Powered by:
Klimatska konferencija COP26 u Glasgowu, u Ujedinjenom Kraljevstvu praćena s velikim zanimanjem u svijetu završena je 12. studenog. Od konferencije se očekivalo nekoliko važnih odluka prije svega povećanje nacionalnih ambicija da globalna temperatura ne premaši 1, 5 stupnjeva Celzijevih u odnosu na predindustrijsko razdoblje, dovršenje Pariškog pravilnika i povećanje klimatskog financiranja, osobito za prilagodbu klimatskim promjenama.
Na konferenciji je ove godine sudjelovalo više od 120 čelnika, a neka od pozitivnih iznenađenja su obećanje Indije da će postati klimatski neutralna do 2070. i najavu Kine da će, pored cilja postizanja neutralnosti do 2060., započeti s postupnim smanjenjem ugljena u razdoblju od 2026. do 2030. te da će smanjiti emisije metana. Zemlje u razvoju ponovile su da im za postizanje klimatske neutralnosti treba novac te znanje i tehnologija s kojima raspolažu razvijene države. Otočene države koje su najugroženije klimatskom krizom zatražile su pomoć za mjere prilagodbe na posljedice klimatskih promjena koje se više ne mogu izbjeći te veću pomoć za upravljanje gubicima i štetama.
Što je u Glasgowu obećala Hrvatska?
"Predsjednik Vlade Republike Hrvatske mr. sc. Andrej Plenković na sastanku na vrhu najavio je prestanak proizvodnje električne energije iz ugljena najkasnije 2033. godine, sudjelovanje Hrvatske u zajedničkom europskom cilju (smanjenje emisija do 2030. godine za 55 %) s vrlo ambicioznih svojih 45 % te povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji na više od dvije trećine. Jedna od aktivnosti koje Hrvatska planira u sljedećem razdoblju je i sadnja više od milijun dodatnih stabala godišnje do 2030. godine, kako bi se anulirale emisije stakleničkih plinova iz vozila kojima na odmor u Hrvatsku dolaze turisti", navodi se na stranicama Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske.
Republiku Hrvatsku na konferenciju Glasgowu predstavljali su: Dunja Mazzocco Drvar (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Višnja Grgasović (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Tatjana Obučina (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), dr. sc. Ivan Güttler (Državni hidrometeorološki zavod) i Marija Pujo Tadić (Međunarodni institut za klimatske aktivnosti).
The Climate Action Tracker procjenjuje da će čak i uz obećanja dana u Glasgowu, globalne emisije stakleničkih plinova 2030. i dalje biti oko dva puta veće od globalno dogovorenog cilja zagrijavanja od 1,5 C
Delegacija RH sudjelovala je u nizu tehničkih sastanaka na kojima su se dogovarali načini izvještavanja o emisijama i napretku u dostizanju ciljeva, uključivanju rezultata znanstvenih istraživanja u procese UNFCCC-a, mehanizmima za trgovanje emisijama između država, financijskim procesima i iznosima te načinima pomoći državama u razvoju da ojačaju sustav zaštite od ekstremnih vremenskih događaja. "Europska unija jedan je od predvodnika ovih procesa, ne samo zbog povećanog cilja za smanjenje emisija do 2030. godine, nego i činjenice da su obveze smanjenja i postizanja klimatske neutralnosti 2050. ovdje pravno obvezujuće, propisane Europskim propisom o klimi i opsežnim zakonskim paketom Fit for 55 ", navode na stranicama Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja RH te navode što je dogovoreno na klimatskoj konferenciju u Glasgowu:
Što je dogovoreno na COP26?
Zajednički vremenski okvir. Jedan od prioriteta konferencije bio je i da se postigne sporazum o zajedničkim rokovima za nacionalno utvrđene doprinose (NDC). Države imaju različite vremenske okvire za svoje doprinose, neke primjenjuju petogodišnje razdoblje, a neke period od 10 godina. Tu nema čvrste obvezujuće odluke koja to određuje, nego se samo pozivaju da se pridruže petogodišnjem ciklusu.
Transparentnost. Na Konferenciji su se nastavili i pregovori o pravilima za provedbu operativnih odredbi Pariškog sporazuma. Nužno je bilo dogovoriti se o načinu izvještavanja o emisijama i naporima za njihovo smanjenje, što uključuje sve potrebne elemente kako bi podaci u inventarima emisija stakleničkih plinova bili pouzdani, točni, usporedivi i konzistentni tijekom vremena. Također je bilo potrebno dogovoriti kako će države točno izvještavati o naporima smanjenja emisija, što bi doprinijelo međusobnom razumijevanju i povjerenju. U to spadaju i pravila o izvještavanjima o pružanju financijske pomoći te o provedbi tržišnih mehanizama.
Predmet pregovora bila je fleksibilnost za države u razvoju i način kako će se označavati dijelovi tablica za koje ne mogu osigurati podatke. Značajan faktor za ispunjavanje ovih zadaća su i ljudski kapaciteti za ovu vrstu posla koje mnoge države u razvoju još uvijek nemaju. Ove su odredbe posebno važne za Europsku uniju, pa tako i za Hrvatsku, koja ovakav uređen sustav slijedi već dulje vrijeme. Niz država je na konferenciji izrazio visoku ambiciju, a ovakav sustav osigurao bi praćenje ispunjenja tih ciljeva.
