Potaknuti pitanjem naše čitateljice koja je na dijeti od svoje 13. godine i svaka dijeta joj završava epizodom prejedanja, objašnjenje ovog poremećaja u prehrani potražili smo kod psihoterapeutkinje prof. Mare Orehovec.
'Na dijeti sam od 13. godine'
Naša čitateljica Ivana ima 19 godina i na dijeti je od svoje 13. godine. Svaka dijeta joj kako kaže završava debljanjem, ali njezin problem nije samo skinuti suvišne kilograme, već promijeniti svoj bolestan odnos prema hrani.
'Žalosno je to da u one dane svoga prežderavanja nisam sposobna raditi išta osim jesti. Sve ostalo u potpunosti zanemarujem i jedini mi je cilj dobro se najesti jer mislim da više nikad poslije neću toliko puno jesti i da mi je ovo zadnji put. Želim pojesti jedan komad čokolade i reći dosta, dovoljno mi je i pritom se osjećati fenomenalno', objašnjava Ivana, koja je pomoć zatražila kod naše stručne suradnice, psihoterapeutice, prof. Mare Orehovec.
Mišljenje psihoterapeuta
Prejedanje spada u nespecifični poremećaj hranjenja koji obuhvaća poremećaje kod kojih ne srećemo iste kriterije kao kod specifičnih poremećaja hranjenja - anoreksije ili bulimije. Postoje pojedine sličnosti u etiologiji i liječenju. Otkrivanje ovog stanja odnosi se na početnu situaciju kada se na sreću može otkriti uzrok i pristupiti djelovanju na problem.
Kod poremećaja prejedanja doživljaj vlastitog tijela često je iskrivljen kao što je i kod anoreksije i bulimije. Takve osobe imaju nešto povišenu telesnu težinu radi ponavljajućih epizoda prejedanja, nakon kojih slijedi dijeta koja najčešće završava neuspjehom. Tu se krug produbljuje osjećajem krivnje, nezadovoljstvom svojim postupcima i tjeskobom.
Takve osobe svjesne su svog nenormalnog načina hranjenja i često ulaze u depresivno raspoloženje. I tu se krug uglavnom zatvara. Teško je reći da li je depresivno ponašanje rezultat spoznaje svojih patoloških mehanizama ili je latentna depresija bila pokretač tog mehanizma.
Uzroci prejedanja
Niz malih i većih emocionalnih stresova, neprimjerenih konflikata u obitelji, pojačana osjetljivost na oblike odbacivanja, socijalni neuspjeh, težnja visokim ciljevima i mogući osobni konflikti, mogu uzrokovati želju za osjećajem oslobađanja od svih ograničavajućih faktora te se predaju uživanju u hrani do prvog osjećaja boli.
Osnovni cilj pomoći kod nespecifičnog poremećaja jest da se uspostavi normalan model hranjenja. Potrebno je odmah prekinuti taj začarani krug i uspostavljanje zdravih navika upotrijebivši snagu osobne volje. Odrediti cilj, uspostaviti dugoročnu strategiju i svakodnevno nanovo odlučiti da ćeš ustrajno provoditi svoju namjeru. Također je potrebno paralelno rješavati emocionalne teškoće i to sa stručnom osobom.
Postani kapetan svog broda
Vjerujem da znaš da je naše nesvjesno veći dio našeg bića. Svjesni dio je manji, ali dovoljno snažan dio našeg bića pomoću kojeg možemo voljno voditi svoje postupke i ne dopustiti da nesvjesno nekontrolirano vlada našim ponašanjem.
To je kao veliki tanker koji ima svog kapetana. Kapetan svojim znanjem i odlukama vodi svoj brod onim putem koji izabere. Budi kapetan svog broda i vodi svoje ponašanje i svoj život onako kako je najbolje za tebe. Ovaj poremećaj koji se može kontrolirati, tek je simptom koji ti ukazuje da odmah moraš djelovati kako bi došla do zdravog stanja.
