Američka novinarka Amanda Chatel koja piše lifestyle teme, svoju posljednju, posvetila je siječanjskim pritiscima. Otkrila je da je dijetni savjeti i pokreti za mršavljenje koji se posebno aktiviraju nakon Nove godine jednako živciraju kao i pokret za prihvaćanje svog tijela takvog kakvo jest (Body Positive Movement). Prenosimo njezina razmišljanja.
Čim se zakotrljao prvi tjedan Nove godine, već su me desetci e-mailova pokušali potaknuti „smršavite i dobijte savršeno tijelo“. I, kao i obično, sve sam te mailove poslala izravno u neželjenu poštu. Ne trebam da mi netko kaže da novu godinu moram započeti gubljenjem kilograma, niti ću ikad obrađivati temu za bilo koju stranicu o načinima na koje se može smršavjeti. Što se mene tiče, svako tijelo je bikini tijelo i nitko me ne može uvjeriti u suprotno. Ali, s druge strane na Instagramu me prijatelji bombardiraju objavama o ignoriranju tih dijeta i prihvaćanju i glorificiranju svojih tijela takvih kakva jesu. Postove: "Vaše tijelo je prekrasno bez obzira na vašu veličinu", iskreno, smatram podjednako grubima kao i poruke tipa:"Nova godina, nova ti".
Evo u čemu je stvar, muka mi je od ljudi koji mi govore da moram voljeti svoje tijelo, da ne bih trebala težiti tjelesnoj građi Emily Ratajkowski, a ako imam strije i celulit, trebala bih ih prigrliti. Zašto? Zašto je to nešto što moram učiniti? Smatram da mi se mogu sviđati i ne sviđati stvari pod mojim uvjetima, a ako slučajno ne volim svoje tijelo, mislim da me to ne čini manje feministkinjom ili manje zagovornicom Body Positive pokreta.
Potpuno se slažem da je voljeti svoje tijelo u društvu koje nam redovito gura iskrivljene ideje o savršenstvu feministički čin. Voljeti svoje tijelo, svaki centimetar, bez obzira na njegov izgled je prekrasna stvar. Mentalno i emocionalno je to zdrav stav. Kad je proglašena pandemija, morala sam otkazati sve svoje planove za putovanja i malo sam se udebljala. Teško je ne udebljati se dok sjediš u kući. Čim bude moguće, cilj su mi plaže Meksika, a tamo ne bih voljela ići s težinom koju imam sad. Rekla sam prijateljici da moram srezati ugljikohidrate i izgubiti koji kilogram, ako uskoro planiram u Meksiko. Njezin je savjet bio: "Samo bez iscrpljujućih dijeta molim te. Ne trebaš smršavjeti da bi bila lijepa". Slažem se. Ali, ako mi je neugodno u vlastitoj koži, zar nemam pravo na promjene kako bih se osjećala ugodno u ovom svom tijelu?
Kao i mnogi ljudi i ja imam odnos ljubavi / mržnje sa svojim tijelom. Znam da nikada neću hodati ulicom izgledajući poput fotošopiranog modela sa stranica Voguea. To nije nešto što sam morala prihvatiti, to je jednostavno moja stvarnost. Nikad nisam imala trenutak u kojem sam se morala pomiriti sa svojim tijelom jer ono je takvo kakvo jest. Moja tjelesna težina oscilirala je tijekom mog života i sigurna sam da će to tako biti i dalje. Moj odnos s tijelom je kompliciran i ne trebaju mi drugi ljudi govoriti kava bi ta veza trebala biti.
U savršenom svijetu svi bismo voljeli svoja tijela. Kad pomislim koliko su nevjerojatna ljudska tijela, duboko poštujem svoje tijelo, ali poanta je u tome da mi pri tom ne treba nitko dahtati za vratom govoreći mi da ga moram poštivati. Dobili smo jedno tijelo i ono što odlučimo raditi s njim tijekom našeg života je naša stvar. Nitko ne bi trebao diktirati kako bismo se trebali osjećati u odnosu na svoje tijelo i nikome ne dugujemo objašnjenje o tim osjećajima. Voljeti svoje tijelo i voljeti sebe je lijepa stvar. Ali, za neke ljude to nije tako jednostavno jer život sam po sebi nije jednostavan. Nitko se ne bi trebao sramiti zbog složenosti koja dolazi samim tim što smo ljudi, posebno kada je riječ o vlastitoj koži.
