Powered by:
Biljana Borzan zastupnica u Europskom parlamentu čija je najpoznatija zasluga za sada to što se izborila za jednaku kvalitetu proizvoda u Istočnoj i Zapadnoj Europi postoje kolumnistica missZDRAVE. Tim povodom dala nam je intervju u kojem govori kako se sa svoje pozicije EU zastupnice zalaže za ekološka i druga važna pitanja za RH, a otkriva i neke stvari o sebi.
mZ: Zastupnica ste u EU parlamentu i zaista je velika stvar što ste se izborili za zabranu različite kvalitete proizvoda među članicama EU. Usvojena je i vaša Rezolucija o pravima žena na Zapadnom Balkanu. Što biste još izdvojili od svojih postignuća za vrijeme trajanja mandata. Na što ste ponosni i što biste još htjeli postići, a važno je za RH?
Donesene su izmjene i dopune EU direktive o uzgoju GMO-a koja je državama članicama EU dala mogućnost da na svom teritoriju ograniče ili zabrane uzgoj tih kultura. Između ostalog u tekst zakona sam ugradila tzv. „standstill“ mehanizam koji u razdoblju od predlaganja nacionalnih mjera zabrane do njihova stupanja na snagu, zabranjuje sve aktivnosti vezane uz sijanje GMO kultura u državi.
Godišnje se u EU baci preko 88 milijuna tona hrane, a u isto vrijeme gotovo četvrtina građana unije je u riziku od siromaštva. No, to je ujedno i veliki ekološki problem, jer su u proizvodnji bačene hrane korišteni resursi poput vode, tla, goriva i drugih.
Europski parlament me imenovao za glavnu izvjestiteljicu za Izvješće o smanjenju bacanja i povećanju doniranja hrane. Na temelju izvještaja, EU je izradila smjernice za doniranje hrane koje po prvi put na jednom mjestu objedinjuju upute i savjete kako urediti sustave doniranja hrane. Usporedno s tim organizirala sam godišnju dodjelu nagrade „Najdonator“, namijenjenu tvrtkama koje su donirale najviše hrane u Hrvatskoj.
Problem onečišćenja u zemljama koje nisu članice EU i naš je problem
mZ: Bili ste članica Izaslanstva u EU parlamentu za odnose s Makedonijom i Crnom Gorom (članica odbora za okoliš i javno zdravstvo za Makedoniju). Veliki problem slabije razvijenih zemalja kao i onih koje nisu članice EU je slabija briga za okoliš, primjerice ostala sam zaprepaštena kada sam ljetos u Skoplju gledala kako danima po Vardaru plutaju najlonske vrećice, konzerve, plastične boce, dok jadne patke plivaju između svih tih naplavina. Što s tim, postoji li mogućnost ili plan za sprečavanje takvog zagađenja (u zemljama koje nisu dio EU) jer njihovo zagađenje neminovno postaje i naš problem budući da svi dijelimo samo jedan planet?
Priroda ne poznaje granice koje su ljudi odredili, stoga je problem onečišćenja u susjednim, ne-EU zemljama, i naš problem. Očiti primjer toga su hrpe plastičnog otpada koje se svako toliko nanesu na naše obale, a dolaze od naših jadranskih susjeda. Tu pozitivnu ulogu mogu odigrati pretpristupni pregovori sa zemljama poput Makedonije i Albanije, tijekom kojih te države moraju usklađivati svoje norme i propise s europskima. Osim toga, Europska unija je postala globalni lider u naporima očuvanja okoliša, kroz održavanje Pariškog sporazuma na životu, nakon Trumpovog povlačenja iz njega te donošenja novih pravila o zabrani korištenja određenih jednokratnih plastičnih predmeta. EU diže ljestvicu i postavlja trendove koje sve više slijede i druge zemlje.
mZ: Što biste izdvojili kao najveće ekološke probleme u Hrvatskoj i imate li predodžbu kako bi ih se moglo riješiti?
Rekla bih da je jedan od većih problema u Hrvatskoj po tom pitanju nepostojanje jasne vizije i konsenzusa oko zbrinjavanja i gospodarenja otpadom.
Napredne zemlje EU su odavno shvatile da otpad nije smeće već resurs, da velik dio toga što ide na otpad može biti ponovno upotrebljeno i da država na ispravnom gospodarenju otpada može zaraditi. Mi u Hrvatskoj smo izgleda toliko bogati da još uvijek palimo i zakopavamo novac.
Započelo se s odvajanjem i sortiranjem otpada, građani prihvaćaju nužnost toga, no onda se zna dogoditi da se odvojeni otpad nakon prikupljanja samo odloži na isto mjesto.
Hrvatska se ponaša kao da je vrlo bogata zemlja kad otpad (čitaj novac) pali i zakopava
mZ: Koliko ste zadovoljni s odlukom Europske unije o zabrani korištenja jednokratne plastike poput slamki i plastičnih tanjura? Koji su izazovi s kojima će se Hrvatska morati suočiti u sljedećim godinama?
Hrvatska, kao zemlja koja živi s morem i od mora trebala bi biti prva koja će podržati EU u nastojanjima da smanji gomilanje plastike u Jadranu i drugim europskim morima. Zato mi je drago što je EU poduzela odlučne korake i što sam i sama dala svoj doprinos donošenju novih zakona.
Radi se o problemu koji se samo dijelom može riješiti zakonima i zabranama, no ako svatko od nas ne odluči biti odgovorniji s plastikom, naši unuci će nas jednog dana pitati gdje nam je bila pamet.
