Dok znanstvenici tvrde da životinje svoje izvanredne sposobnosti duguju izvanredno razvijenim osjetilima, mnogi parapsiholozi i ljubitelji životinja uvjereni su da životinje imaju paranormalne moći, odnosno da nije moguće sva njihova neobična ponašanja objasniti naprednim čulima i neugaslim nagonima.
Dok je 450.000 ljudi poginulo od potresom izazvanog tsunamija koji je u prosincu 2004. pogodio države uz Indijski ocean, većina je divljači izbjegla smrt tako što je na vrijeme pobjegla duboko u unutrašnjost. Nakon što se voda povukla iz opustošenog nacionalnog parka Yala u Šri Lanki, fotografi su iz helikoptera snimili obilje živih bivola, slonova, jelena, majmuna i svinja, no nijedno truplo.
Posvuda je bilo ljudskih tijela, ali ni jedno životinjsko. Bit će da one doista imaju šesto čulo, čudio se Gehan de Wilva Wijeyeratne, vlasnik jednog razorenog hotela u Yalu. Slična je situacija zabilježena u Indoneziji, također preplavljenoj tsunamijem. U priobalju Sumatre poginulo je 50.000 ljudi, ali neznatan broj životinja. Ogromna se većina faune povukla u unutrašnjost, uključujući sve sumatranske orangutane, koji su ugrožena vrsta.
Uistinu je nevjerojatno da su životinje naslutile da će podmorski potres daleko od obale uzrokovati divovski val koji će nekoliko sati kasnije poharati kopno. S druge strane, većina je ljudi ostala uz obalu nesvjesna nadolazeće vodene mase.
Štakori i mačke bježe prvi
Priče o životinjama koje se čudno ponašaju dan ili dva prije prirodne katastrofe - potresa, poplave ili oluje poznate su od davnina. Povjesničari su zabilježili da su brojne zvjerke poput štakora, lasica i gmazova napustile grčki grad Helike par dana prije tsunamija koji je razorio mjesto 373. g. pr. Krista.
Uoči erupcije indonezijskog vulkana Krakatoe 1883. brojne su životinje napustile okolno područje. Mačke su pobjegle iz čileanskog Copiaga 1922. nedugo prije potresa koji je uništio velik dio grada. Svjedoci su izjavili da su psi bili vrlo uzrujani u danima prije velikog potresa 1923. u Tokiju i Jokohami. Više je građana Santa Cruza u Kaliforniji posvjedočilo da se se mačke čudno ponašale nekoliko sati prije potresa 1989. Te su zapanjujuće priče sudeći po broju svjedočanstava istinite, no ne dokazuju životinjske nadnaravne sposobnosti.
Moglo bi se raditi i o izuzetno razvijenim osjetilima. Iako ne znamo kako djeluju i koje signale opažaju, izvjesno je da životinje imaju ugrađene senzore za prirodne pojave. Neki stručnjaci pretpostavljaju da životinje pred potres detektiraju vrlo fina, upozoravajuća podrhtavanja tla koja ne bilježe ni sofisticirani uređaji ili da njuše molekule plina koje izlaze iz zemljine utrobe. Drugi vjeruju da životinje registriraju elektrostatičke smetnje ili neznatne promjene u tlaku zraka koje prethode oluji.
Inicijativa Ruperta Sheldrakea
Britanski biolog i parapsiholog Rupert Sheldrake prikupio je izvještaje o neobičnom ponašanju životinja prije potresa u kalifornijskom Northridgeu 1994. te u Grčkoj i Turskoj 1999. U sva tri slučaja psi su zavijali usred noći, mačke nervozno tražile zaklon, a ptice u kavezu postajale nemirne.
"Ima mnogo indicija da psi jače laju, a ptice se udaljuju uoči vulkanskih erupcija ili potresa. No, teško je organizirati i provesti sustavna istraživanja o životinjskim sposobnostima predviđanja katastrofa", komentirao je južnoafrički zoolog Matthew van Lierop.
