predivan članak, hvala na njemu. prošli tjedan sam bila u Zagrebu samo da uživam u bijelom pokrivaču, uz zaranjanje u blagdansku atmosferu koje zbog ukrasa, adventskog šatora i raznih štandova u našem glavnom gradu ne fali. tog sam dana s mužem najviše vremena provela u parku Maksimir, stopili smo se s bijelom idilom i bogatstvom tišine na koju smo naišli, te se puna srca i nasmijanih lica vratili kući. :)
Prekrasan članak gospođo Jadranka!Potpuno se slažem s Vama,snijeg,ta predivna bjelina i tišina donose mir,nekakvu svečanost,spokoj.Obožavam gledati pahulje dok padaju,onako tiho,nježno se polažu na zemlju i slažu bijeli pokrivač.
A također mislim da slučajnost ne postoji već sve što se dagađa oko nas,nama,drugi ljudima,sve ima svoje značenje i neki smisao,sve je povezano i događa se s nekim razlogom.Samo treba širom otvoriti oči i promatrati što se to događa oko nas i protumačiti znakove!Eto,i sama sam iskusila da se tako puno "slučajnosti" može poklopiti i tad vidiš neke stvari za koje nikad nisi ni mislio da postoje niti se mogu dogoditi.
Gledati širom otvorenih očiju,otvorenog srca i duše tada VIDIŠ!
Ali da se ja vratim na snijeg!Pošto sam rođena u pola zime,kao da mi se sama nametnula ljubav prema zimi,tišini,bjelini,dakako to ne znači da ne volim proljeće,ljeto,jesen,svako vrijeme ima svoje čari i ljepotu,boje čine život ljepšim,ljubav prema drugim ljudima čini život,ali čista bjelina je ipak ono nešto posebno.Lijep pozdrav svim članovima Zdrave Krave!
Snijeg pokrije svu prljavstinu koja nastane od ljudske ruke!
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji