Dijeta 8617 prikaza 24. srpnja 2016.

Svaka moja dijeta završi prejedanjem, što da radim?

Foto: Guliver/Shutterstock
zdrava krava postala miss7zdrava.24sata.hr

Potaknuti pitanjem naše čitateljice koja je na dijeti od svoje 13. godine i svaka dijeta joj završava epizodom prejedanja, objašnjenje ovog poremećaja u prehrani potražili smo kod psihoterapeutkinje prof. Mare Orehovec.

'Na dijeti sam od 13. godine'

Naša čitateljica Ivana ima 19 godina i na dijeti je od svoje 13. godine. Svaka dijeta joj kako kaže završava debljanjem, ali njezin problem nije samo skinuti suvišne kilograme, već promijeniti svoj bolestan odnos prema hrani.

'Žalosno je to da u one dane svoga prežderavanja nisam sposobna raditi išta osim jesti.  Sve ostalo u potpunosti zanemarujem i jedini mi je cilj dobro se najesti jer mislim da više nikad poslije neću toliko puno jesti i da mi je ovo zadnji put. Želim pojesti jedan komad čokolade i reći dosta, dovoljno mi je i pritom se osjećati fenomenalno', objašnjava Ivana, koja je pomoć zatražila kod naše stručne suradnice, psihoterapeutice, prof. Mare Orehovec.

Mišljenje psihoterapeuta

Prejedanje spada u nespecifični poremećaj hranjenja koji obuhvaća poremećaje kod kojih ne srećemo iste kriterije kao kod specifičnih poremećaja hranjenja - anoreksije ili bulimije. Postoje pojedine sličnosti u etiologiji i liječenju. Otkrivanje ovog stanja odnosi se na početnu situaciju kada se na sreću može otkriti uzrok i pristupiti djelovanju na problem.

Kod poremećaja prejedanja doživljaj vlastitog tijela često je iskrivljen kao što je i kod anoreksije i bulimije. Takve osobe imaju nešto povišenu telesnu težinu radi ponavljajućih epizoda prejedanja, nakon kojih slijedi dijeta koja najčešće završava neuspjehom. Tu se krug produbljuje osjećajem krivnje, nezadovoljstvom svojim postupcima i tjeskobom.

Takve osobe svjesne su svog nenormalnog načina hranjenja i često ulaze u depresivno raspoloženje. I tu se krug uglavnom zatvara. Teško je reći da li je depresivno ponašanje rezultat spoznaje svojih patoloških mehanizama ili je latentna depresija bila pokretač tog mehanizma.

Uzroci prejedanja

 

Niz malih i većih emocionalnih stresova, neprimjerenih konflikata u obitelji, pojačana osjetljivost na oblike odbacivanja, socijalni neuspjeh, težnja visokim ciljevima i mogući osobni konflikti, mogu uzrokovati želju za osjećajem oslobađanja od svih ograničavajućih faktora te se predaju uživanju u hrani do prvog osjećaja boli.

Osnovni cilj pomoći kod nespecifičnog poremećaja jest da se uspostavi normalan model hranjenja. Potrebno je odmah prekinuti taj začarani krug i uspostavljanje zdravih navika upotrijebivši snagu osobne volje. Odrediti cilj, uspostaviti dugoročnu strategiju i svakodnevno nanovo odlučiti da ćeš ustrajno provoditi svoju namjeru. Također je potrebno paralelno rješavati emocionalne teškoće i to sa stručnom osobom.

Postani kapetan svog broda

Vjerujem da znaš da je naše nesvjesno veći dio našeg bića. Svjesni dio je manji, ali dovoljno snažan dio našeg bića pomoću kojeg možemo voljno voditi svoje postupke i ne dopustiti da nesvjesno nekontrolirano vlada našim ponašanjem.

To je kao veliki tanker koji ima svog kapetana. Kapetan svojim znanjem i odlukama vodi svoj brod onim putem koji izabere. Budi kapetan svog broda i vodi svoje ponašanje i svoj život onako kako je najbolje za tebe. Ovaj poremećaj koji se može kontrolirati, tek je simptom koji ti ukazuje da odmah moraš djelovati kako bi došla do zdravog stanja.