Dr. Rupert Sheldrake godinama istražuje neke od tih neobjašnjivih događaja. Zaključio je kako postoje tri glavne kategorije čudesnih životinjskih sposobnosti: telepatija, predosjećaj i orijentacija. Kad je riječ o telepatskim reakcijama životinja, najbolji je primjer to što često znaju točno kada vlasnici idu kući, kad kane otići, nahraniti ih ili odvesti u šetnju. Na to ne utječu ni promjene vlasnikova rasporeda aktivnosti. Ljubimci i u tom slučaju znaju kad će se što dogoditi.
Skeptici ističu kako se neke od tih reakcija mogu lako objasniti kao rutinska očekivanja, suptilni osjetilni znakovi, slučajne podudarnosti i selektivno pamćenje ili se pripisati mašti brižnih vlasnika kućnih ljubimaca. No to nije uvijek tako. Dr. Sheldrake i suradnici u istraživanjima su se posebno usredotočili na fenomen pasa koji predosjećaju kad će im se vlasnici vratiti kući. Najdetaljnije je istraživanje provedeno s terijerom Jayteejem, čija se vlasnica Pam Smart dobrovoljno javila za sudjelovanje.
"U više od sto pokusa snimali smo područje uz prozor gdje je Jaytee čekao Pam dok nije bila kod kuće, pomno prateći promjene u njegovu ponašanju", rekao je dr. Sheldrake.
Odiseja škotskog ovčara
Slavan je slučaj škotskog ovčara Bobbieja, koji je 1923. odlutao dok je sa svojim vlasnicima bio na izletu u Indiani. Nakon pola godine iscrpljeni je Bobbie zalajao pred vratima doma svojih gospodara u oregonskom gradu Silvertonu, 4100 km daleko od mjesta na kojemu se izgubio. Rane na šapama pokazale su da je cijelim putem hodao. Bobbiejev je pothvat poslužio kao predložak za igrani film. Kad je uginuo, pokopan je uz najviše počasti.
Dr. Joseph Banks Rhine i njegova supruga dr. Louisa Rhine proučili su preko 50 dokumentiranih slučajeva životinja koje su se same vratile kući s udaljenosti od najmanje 50 kilometara. Većina ih je od kuće do nepoznatog mjesta bila prevezena u motornom vozilu pa se pri povratku nije mogla pouzdati u sjećanje na krajolik. Rhinesovi su zaključili da se njihov povratak može objasniti samo nekom vrstom izvanosjetilnog opažanja.
Životinje 'upozorile' na strahovit potres
Parapsiholozi tvrde da su kineske vlasti 1975. temeljem opažanja višetjednog čudnog životinjskog ponašanja evakuirale gotovo cijeli milijunski grad Haicheng dan prije strahovitog potresa od 7,3 stupnjeva po Richteru. Poginulo je par stotina stanovnika, a da grad nije bio ispražnjen, žrtava bi bilo preko 150.000.
Znanstveni pokus u Državnoj bolnici Rockland u New Jerseyju u Americi snažno je ukazao na životinjsku telepatiju. Eksperimentator je stavio boksera priključenog na EKG u jednu, a njegovu vlasnicu u drugu izoliranu prostoriju. Kada je vlasnici pristupio i zaprijetio neznanac, psu je srce brže zakucalo. Ritam otkucaja normalizirao se kad je "napadač" u drugoj sobi objasnio ženi da prijetnja nije ozbiljna, nego dio pokusa.
Niz istraživanja provedenih u SAD-u i Francuskoj pokazao je da hrčci mogu predvidjeti koju će stranu kaveza pogoditi električni udar. Hrčci su skakali na sigurno mjesto prije svakog udara, iako eksperimentatori nisu ničim signalizirali kamo će uputiti struju.
Morski pas ima još savršeniji njuh pa osjeća krv udaljenu kilometrima. Detektira česticu krvi "utopljenu" u 100 milijuna čestica vode, odnosno mililitar krvi u tisuću hektolitara vode! Njuh je bitan za lov, ali i za parenje.
Osjetilo vida i njuha
Mužjak moljca registrira ženske feromone s udaljenosti od osam kilometara. Još profinjeniji njuh svilene bube otkriva partnericu udaljenu 11 kilometara. Njuši molekulu feromona "zaogrnutu" u 1017 molekula kisika i drugih elemenata.
