Prođe još jedan “ljubavni tjedan", a s njim kao da se svake godine povećava broj onih koji se osjećaju nedovoljno voljeni, a neki prožive i ljubavni stres iščekujući nešto posebno što će nadoknaditi različite manjkove tijekom godine. Možda i zato što ono izvana (koliko god bilo crveno, čokoladno, ukusno, zamamno) ne može popuniti onu duboku potrebu iznutra
Kao i mnogo toga drugog danas, konzumirali smo i taj dan, zakrpali se privremeno i tako do sljedećeg “ljubavnog” dana. Za drugo se, jednostavno, nema vremena. Živimo život ekstremnosti pa smo ili toliko zaokupljeni sobom (toliko blizu sebi kao da se pokušavaš vidjeti s nosom priljubljenim uz ogledalo) ili toliko izvan sebe (kao da s drugog planeta promatraš sebe pa jedva da vidiš i obrise).
Refleksije o vlastitosti
I u jednom i u drugom slučaju ne možeš imati pravu percepciju sebe već samo neke naznake i pojedine puzzle koje se ne spajaju u cijelu sliku. Živiš li pri tome tako da si ne daješ predah postoji velika mogućnost da “fulaš” u percepciji koje sljedeće korake trebaš poduzeti. Današnja, podosta histerična percepcija da je rad, rad i rad osnovno mjerilo vlastite vrijednosti i postojanja za posljedicu ima ogromnu količinu stresa. Iako si svjestan da stres postoji (i vrapci na grani to znaju, zar ne?) često podcjenjuješ količinu kojoj si izložen. Posljedično, niti ne pretpostavljaš koliko ti energije taj stres troši.
Kada se nađeš u situaciji koja je zaista teška pokušavaš se herojski držati i ponašati kao da te to ne dira. Tako se rastežeš izvan svih granica i postaješ žrtva svoje vlastite ambicije kojom želiš pokazati svoju snagu. To te opet toliko troši da kao posljedicu ogromnog gubitka energije, postaješ sklon depresivnim mislima i ponašanju. Tuga, pesimizam, strah i/ili nesigurnost preplavljuju te sve češće. Pokušavaš ih “odmaknuti” i zaboraviti užicima u hrani, kupovini, tulumima, alkoholu sličnom. Tako te emocije samo potiskuješ u sebi i imaš iluziju da si ih odmaknuo od sebe. No, potisnute emocije se nakon nekog vremena mogu pojaviti kao neželjeni fizički simptomi kojima se isto mehanički baviš bez zadiranja u stvarnu dubinu izazova i poruke koju ti oni svojom pojavom donose.
Gdje je sloboda?
Sve te to skupa sprječava u osjećaju zadovoljstva i užitka u životu. Imaš osjećaj “zamke”, “klopke” i javlja se snažna frustracija koja te čini super osjetljivim (kratki fitilj) na bilo kakav zahtjev iz bliže okoline, kritiku ili naznaku nekog ograničenja. Osjećaj klopke izvana steže te i iznutra, zatvara srce (srčanu čakru). Što manje osjećaš, to manje boli, zar ne? Pokušavaš snažno proći kroz sve to kako bi osigurao ono što trebaš jer svijet je i tako sebičan, svi misle samo na sebe, zašto bi ti bio drugačiji? No, nešto fali, ono nešto između redaka pojavi se na kratko, ali ti nešto skrene pozornost i kažeš sam sebi, ma sljedeći dan ću se pozabaviti s time, i tako dan prođe.
A u stvari ne uživaš u životu jer nemaš osjećaj vlastite slobode, osjećaš se zakočeno, kao da te netko lancima privezao za sadašnje okolnosti, posao i ljude.
Imaš vrlo jasan osjećaj da nemaš podršku, da te, tebi bliski ljudi ne razumiju i/ili se ne trude uopće, zaključuješ da im nije stalo, što još više povećava tvoje nezadovoljstvo i frustraciju. I klupko se tako dalje zamotava i zapetljava i vrti u krug.
Promatraj svoje emocije
Udisaj, izdisaj, i samo kratki predah otvara nove prostore i nove percepcije. Pokušaj se ne skrivati iza maske koja pokazuje osobu koja je uvijek ok. Ne skrivaj svoj strah, ljutnju i tugu, ne potiskuj ih u sebe. Osim što se potisnute emocije pretvaraju u biokemijske reakcije u našem tijelu kada ih ne ispoljavaš za tvoje bližnje je jako teško vidjeti i pretpostaviti što se s tobom zbiva, a onda se niti ne mogu ponašati na pravi način prema tebi. Kada ljudi oko tebe ne znaju što osjećaš, misliš i s čime se nosiš ne mogu ti ni dati ono što trebaš – prijateljsku podršku i brižnost. Osoba koja je uvijek “cool”, snažna, sposobna i ne pokazuje ranjivost na površini u očima drugih, a i u energiji koju šalje od sebe kao da govori: 'ok sam, ništa mi ne treba'.
A jasno ti je da takvi ljudi ne postoje. Stoga, kada te nešto smeta, ne paše ti ili te plaši, ne pokušavaj svom snagom odavati dojam kao da te ništa ne smeta, tako se sigurno nećeš riješiti negativnih osjećaja. Pokušaj stvarati naviku promatranja emocija koje ti se jave bez donošenja sudova o njima. Izgovori, napiši, prihvati emociju koja dolazi, no prisjeti se da si ti više od emocije koju osjećaš, osjeti u sebi da je puno više prostora nego što si ikada i mislio. Ti, jednostavno nisi samo ta emocija koju osjećaš. Tog trenutka kada im se ne predaš vidjet ćeš nestat će poput dima. No, da bi to mogao napraviti moraš imati vrijeme, usporiti, oslušnuti se.
Iskustvo tog novog prostora unutar nas, iskustvo je ljubavi koja se obnavlja i hrani, moćna i snažna, ona koja pokreće sve i iscjeljuje sve. I prisutna je sve dane u godini, različitih intenziteta, a eto jedan dan izabere kako bi se poigrala i zabavila dodatno.
