikliramo, plastika, staklo... a od ostataka hrane (povrća) izrađujemo svoj kompost koji je odlično prirodno gnojivo povrću koje sadimo :)

hm, živi zeleno? Kad počnu topli dani u Osijeku (što je ove godine jako rano), sjedim u svojoj terasi okružena knjigom (obožavam čitanje), susjedovom kujicom i eventualno nečim zabavnim za izrađivanje, kao što je goblen, heklanje i slično... Komarci su svake godine, osim 2011, prilična napast u Osijeku, pa gotovo uopće ne odlazim na šetnje pored Drave, ali igre sa kujicom na otvorenom su osnova ljetnih dana za mene i mlađu susjedu...

Na mojoj maloj terasi uzgajam ružmarin,majčinu dušicu,origano,lavandu,male čili papričice,mažuran ..tako kada ujutro pijem prvu jutarnju kavicu mirisi prirode mi razbude sva ćula..Pogledom obuhvačam lijepe vodenike,mini ruže,pelargonije,gerbe ,klinčići crvene i roze boje, koji i kišan dan okupaju suncem i šarenilom boja.Teško preživim zimske mjesece jel tada priroda spava i ja sam nekako kao usporena.Pupanje i toplina ,lastavice i prve trešnje,mirisne jagode i miris zelene trave su život.Volim taj neukročeni život koji uvijek kreće iz početka. Koji puta bojim se da Mi sa svojom prepotencijom i bahatošću ubijamo prirodu i sami sebe.Dok kuhamo zar je tako teško stvarati kompost a treba nam samo jedna kanta i minuta više vremana, a priroda će uživati.Zar kraj toliko kanti za smeće Ja moram za njim kupiti i zar stvarno baterije bacamo svugje gdje ne smijemo.Moja familija i ja skupljamo papir,flaše razvrstavamo i koju kunu skupimo,baterije nosimo u kutije za njih, a kompostom hranimo biljke na balkonu i svaki dan nam kažu hvala tako da još više cvatu,mireše i uljepšavaju nam dan.Dok je prirode bit će i nas a dok mi čuvamo prirodu i mi ćemo postojati.

Obožavam prve zrake sunca u proljeće, imam osjećaj kao da se i ja budim iz zimskog sna. Osmijeh na lice, tenisice na noge i na bicikl! :) Uz košaru na biciklu u kupovinu, do grada, dečka ili frendice - ma osjećam se kao leptirić! Posebno kada prestanu fakultetske obveze u kasno proljeće, pa bezbrižno sjedim na svom malom balkončiću i uz svoje najdraže i pokoji takt glazbe, okružena zelenilom i šarenilom prirode na balkonu, čavrljam i uživam. A onda kada mama i baka donesu fini domaći paradajz s našeg veelikog vrta, pa se složi fina salata za večeru... Mmmmm, ja živim zeleno u svakom pogledu, a kako su to na mene prenijeli moji roditelji, tako i ja pokušavam prenijeti na druge. Osim toga razvrstavamo otpad, a posebno nas veseli to što uskoro više neće biti onih besplatnih najlonskih vrećica u dućanima, koje se razgrađuju preeedugo, pa će platnene torbe opet biti i u široj upotrebi.
I ono što mi stavi veeliki osmijeh na lice odmah čim malo zatopli, su ocvale krošnje! Ugodno i za oko i za nos. Pa onda kad vidim psiće kako trče za leptirima po livadi, najradije bi skrenula s puta i poigrala se s njima! :)
Živite zeleno! Pozdrav uz veliki smajl! :)