Divovska hobotnica, koja živi u dubinama oceana, ima najveće oko od svih poznatih bića. Promjer njenog oka doseže 40 centimetara, a njena je mrežnica opremljena s milijardom osjetilnih tjelešaca za svjetlo. Takvo joj je oko potrebno da bi vidjela u tami koja vlada na dnu mora.
I zvijerima koje se kreću nebom treba moćno osjetilo vida. Škanjac ima milijun fotoreceptora po milimetru površine oka, zahvaljujući čemu vidi plijen veličine deset centimetara s visine od 1500 metara. I druge se ptice grabljivice diče fenomenalnim vidom.
Kome je vid zakržljao, snalazi se uz pomoć drugih osjetila. Krtica se prilagodila mračnom podzemlju razvivši fenomenalno osjetilo dodira. U lovu se služi izvanredno senzitivnom njuškom koja ima 100.000 živčanih vlakana povezanih s mozgom. To je skoro šest puta više od broja dodirnih tjelešaca na ljudskoj ruci.
Uvijek se vraćaju na isto mjesto
Mnoge životinje, uključujući pčele, ptice, ribe i kornjače, snalaze se u prostoru opažanjem magnetskog zračenja. Morske kornjače s obala Floride provode puno vremena plivajući po oceanu, ali se nepogrešivo vraćaju položiti jaja na matičnu plažu. Losos napušta rodnu rijeku i pliva tisuće kilometara daleko, no ipak se godinama kasnije vraća u istu rijeku radi parenja. Znanstvenici tvrde da se većim dijelom puta ravna po suncu, koje ga vodi na 70 km od rodnog mjesta. Potom se oslanja na njuh, koji mu omogućuje da nađe mjesto na kojemu se izlegao.
Dok ljudi čuju zvučne valove frekvencija od 20 do 20.000 Hz, šišmiši i delfini opažaju zvukove do 100.000 Hz, a noćni moljac i do 240.000 Hz. Ovim životinjama percepcija ultrazvuka služi za orijentaciju: proizvode ultrazvuk i slušaju njegovu jeku da bi utvrdile kakvim krajolikom prolaze. S druge strane, slonovi čuju i infrazvukove, zvukove vrlo niskih frekvencija, do 1 Hz.
Škorpion se u lovu oslanja na osjetilo za pokret jer opaža pomicanje zraka brzinom od samo 0,072 km/h uz pomoć dlačica na kliještima. Leptiri i pčele imaju osjetilo okusa na nožicama, što im pomaže da prepoznaju vrijednost cvijeta čim slete na njega. Prije no što polegne jaja na biljci, leptir hoda po lišću da provjeri je li ono jestivo za ličinke koje će se izleći.
Mačke 'zbrišu' prije nego ih vlasnik pokuša odvesti veterinaru
U 50 posto kućanstava sa psima i 30 posto s mačkama vlasnici tvrde da životinje unaprijed znaju kad će se vratiti neki ukućanin. Mnoge životinje postaju vrlo nervoznima prije nesreća ili kad na daljinu osjete da im je vlasnik ozlijeđen ili mrtav. Često mačke “zbrišu na sigurno” trenutak prije nego što bi ih vlasnici pokušali odvesti veterinaru. Jer ni one ne vole ići doktoru.
U Drugome svjetskom ratu neki su psi predviđali dolazak njemačkih raketa V-2, iako su projektili letjeli nadzvučnom brzinom, pa se nisu mogli čuti iz daljine. Anketa Associated Pressa 2008. otkrila je kako 67 posto vlasnika navodno razumije glasanje svojih životinja, a 62 posto ljubimaca razumije što im vlasnici govore.
Klepetan i Malena, slavni par roda iz Brodske Varoši, svake se godine ujedinjuje jer se mužjak nepogrešivo vraća sa zimovanja u Africi. Primijećeno je kako je “šesto čulo” znatno bolje razvijeno plemenskim narodima nego ljudima koji žive u modernoj civilizaciji.