U nadolazećim godinama morat ćemo se naviknuti na alternativne proizvode i promijeniti neke navike, no smatram da je to mala cijena za čišći okoliš.
mZ: Koliko je zaista velik i važan problem mikroplastike u hrani i piću, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, koje su moguće posljedice po naše zdravlje ako ovaj problem na vrijeme ne osvijestimo i počnemo djelovati i koji su vaši prijedlozi kako početi?
Naša i prethodne generacije su toliko koristile plastiku da se njene čestice pronalaze ljudima u plućima i hrani koju jedu. Njen utjecaj na ljudsko zdravlje nije još dovoljno istražen, no možemo pretpostaviti da nije pretjerano pozitivan. Mikroplastika je sve veći problem u kontekstu pitke vode, pojedina istraživanja su pokazala da je prisutna u oko 2/3 uzoraka vode iz vodovoda u europskim zemljama. No cjelovitih podataka za sve države članice nema, a mjerenja se vrše stihijski. Zato sam, u novu EU direktivu o pitkoj vodi, ugradila obvezu Europskoj komisiji da izradi metodologiju za mjerenje prisutnosti mikroplastike u vodi. Države članice će po njoj sustavno mjeriti prisutnost mikroplastike u vodenima masama iz kojih se crpi pitka voda jer da bi mogli predložiti ciljane mjere, moramo znati koliki je razmjer problema.
Znamenitosti Bruxellesa vidjela sam tek nakon nekoliko godina boravka u tom gradu
mZ. Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Svako jutro kad se probudim prvo razmišljam u kojem sam gradu, je li to Osijek, Bruxelles, Strasbourg, Zagreb ili pak neki treći grad u kojem sam zbog posla. Kada je zasjedanje u Bruxellesu, putujem u ponedjeljak, a vraćam se u četvrtak. Petkom i subotom često imam obaveze u Zagrebu ili drugdje u Hrvatskoj, onda jurim u Osijek kako bih bila s obitelji. Dan mi obično započinje razgovorom u uredu o obavezama taj dan i onda cijelim nizom sastanaka. Između sastanaka se pripremam za iduće, čitam i pripremam nove projekte. Čak i ručam sa svojim timom. Radi se do kasno u noć, plenarna zasjedanja završavaju oko ponoći. Jako puno rada stoji iza svakog konačnog rezultata koji je vidljiv u hrvatskoj javnosti. Glavni turistički dio Bruxellesa sam obišla tek nakon nekoliko godina tu, i to zato što sam ugostila posjetitelje iz Hrvatske s kojima sam prošetala gradom.
mZ: Možete li podijeliti s čitateljima Vaše osobne svakodnevne ekološke navike?
Imamo kantu za smeće s pregradama pa svi ukućani već pri bacanju smeća odvajaju otpad. Nadalje, prilikom nabavke i spremanja namirnica nastojim biti racionalna, ne kupujem više od onog što mi treba i nastojim svako malo pregledati hladnjak kako bismo potrošili namirnice koje su blizu isteka roka trajanja ili blizu truljenja.
Ljetos smo imali radove u kući i svakodnevno sam odlazila i po nekoliko puta na reciklažno dvorište odvozeći i sortirajući otpad. To me veseli jer prije bismo u takvim situacijama naručili kontejner, a danas se možemo osjećati korisnim reciklirajući.
Radije naporno vježbam nego si uskraćujem hranu
mZ: Kako se brinite o svom zdravlju, možete li otkriti svoja zlatna pravila za zdrav život, tajnu vaše fit linije i vedrog duha?
Rekla bih da dio tajne leži u genima, ali svakako se čovjek ne treba opustiti i prepustiti pa redovito vježbam. Trening je zahtjevan, ali je vrlo učinkovit i omogućava mi da lakše svladam napore dinamičnog života. Prednost tog treninga je i u tome da ne moram razmišljati jesam li pojela koju kaloriju više. Divim se ljudima koji mogu biti na dijeti, meni je puno lakše natjerati se vježbati, nego paziti što sam pojela.
mZ: Od kuda crpite inspiraciju i strast za poticanjem promjena u društvu? Koji su vaši ideali, u što vjerujete, u kakvom svijetu želite živjeti?
Smatram da je moj posao da EU radi za ljude. Misao vodilja u svemu što radim u Europskom parlamentu je uvijek da se čuje i hrvatski glas, da se uvaži i gledište naših građana, da ne određuju velike zemlje kako ćemo mi živjeti. To je konstantna borba, ali savjestan rad, dobra pripremljenost, stručnost i argumentiranost se iznimno cijene u Europskom parlamentu. Najdraže mi je ipak kada mi se javljaju građani i govore mi o svojim problemima, prepoznaju me kao nekoga kome je stalo i tko im može pomoći. Mislim da je to cilj svakog političara.
mZ. Bit ćete kolumnistica portala missZDRAVA, možete li otkriti kojim ćete se temama posvećivati? Veselite li se ovom izazovu u našoj Missiji bez plastike?
Kao liječnica i članica odbora za okoliš, zdravlje i sigurnost hrane Europskog parlamenta od prvog dana se borim da svi skupa živimo kvalitetnije i zdravije te da budućim generacijama ostavimo okoliš koji nije uništen i nepovratno zagađen. No, ni najbolji zakoni i napredni propisi neće imati značajan učinak ako ne postoji svijest među građanima da su oni potrebni. Zato ću pisati o temama koje povezuju zdravlje i zaštitu okoliša, o načinima na koji svaki od nas može, kroz promjene nekih navika i ponašanja, poboljšati svoj i živote bližnjih. Mogu najaviti kolumne o mikroplastici, plastičnim vrećicama, ambalaži i sličnim temama.
