Dragi moj ti, često se pitam kako inspirirati druge, kako motivirati, kako ih 'pogurati' u pravom smjeru? Vjerojatno je za to zaslužna priroda mog posla i moja stalna potreba da pomažem drugima. I tako zahvaljujući istoj toj potrebi, naučio sam (i još uvijek učim) neka osnovna pravila o motivaciji i inspiraciji drugih
Osobna promjena
Prvo je pravilo da rijetko motiviram ljude, a najčešće ljudi motiviraju sami sebe. Iako bih volio da sam u posjedu čarobnog štapića čiji svaki zamah briše probleme i ruši životne prepreke, nažalost takve moći niti alate nemam. Drugo je pravilo da ne mijenjam ljude već oni mijenjaju sebe ako to doista žele. Ako promjena ipak nije njihova želja već trenutni plod mog uvjeravanja, onda je i njihova promjena kratkotrajna, ako je to uopće promjena.
Treće pravilo je da osobna promjena zahtjeva dugotrajan osobni angažman. Uz svu motivaciju i inspiraciju, promjena ne dolazi preko noći već tijekom godina, onda kada zaboravimo da nam je promjena cilj, a primijetimo da nam je postala životni stil. Četvrto pravilo je da nesvjesni kapaciteti i potencijali drugog značajno nadilaze moje vlastite svjesne, stoga moja rješenja, moja filozofija i moje riječi sudjeluju u promjeni samo ako se poklope s već postojećim idejama pojedinca.
Tajna je u dubini
Peto pravilo kaže da bez obzira na motivaciju, inspiraciju, kapacitete i spremnost na dugotrajan trud, početak prave promjene uključuje uvjeravanje samog sebe da je promjena započeta te da će se nastaviti usprkos teškom putu. Tada u samom startu glumimo da postižemo promjenu sve dok je doista ne postignemo tako da na nju zaboravimo.
S obzirom na navedena pravila, možda se pitaš kako onda postižem efekt kod ljudi i uspijevam li uopće sudjelovati u motivaciji i inspiraciji pojedinca? Istina je da uspijevam, a tajna je u dubini. Vanjština nas razlikuje, težimo različitim stvarima, imamo različite vrijednosti. Ponekad se trudimo biti slični jedni drugima kako bismo se uklopili u društvo bez previše isticanja po principu 'ne talasaj'. Međutim, unatoč naizgled jasnim različitostima izvana, u svojoj suštini, u najtamnijoj dubini svoga bića, svi smo vrlo slični.
Korak u vlastitu dubinu
Mi smo klupko emocija i misli, strahova i briga, odvažnosti i snage te neiscrpna lista sličnih pitanja na koja ne postoje odgovori. Onda kada upoznaš i prihvatiš taj dio sebe, tada ćeš imati priliku vidjeti i osobu s druge strane, slušati tu osobu, razumjeti je i povremeno reći pravu stvar. Tek tada kad skupiš dovoljno hrabrosti i učiniš taj korak u vlastitu dubinu, imat ćeš mogućnost koristiti najmoćniju metodu na svijetu za promjenu čovjekovih uvjerenja. Tek ćeš tada moći koristiti podršku.
Više kolumni Igora Čerenšeka pročitaj ovdje.