Tržišni mehanizmi prema čl. 6 Pariškog sporazuma. Najviše se raspravljalo o tržišnim mehanizmima i tu je dogovor najteže postignut. Radi se o financiranju projekata u stranim zemljama kojima se, umjesto u svojoj zemlji, emisije smanjuju tamo gdje je to jeftinije učiniti. Raspravama se osiguralo da se izbjegne da smanjenje emisija broji i zemlja koja financira i ona u kojoj se projekt provodi. Što se tiče prijenosa emisijskih jedinica iz razdoblja Kyotskog protokola, Europska unija je napravila ustupak zemljama u razvoju, prije svega Brazilu i prihvatila da se omogući prijenos jedinica preostalih iz razdoblja od 2013. godine. Pritom je nužno nacionalne doprinose prilagoditi u slučaju korištenju takvog mehanizma. Svi projekti provedeni u okviru mehanizama definirani člankom 6 Pariškog sporazuma, moraju se provoditi poštujući ljudska prava i prava klimatskih migranata, autohtonih naroda i djece, te rodnu ravnopravnost.
Osnovni elementi krovne odluke o Pariškom sporazumu su sljedeći:
1. Znanost. Naglašava se hitnost povećanja ambicije i akcije vezane za smanjenje emisija, prilagodbu i financiranje u ovoj ključnoj dekadi. Pozivaju se potpisnice za nastavak podrške u jačanju sustava za motrenje klime i sustava za modeliranje klimatskog sustava.
2. Prilagodba. Za zemlje u razvoju prilagodba i priprema za ekstremne vremenske događaje gotovo je nemoguća bez dodatnih financijskih sredstava iz razvijenog, bogatog svijeta. Zemlje u razvoju smatraju da je važnost prilagodbe dosad bila zanemarena, tako da je ovakvo uključenje u krovnu odluku COP-a za njih važno postignuće.
3. Financiranje prilagodbe. S ozbiljnom zabrinutošću navodi se i da trenutačno financiranje klimatskih prilagodbe nije dovoljno da bi se adekvatno odgovorilo na pogoršanje utjecaja klimatskih promjena u zemljama u razvoju te se traži od razvijenih država da značajno povećaju novčane iznose.
4. Smanjenje emisija. Prepoznaje se da će učinci klimatskih promjena biti mnogo niži pri porastu temperature od 1,5 °C u usporedbi s 2 °C i odlučuje se nastaviti s naporima da se povećanje temperature ograniči na 1,5 °C, uviđajući da to zahtijeva smisleno i učinkovito djelovanje svih država u ovom kritičnom desetljeću.
5. Financiranje, prijenos tehnologije i izgradnja kapaciteta za ublažavanje i prilagodbu. Naglašava se potreba za mobilizacijom financijskih sredstava za klimu iz svih izvora kako bi se postigla razina potrebna za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma, uključujući značajno pojačanu potporu zemljama u razvoju od najmanje 100 milijardi USD godišnje.
6. Gubici i štete. Utvrđuje se da su klimatske promjene već uzrokovale i da će sve više uzrokovati gubitke i štetu te da će, kako temperatura raste, utjecaji klimatskih i vremenskih ekstrema, kao i spori događaji, predstavljati sve veću društvenu, gospodarsku i ekološku prijetnju te da u procese mora biti uključen širok spektar dionika na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. ovaj mehanizam služi da se poveća njihova spremnost za upravljanje rizicima kako do gubitaka i šteta uopće ne bi došlo. Za mnoge zemlje u razvoju to je značajno – i ovo je prvi put da se gubici i štete izravno spominju u odluci COP-a. Međutim, pitanje je bilo vrlo sporno jer neke zemlje u razvoju tumače gubitak i štetu na način da impliciraju da bi trebale dobiti naknadu za štetu od ekstremnih vremenskih prilika. Pariški sporazum ne daje osnovu za takvu vrstu naknade.
7. Implementacija. Pozivaju se stranke koje još nisu iznijele nova obećanja da to učine što prije. Pozdravlja se uključivanje svih sektora u napore za ispunjavanje nacionalnih ciljeva, posebno onih s intenzivnim emisijama. Potencijali pojedinih sektora nisu u dovoljnoj mjeri iskorišteni. Ova se odredba odnosi na primjere kao što je onaj Europske unije, koja u okviru novog zakonodavnog paketa Fit for 55 uključuje nove mjere koje se odnose na uključivanje sektora cestovnog prometa i zgradarstva u sustav u kojem zagađivač plaća svoje emisije.
8. Suradnja. Poziva se generalnog tajnika UN-a da okupi svjetske lidere 2023. kako bi se dogovorili o povećanju ciljeva za ispunjenje Pariškog sporazuma. Prepoznaje se važna uloga nevladinih dionika, uključujući civilno društvo, autohtono stanovništvo, a osobito mlade u doprinosu napretku prema cilju Konvencije i ciljevima Pariškog sporazuma.
