Istraživači su slučajno otkrili novu mentalnu tehniku koja bi mogla pomoći zainteresiranima za skidanje kila. Želiš li smanjiti žudnju za određenom hranom, zamišljaj kako je jedeš i potom ćeš imati manju želju za njom u stvarnosti
Ekipa znanstvenika sa Sveučilišta Carnegie Mellon u Pittsburghu okupila je dobrovoljce i podijelila ih u tri skupine. Jedna je dobila zadatak da zamišlja kako 33 puta zaredom stavlja novčić u mašinu za pranje rublja. Članovi druge grupe 30 puta su zamišljali kako stavljaju novčić u perilicu i triput kako jedu čokoladicu. Pripadnici treće skupine maštali su kako 30 puta jedu čokoladicu i triput umeću kovanicu u perilicu.
Vizualizacija zavarava mozak
Za vrijeme prvog dijela pokusa, dobrovoljcima nije rečeno da ih čeka zakuska: svi su zajedno pozvani u blagovaonicu, gdje su im ponuđene neograničene količine baš onakvih čokoladica o kakvima su ranije maštali. Rezultat? Oni koji su najviše vizualizirali da jedu tu poslasticu imali su najmanje apetita za nju u stvarnosti, a najviše su čokoladica pojeli oni koji su se najmanje bavili njome u mislima.
Istraživači su ponovili pokus tako da su izmiješali sudionike i zadali im sličan zadatak, ali s različitim brojem vizualizacija kovanica i čokoladica. Ishod je opet bio jednak utoliko što su najmanji apetit i ovom prilikom imali oni koji su najviše puta zamišljali da jedu dotičnu namirnicu.
Prema istraživačima, ovaj je fenomen posljedica procesa zvanog habituacija ili navikavanje. Vizualizacija jedenja određene hrane zavarava mozak i navodi ga da osjeti zasićenje tom hranom.
Učinak zamišljanja je sličan onom koji bismo si izazvali da doista pojedemo par zalogaja nekog jela – iduća porcija bila bi nam manja. Zanimljivo je da vizualizacija djeluje samo na istovjetnu namirnicu koja je zamišljana te se ne prenosi na neku drugu vrstu hrane. Prema tome, vizualizacija jedenja kobasice neće smanjiti želju za baklavama.
Vizualizacija može pomoći i kod odvikavanja od droge
Autori istraživanja poručuju da bi tehnika vizualizacije mogla pomoći ne samo smanjiti žudnju za kaloričnom hranom, već i kod odvikavanja od droga. Neutralni promatrači iz znanstvenih krugova primijetili su da bi ovo istraživanje trebalo ponoviti pod strožim uvjetima.
Primjerice, trebalo bi voditi računa o tome koliko je sudionika normalne, premale ili prevelike težine, kad su zadnji puta jeli prije pokusa i koliko je dugo trajao učinak smanjenog apetita na zamišljanu hranu – nekoliko minuta, sati ili možda dana.
Stoga, iskušaš li na sebi ovu tehniku i uočiš da ti povećava umjesto da smanjuje naklonost prema kaloričnoj hrani, prisjeti se da stručnjaci još nisu izdali službenu preporuku za provođenje vizualizacije u svrhu mršavljenja.
