Godine 1984. znanstvenik Roger Ulrich primijetio je neobičan uzorak među pacijentima koji su se oporavljali od operacije žuči u prigradskoj bolnici u Pennsylvaniji.
Oni koji su dobivali sobe s pogledom na mali park u kojem je bilo posađeno listopadno drveće otpuštani su iz bolnice u prosjeku dan ranije, u usporedbi s pacijentima čiji su prozori bili okrenuti zidu. Rezultati su se činili očiglednim - naravno, drveće je definitivno ljepše od oronulog vlažnog zida. Ovi rezultati su bili dovoljno intrigantni da se nastave istraživanja kako drveće može blagotvorno utjecati na zdravlje.
U istraživanju je sudjelovalo devedeset četiri tisuće ispitanika
To je zagonetka koja je temelj nove studije u časopisu Scientific Reports, koju je proveo tim istraživača u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Australiji na čelu s profesorom psihologije Sveučilišta u Chicagu Marcom Bermanom. Studija uspoređuje dva velika skupa podataka iz grada Toronta. U prvoj skupini podataka iznesena je raspodjela zelenih površina po stambenim blokovima, snimljena satelitskim snimkama te obuhvaća popis svih pet stotina i trideset tisuća stabala zasađenih na javnom zemljištu, a u drugoj skupini prikupljeni su podaci o zdravlju detaljno napravljeni na devedeset četiri tisuće ispitanika. Nakon što su analizirali dohodak, obrazovanje i dob ispitanika, Berman i njegovi kolege pokazali su da je dodatnih deset stabala u određenom stambenom bloku odgovaralo povećanju zdravstvene dobrobiti stanovnika od jedan posto. "Da bi se dobio takav postotak ekvivalentan s povećanjem prihoda u kućanstvu, bilo bi potrebno dati svakom kućanstvu u tom susjedstvu deset tisuća dolara ili učiniti ljude sedam godina mlađim", rekao je Berman.
Gdje nema drveća je veća je smrtnost od kardiovaskularnih bolesti
Jesu li takvi brojevi samo plod mašte ili odgovaraju istini? Odgovor se pojavio sam od sebe kada je štetočina (The emerald ash borer) u nekoliko godina uništila stotinu milijuna stabala diljem Sjeverne Amerike. Analiza zdravstvenih podataka koju je napravio US Forest Service, između 1990. i 2007. godine, pokazala je da su smrtni slučajevi povezani s kardiovaskularnim i respiratornim bolestima porasli na mjestima gdje su stabla podlegla štetočini, pridonoseći više od dvadeset tisuća dodatnih smrtnih slučajeva tijekom razdoblje ispitivanja. Podaci u Torontu pokazuju sličnu vezu između količine stabala i kardio-metaboličkih stanja kao što su bolesti srca, moždani udar i dijabetes.
Međutim, ono što je najzanimljivije u ovim podacima je jedan suptilni detalj. Zdravstvene prednosti gotovo u cijelosti potječu od stabala zasađenih duž ulica i ispred dvorišta, gdje puno ljudi prolazi svaki dan. Dok se drveće posađeno u parkovima i privatnim dvorištima nije pokazalo toliko djelotvornim. Može se pretpostaviti da drveće posađeno uz cestu ima veći utjecaj na kvalitetu zraka, ali i da ljudi radije hodaju po takvim ulicama. Ali Berman je također zainteresiran za mogućnost da samo pogled na drvo stvara pozitivne učinke, čime se vratio na polazno istraživanje iz bolničke sobe.
Osobito je korisno za oboljele od depresije
Kao doktorand na Sveučilištu u Michiganu, prije deset godina, Berman je proveo studiju u kojoj je poslao dobrovoljce na pedeset minuta šetnje arboretumom ili gradskim ulicama, a potom je dao ispitanicima kognitivnu procjenu. Oni koji su šetali prirodom postigli su za oko 20 posto bolje rezultate na testovima memorije i pažnje. Također, su bili bolje raspoloženi, iako to nije bilo presudno za rezultate.
"Otkrivamo da ne morate voljeti interakciju s prirodom kako biste imali koristi", rekao je Berman. Neke od šetnji odvijale su se u lipnju, dok su se druge dogodile u siječnju, većina ljudi nije osobito uživala u teškim zimskim mjesecima u Michiganu, ali su njihovi rezultati skočili jednako kao i u ljetnim šetnjama. Ali utvrđeno je da je šetnja na kraju radnog dana imala obnavljajući učinak za razliku od jutarnje, a kod osoba s dijagnosticiranom kliničkom depresijom šetnja ima pet puta veći učinak nego kod osoba koje je nemaju.
