O dobrobitima ovakvog načina čišćenja organizma već dugo čitam i isprobavala sam ga u nekoliko navrata, ali uvijek bih izdržala samo kraće razdoblje. Ovaj put sam čvrsto odlučila da ću sedam dana biti isključivo na tekućem postu.
Ako malo razmisliš o našoj ljudskoj prošlosti vidjet ćeš da je gladovanje sasvim normalna pojava za nas ljude. Nekad davno kada smo živjeli usko povezani s prirodom ovisili smo o njoj, traženju plodova i nerijetko bi se dogodilo da smo u toj potrazi ostali gladni. Pa ipak smo preživjeli, razvijali se i napredovali.
Zašto je povremeno dobro postiti
Sada kad nam je hrana dostupna na svakom koraku često se pretrpavamo i ne znamo stati. Ne slušamo svoje tijelo i signale koje nam ono šalje. Procesuirana hrana, prepuna kojekakvih aditiva, pesticida i ostalih kemijskih supstanci više ne hrani samo naše tijelo već u velikoj mjeri šteti našem zdravlju. Iako se polako sve više počinjemo opet okretati prirodi i sve je više onih koji slijede određene trendove zdrave prehrane ipak još uvijek pretjerujemo u konzumiranju hrane. Jedna sam od onih koja voli znati podrijetlo svoje hrane, osjetim kad je mom tijelu dosta i kad treba pauzu te čišćenje od svega.
Obično u tim trenutcima promijenim prehranu i prebacim se isključivo na povrće i voće. Iz jelovnika izbacim procesuirane ugljikohidrate i sve ostale prerađevine. No ovaj put sam odlučila postiti. O dobrobitima ovakvog načina čišćenja organizma već dugo čitam i isprobavala sam ga u nekoliko navrata, ali uvijek bih izdržala samo kraće razdoblje. Ovaj put sam čvrsto odlučila da ću sedam dana biti isključivo na tekućem postu. Odlučila sam provesti ovaj post zbog želje za čišćenjem organizma i rasterećenjem probave. Zadnjih nekoliko mjeseci baš sam se osjećala umorno, otečeno i iscrpljeno. Želja mi je bila rasteretiti probavni sustav i općenito napuniti svoj organizam svježom energijom. Je li mi post pri tome pomogao i kako sam se osjećala tijekom i nakon posta pročitaj u nastavku.
Tekući post što je dozvoljeno i kako se pripremiti?
Svakodnevno sam konzumirala vodu, povrtno-voćne sokove i nezaslađeni biljni čaj. Na kraju sam post završila 24 satnih suhim postom, što je začudilo i mene samu jer sam mislila da takvo što nikad neću moći. No o tome u nastavku.
Ako se ikad odlučiš postiti nekoliko dana evo nekoliko smjernica koje će ti biti od pomoći. Barem sedam dana prije samog posta počni jesti laganiju hranu, povećaj unos vode i mentalno se pripremi na razdoblje koje slijedi. U jelovnik ubaci više svježih sezonskih namirnica, salate, lisnato zeleno povrće, a svakako smanji ili potpuno prekini unos mesa i mesnih prerađevina te procesuiranih ugljikohidrata.
Bilo bi dobro da nabaviš dobar sokovnik, idealno onaj za hladno prešanje. Nabavi i puno svježih lokalno uzgojenih namirnica. Zbog dostupnosti svježih namirnica sam se i odlučila na post u ovo doba godine. Nabavila sam 5 kg domaćih jabuka, lubenice, stapkasti celer, batat, marelice, breskve, domaće kruške, borovnice, špinat, blitvu, kelj, brokulu, komorač, mrkvu, maline, mango, korijen kurkume, korijen đumbira, mlado zelje,krastavce, limune, grejp, naranče…
Moram napomenuti da je ovakva vrsta posta dosta skupa, pogotovo, ako nemaš svoj vrt ili nekog svog tko uzgaja domaće povrće i voće.
Kako je izgledao moj dan?
Uvijek sam mislila da postiti mogu jedino kad sam na godišnjem i kad imam vremena samo za sebe, no zbog posla kojim se bavim i zbog djeteta od pet godina skoro pa nikad si ne mogu priuštiti 7 dana potpunog mira i izolacije od svih i svega. Odlučila sam da ću postiti u normalnoj svakodnevici, čak sam odlazila na posao i nosila sokove sa sobom, vježbala sam i obavljala sve normalne svakodnevne obaveze. Odlazila u šetnje, pa čak i na druženja.
Dan sam započela sa čašom tople vode s istisnutim sokom polovice limuna ( 300 ml). Tijekom dana popila bih 4 voćno-povrtna soka od 300 ml i 2 topla nezaslađena čaja. Uz to sam konzumirala velike količine vode, ponekad i do 4 litre.
Prvi dan - dobar dio dana provela sam na WC-u
Bilo me malo strah i mislila sam da ću biti užasno gladna, mislila sam da će me boljeti glava i ne znam što još sve ne. No prvi dan je proletio. Dan sam započela toplom vodom. Na posao sam si nosila voćno-povrtne sokove i popila sam šalicu toplog čaja. Bila sam puna energije. Za razliku od inače nisam bila umorna popodne niti sam osjećala glad i potrebu za krutom hranom. Nekoliko puta sam obavila veliku nuždu, no zbog povećanog unosa tekućine stalno sam trčala na wc. Na večer sam imala problema sa spavanjem te sam osjetila dosta jake bolove u svim zglobovima.