Moja kučica je moja slobodica, a moj balkon pun cvijeća je moja oaza mira.
Stiglo je proljeće i sad imam više prilike za opuštanje, odmor i razonodu na svom balkonu punom raznolikog cvijeća i bilja, koji izgleda poput malog vrta. Balkon mi se nalazi na južnoj strani i uvijek je
obasjan suncem cijeli dan. Od jutra pa sve dok ne padne sunce u poodnevnim satima.
Sjećam se početka kad sam počela saditi sjemenja u pitarima na svom balkonu i isćekivala prve stabljike...Tada nisam znala mnogo o sadnji što?,Kako?,kada?,gdje?...Kupovala sam razne knjige o tome i pomno proučavala kada se koja biljka sadi. Kada su počele nicati prve stabljike, pa sa njima zeleni listovi, pa tek potom pupoljci od kojih su se rascvali prekrasni cvijetovi mojoj sreći nije bilo kraja.
Sav trud, uređenje i njega oko cvijeća postao je dio moje svakodnevnice bez koje ne mogu zamisliti svoj početak dana. Uz samo malo mašte moj "mali intimni cvijetni kutak postao je moja
ranojutarnja meditacija uz kavicu i dnevne novine. Briga oko cvijeća postala mi je poput zabave jer nisam samo sadila,okopavala oko cvijeća,hranila ga i zaljevala.Primjetila sam da sa cvijećem moram kao s malim djetetom da bi se lijepo i pravilno razvijalo...Znala bi mu pričati,tetošiti ga, njegovati ga, nježno ga čistiti i posvetila bi mu svu potrebnu pažnju i brigu da bi izraslo u tako prekrasne grane i cvijetove.
Uvijek kad mi je bio potreban mir od svakodnevnice znala bi samo sjediti na balkonu, tražila bi utjehu kad sam tužna, djelila bi s njim mir i sreću i uvijek bi se boravkom uz miris cvijeća i tog umirujućeg pogleda osjećala dobro. U tim trenucima cvijeće je za mene ostalo najljepše dostignuće biljke koje nije bilo stvoreno samo da bi ga gledala već da bi u njemu uživala svim svojim osjetilima...Zato najviše vremena provodim na svom balkonu jer ljubav se ljubavlju vraća...

živjeti u skladu s prirodom znači uživati u svim čarima koje nam je podarila priroda...prekrasno je u proljeće sjediti na terasi,uz cvrkut ptičica,kavu i svjež zrak...proljeće u svakom čovjeku probudi i ono najbolje...želju za veseljem,srećom i pozitivnom energijom....moj život u skladu sa prirodom je takav da volim paziti da ne onečišćujem okoliš,da što više pazim na to kako se ponašam prema prirodi jer nije fer da mi nimalo ne pazimo na nju,a ona nam je dala toliko dobroga....

Od malena sanjala sam o životu u velikom gradu koju pruža mnoge mogučnosti, kako sam odrastala život mi je pružio da posjetim mnoga zanimljiva mjesta te velike gradove o kojima sam oduvijek sanjala. Koliko god uživala u viđenom u novim saznanjima i iskustvima nakon svakog putovanja jedva sam čekala da se vratim doma i sivilo, buku i smog zamjenim mojim malim gradom na moru. Čudno je bilo u tim gradovima pogledati u nebo i ne vidjet zvijezde nego crnu mrlju na nebu po noći, šetati ulicom i vidjeti sivilo i udisati smog.. Kad bi se vratila kući u svoj rodni grad udahnula bi zrak, osjetila miris prirode, trave, borova, mora, pogledala nebo koje je bilo posuto zvijezdama, prekrasno nešto.. i tad bi shvatila da sam sretna jer živim baš tu u malom gradu na moru..
Sad više cijenim prirodu i sve što nam je dala, primjećujem male stvari poput mirisa mora, šetnje prirodom gdje osjećam miris šume, idem cestom i naiđem na zeca, vjevericu i nasmiješim se tim malim stvorenjima koji su oko nas i tad me svaki put podsjete zašto sam prestala jest meso.. uživam u svakom trenutku tih naizgled malih stvari, često primijetim oblake kako se pretvaraju u svakakve oblike dok ležim na plaži i slušam zvuk valova i čekam zalazak sunca da odradim svoj sungejzing.. da stopila sam se sa prirodom prije par godina i počela od nje uzimati sve što mi daje, energiju od sunca, zdravlje iz povrća iz vrta svojih roditelja i čak sam napravila sve da se iz centra grada preselim u predgrađe gdje imam svoj mir, zeleni vrt, i zvuk ptičica ujutro kad ustanem i otvorim sve prozore da pustim svjež zrak u svoj životni prostor.. pazim na okoliš oko sebe, nikad ništa ne bacam u prirodu čak i kad nemam gdje baciti sačuvam stavim u torbu i bacim u za to predviđeno mjesto.. i trudim se ljude oko sebe naučiti isto...da poštujemo to što nam je priroda dala, da je čuvamo u tom njenom prekrasnom obliku i ne zagađujemo je.. Sad više ne idem autom u trgovinu kao prije, već biciklom jer znam da mogu napraviti puno i sa malim stvarima.. i što je najbolje od svega time čuvamo sebe i zdravlje i priroda i ja... puno je lijepih stvari oko nas samo treba otvoriti oči i srce i poštivati ljepote prirode oko nas..