Eko 14. prosinca 2012.

Snijeg je više od bjeline

Snijegu
zdrava krava postala miss7zdrava.24sata.hr

Ako je istina da slučajnost ne postoji te isto tako da se suprotnosti privlače onda u ovoj velikoj količini naglo napadalog snijega ima puno više od samo “otežanih vremenskih uvjeta”. Možda su užurbanost, brzina i buka postale tako ekstremne da, osim što je više i ne primjećuješ, ne planiraš predah već samo ubacuješ u sljedeću brzinu

Kao da ti je moto postao: brže, jače, više i ništa te ne može u tome zaustaviti…..ne može?

I eto, onda njega: nitko ga nije niti pozvao, niti priželjkivao (dobro, možda poneko dijete), pogotovo ne u tolikim količinama i u tako kratkom vremenu. Nije bio zacrtan u godišnjim, mjesečnim i tjednim planovima, samo je banuo, zabijelio, sve zatrpao i pokazao da ne namjerava otići tek tako. Onako usput sa sobom je donio i jednu zaboravljenu pojavu, poprilično nepoznatu, najčešće i nepopularnu. Kada je prisutna, obično se meškoljiš, ne znaš što ti je činiti, često uključuješ različite uređaje koji stvaraju neki zvuk, ili jednostavno brbljaš, nije bitno što, samo da ju ne osjetiš….

Tišina

Da, taj nepozvani bijeli gost zvan snijeg donio je sa sobom svoju blisku prijateljicu tišinu. Pokušali su njih dvoje usporiti kretanje, prenijeti bitnu poruku, ukazati na slike koje dugo nisi primijetio jer pri brzom kretanju niti ne vidiš slike već samo obrise… Pokušali su poručiti: predahni malo, oslušni nekretanje, uspori... Pokušali su pozvati na igru, odmaknuti te od gadgeta, pokrenuti tvoje uspavano tijelo i još uspavaniju glavu kako bi ti zajedno poklonili ono za čime tragaš manje-više cijelo vrijeme, većinu svog života…. Tražiš ga na pogrešnim mjestima, u stvarima i lažnim pakiranjima. Često čak i vjeruješ da se postiže ratom i borbom te traženjem krivaca. A pri tom se, u stvari, još dalje odmičeš od njega. Neki od nas i odu, a da ga za života nikada i ne osjete….

Mir

Priroda, tvoja (a i moja!) najdragocjenija učiteljica, kao i obično, pošalje darove sa svakim godišnjim dobom, upakira ih u “vremenske nepogode” koje su poput “neurotičnih stanja”, stvar percepcije i imanja ili neimanja filozofskog stava…Tvoj unutrašnji MIR je zimi lučica u tami….Tvoja snaga, radost i povjerenje da se život odvija u ciklusima, u izmjeni ritmova pa ti zima tako poručuje da usporiš…Kao pri ulasku u mračnu prostoriju, osim što ćeš usporiti, osjetit ćeš i nelagodu, strah, no hoće li on ovladati tobom, hoćeš li se u njemu pogubiti ili ne, ovisi koliko snage ili svjetla ili mira imaš u sebi….Neki to nazivaju izdržljivošću, neki kažu da je to posvećenost, neki ustrajnost….

Kako god je nazivaš znaš da dolazi iz dubina tvoje unutrašnjosti, i tu je uvijek prisutna, samo je pitanje koliko si u dodiru, u suradnji, u svijesti s njom. Zato je vrijedno pogledati oko sebe, očitati “znakove pored puta”, podsjetiti se da sve što se događa u velikom, ponavlja se i u malom i obrnuto. Pa tako, kad se otopi onaj nepozvani gost s početka priče, a čak i ne dođe do kraja zime, uzmi staklenu kuglu, protresi je, “uroni” u pahuljice snijega, pozovi tišinu koja je tu negdje blizu i prepusti se onom najljepšem osjećaju – MIR-a.

Foto: Thinkstock

  • Avatar Zdrava1987
    Zdrava1987

    Snijeg pokrije svu prljavstinu koja nastane od ljudske ruke!

  • Avatar Kiki44
    Kiki44

    Prekrasan članak gospođo Jadranka!Potpuno se slažem s Vama,snijeg,ta predivna bjelina i tišina donose mir,nekakvu svečanost,spokoj.Obožavam gledati pahulje dok padaju,onako tiho,nježno se polažu na zemlju i slažu bijeli pokrivač. A također mislim da slučajnost ne postoji već sve što se dagađa oko nas,nama,drugi ljudima,sve ima svoje značenje i neki smisao,sve je povezano i događa se s nekim razlogom.Samo treba širom otvoriti oči i promatrati što se to događa oko nas i protumačiti znakove!Eto,i sama sam iskusila da se tako puno "slučajnosti" može poklopiti i tad vidiš neke stvari za koje nikad nisi ni mislio da postoje niti se mogu dogoditi. Gledati širom otvorenih očiju,otvorenog srca i duše tada VIDIŠ! Ali da se ja vratim na snijeg!Pošto sam rođena u pola zime,kao da mi se sama nametnula ljubav prema zimi,tišini,bjelini,dakako to ne znači da ne volim proljeće,ljeto,jesen,svako vrijeme ima svoje čari i ljepotu,boje čine život ljepšim,ljubav prema drugim ljudima čini život,ali čista bjelina je ipak ono nešto posebno.Lijep pozdrav svim članovima Zdrave Krave!

  • Avatar jedna_zd
    jedna_zd

    predivan članak, hvala na njemu. prošli tjedan sam bila u Zagrebu samo da uživam u bijelom pokrivaču, uz zaranjanje u blagdansku atmosferu koje zbog ukrasa, adventskog šatora i raznih štandova u našem glavnom gradu ne fali. tog sam dana s mužem najviše vremena provela u parku Maksimir, stopili smo se s bijelom idilom i bogatstvom tišine na koju smo naišli, te se puna srca i nasmijanih lica vratili kući. :)

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.