Drugi dan - teška noć zbog nesanice
U jutro sam se probudila puna energije, dan sam započela čašom tople vode. Kako sam večer prije imala dosta jake bolove u svim zglobovima, odlučila sam u sokove ubaciti kurkumu. Napravila sam svježe sokove i krenula na posao. Opet je cijeli dan prošao više nego odlično. Imala sam više energije nego obično. Koncentracija mi je bila jača, lakše sam se fokusirala na posao i obavljanje zadataka. Nisam osjećala glad. Navečer sam čak išla u šetnju i lagano trčanje prirodom. No u noći sam teško zaspala, bilo je užasno vruće, bila sam žedna i stalno sam odlazila mokriti.
Treći dan - najgori od svih
Vjerojatno najgori dan od ovih sedam. Nisam se dobro naspavala. Probudila sam se izmučena i umorna. Sve me boljelo. Napravila sam malo nutritivnije sokove, ubacila sam batat i opet dosta kurkume. Čak ni nisam osjećala ogromnu želju za hranom, nego mi je bilo zlo. Boljela me glava, bila sam slaba. Otišla sam malo ranije s posla jer se stvarno nisam osjećala dobro, a nisam željela prekinuti post. Mislim da umor i iscrpljenost nisu bili toliko povezani s nejedenjem krute hrane koliko su bili sa lošim noćnim odmorom večer prije. Kad sam došla doma odmah sam otišla u krevet i spavala sam dva sata. Nakon što sam se probudila bila sam druga osoba. Niti traga bolovima, nisam više osjećala iscrpljenost. Popila sam sok, skuhala čaj i utonula u bezbrižan san.
Četvrti dan - osjećala sam lakoću, a koži mi je blistala, ali sam navečer razmišljala o hrani
Osjećala sam se izvrsno i puna energije. S lakoćom sam obavljala sve zadatke. Koža mi je nekako bila ljepša i blistava, oči bistre, kosa čvršća. Na poslu mi je bilo lako obavljati zadatke. No navečer kad sam legla u krevet mi je bilo dosta teško jer sam razmišljala o hrani. Ipak sam zaspala i odmorila se.
Peti dan - najjača želja za hranom
Hm, mislila sam da će mi treći dan biti najgori i da gore od toga ne može. Pet dan nije bio grozan zbog bolova ili umora. Bio je grozan jer je prolazio sporo. Imala sam osjećaj kao da sat ide unatrag. Često sam razmišljala o hrani. Zapravo sam peti dan imala najviše želje za hranom. Baš sam se borila sama sa sobom. Ali nekako sam izdržala.
Šesti dan - lakoća postojanja
Bilo mi je svejedno hoću li jesti, čak nisam više mogla zamisliti unos krute hrane. S lakoćom sam izdržala ovaj dan samo na sokovima.
Sedmi dan - postigla sam ono što sam mislila da ne mogu, nisam čak ni pila
Sedmi dan dogodilo se ono što sam mislila da je nemoguće i da neću nikad moći. Jednostavno sam bila odmorena i opuštena. Bila je nedjelja i nisam imala obaveza. Napravila sam spontani suhi post. Nisam osjećala potrebu za unosom bilo kakve krute hrane niti pak tekućine. Mnogo vremena sam provela odmarajući, čitajući knjigu. Radila sam vježbe disanja i meditirala.
Cilj mi nije bio gubitak kilograma, ali imam 4 manje
Preživjela sam tih sedam dana sa lakoćom. Treći i peti dan su mi bili najgori, no želja za hranom i prevladavanje te želje mi zapravo nije stvaralo toliko velike probleme kako sam na početku mislila. Čak sam imala više energije tijekom dana, moć koncentracije mi je bila jača. Lakše sam se fokusirala. Imala sam osjećaj kao da imam više vremena za sebe i slušanje potreba svog tijela. A sada tjedan i pol nakon osjećam se još uvijek poletnije, kao da mi je metabolizam proradio brže. Koža mi je ljepša i čišća, manje sam umorna. Iako mi nije bio cilj gubitak kilograma u ovih sedam dana bez krute hrane sam izgubila 4 kilograma, za sad još nisam dobila nazad izgubljene kilograme, no očekujem da će se oni povratiti nakon što se povrati i moj normalni ritam prehrane.
Post bi svakako ponovila, ali idući put bih išla nešto sporijim tempom. Najprije bih za prvi post pokušala postiti jedan dan te bi lagano krenula na tri, pa onda pet. U ovih sedam dana sam naučila još više slušati svoje tijelo i njegove potrebe. Razina energije kojom sam raspolagala tijekom dana je bila nevjerojatna i svakako je to jedan od velikih pluseva posta. Iz tog razloga sam odlučila da ću i dalje redovno raditi isprekidani post, a barem jednom godišnje ću postiti više dana.
U sljedećoj kolumni napisat ću recepte za sokove koje sam pila tijekom posta.