  • Default avatar -
    danijela2202

    Zašto ne mogu prestati jesti?? Pa jednostavno je :obožavam jeessttiii!!Još kao dijete sam uživala u raznim kombinacijama namirnica i sa uživanjem ih tovarila u sebe ,Iz početka pomalo a onda sve više...jedino o čemu sam razmiišljala je bila hrana ,do nedavno.Naravno takav poremećaj prehrane doveo je i do poremećaja u zdravlju.Sad imam dijbetes( još se mirim s tim) i ne mogu obuzdati svoj šećer iako sam na dijabetičkoj dijeti.Zapravo to nije dijeta nego zdrav način prehrane koji se preporuča svakome.Pa svi koji imate sličnih problema pokušajte.U par mjeseci smršavila sam desetak kilograma.Znam svi bi ,kao i ja nešto brzinski bez muke a s dugoročnim učinkom,no stara dobra kaže bez muke nema nauke.Naravno da vježbam,više se krećem ,vozim bicikl.Ide..polako ali nadam se ovaj put i uspješno.Sretno svima koji muku muče sa kilogramima!!!

  • Avatar mimi13
    mimi13

    mislim da je i ključna potpora okoline, bar jedne osobe. lako je reći i imati ciljeve, al treba netko da vaš 'brod' tu i tamo pogurne. meni je cilj najmanje 5 kg izgubiti, ali nakon što padne 1kg, nađem se u okolnostim di nemogu odbit kolač, sendvič, il nešto drugo. nekako mi se uvik u glavi mota rečenica : 'Ovo mi sad trenutno netreba..Kolač (ili šta god) neće nahraniti tvoje mišiće. I uglavnom se pokušavam voditi mišlju da jedem ciljano, da biram hranu sa smislom/funkcijom, meso, sir kao proteini, žitarice kao energija, voće isl.. ali uvijek pokleknem u tim depresivnim danima, koji traju par dana, onda opet sve ispočetka. zato imam prijateljicu kojoj se znam požalit na svoj neuspjeh, i ona me trge. Oštrim kritikama, istinom ponajprije. i to mi je najveća motivacija.

  • Default avatar -
    mvoo

    Ja zaista mislim da je debljina u mnogih problem "kemije" i tog dolje spomenutog sugar addiction-a, a ne nekog duboko skrivenog psiholoskog problema. Za neke kompulsivne overeatere mozda ali za nas 'lagano' debele mislim da je u pitanju kombinacija faktora: stres, dugo radno vrijeme, djeca, kronicni manjak vremena za sebe, obilje brze hrane, manjak fizicke aktivnosti. Mislim da je istina da se neke kockice moraju posloziti i u glavi i neke se navike zbilja moraju promijeniti, jer bez toga smo vjecno osudjeni na yo-yo efekt. Znate onaj osjecaj kad se malo zalaufate na nekoj dijeti i pocnete gubiti kilograme .....i onda si mislite ma nikad vise necu nazad, pocnete probavati one stare komade odjece, kako je super biti mrsav bla bla ....i onda imate samo jedan mali "los" dan i pojedete cokoladu. I dan se nekako pretvori u mjesec dana i opet ste nazad na pocetku. To se meni stalno dogadja. grrrr! Medjutim ova teta iz te knjige o sugar addiction-u kaze da je to za ovisnike normalno i polako te skida sa secera sve dok ti sam ne uspijes. Meni se to nekako cini senzibilniji pristup nego razno razne dijete. A potpora je nekad najvaznija. Mislim da onaj americki weight watchers program uspijeva samo zato sto se moraju vagati svaki tjedan jedni ispred drugih, pa onda kad znas da ces se za tjedan dana na sastanku morati izvagati ispred ekipe nekako vise pazis sta jedes preko tjedna, Sad idem spavati da mi se ne pocne luciti onaj hormon neispavanosti, pa da ujutro odmah pojedem spek i jaja za dorucak :). Sretno svima!

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.