U svom dnevniku prehrane i vježbanja Karmela Vukov-Colić otkriva ti kako se najprije pomirila sa svojim viškom kilograma, a onda se štreberski posvetila njegovom uklanjanju u akciji "Mršavimo zajedno". Saznaj što sada jede i kako podnosi dijetni režim te kako izlazi na kraj sa svojim strogim trenerom
Moj dnevniče... ili... Muke po Karmeli 1. dio
Drage ljubiteljice Zdrave Krave, poštovani borci protiv viška kilograma, vi istinski posvećeni zdravom životu... i vi samo usputni, povremeni, radoznali... dopustite mi da vas sve svedem, za potrebe ovog projekta, na zajednički pozivnik – "Moj Dnevniče".
I to je došlo. Baš kao naručeno (jer se stvari u životu dogode točno onda kad treba), pokretanje novog ciklusa zajedničkog mršavljenja. Aninog i mojeg, a nadam se i ponekog vašeg. Prije nego počnem otkrivati sve tajne meni povjerene od strane nutricionista, trenera, liječnika... moram naglasiti jednu važnu stvar: imati višak kilograma je u redu!
Ako moram birati između izgladnjelih manekenskih figura i tijela za kojima bi se polakomili i sami Rubensovi anđeleki – odluka je uvijek bliža Bogu. Imati višak kilograma je u redu, ako to vama ne predstavlja problem.
Znam mnoge ugodno popunjene žene koje ne bi dale ni grama od sebe i koje su ostvarile sjajne životne i poslovne uspjehe. Znam i one druge na koje se, jer su se zaplele u mrežu problema koji nemaju baš puno veze s hranom, itekako može primijeniti rečenica "pretilost tijela znak je anoreksije u duši".
Hoću reći, ja sam negdje na pola puta. Taman sam jednom nogom zakoračila iz problemske varke i postala zadovoljna sobom kad je stigao poziv iz Zdrave Krave. I evo me sad – silno vesele i štreberski odlučne (što i vama od srca želim) krenuti u zdravi život.
Na treninzima ne pomaže ni plakanje ni umiljavanje
Najviše me veseli vježbanje. Zato što o njemu nemam pojma. Zato što uopće nisam sportski tip. Zato jer predstavlja izazov.
Najviše zato jer na sva moja kukanja, plakanja, vikanja, moljenja, cviljenja, laganja, umiljavanja, moj trener Domagoj ostaje mrtav-hladan i s pogledom punim razumijevanja kaže – "Ajmo još pet". Trbušnjaka. Sklekova. Čučnjeva. I nevjerojatno, upali!
Dečki iz City Fitnessa su sto-posto s nekog drugog planeta, čitaju misli i znaju točno koliko možeš i što ti treba!
Idealan sastojak dijetnih jela
Rio Mare tunjevina u vlastitom soku idealna je za pripremu dijetne salate s tunom.
Rio Mare potječe iz mora, iz odabranih tuna najbolje kakvoće. Njezin se okus temelji na znanju koje predstavlja marka Rio Mare: kuhanjem na pari tunjevina zadržava svoj okus i hranjivu vrijednost, a nepoželjne masti se uklanjaju.
Prednosti:
- Lagan i ukusan obrok za sve koji žele biti u formi, a da se pritom ne moraju odreći poslastica
- Niski sadržaj masti
- Lako probavljiv obrok
- Osigurava uravnoteženi unos dnevno potrebne količine minerala, bjelančevina i vitamina (pogotovo B12)
To je za mene previše hrane!
Onda tu je i hrana. Cure iz Vitaminoteke (planeta tik do onog Domagojevog) napravile su plan prehrane za prvi tjedan. Pet obroka dnevno, pa još i večernji zalogajčić! Ma da! Za mene puno previše.
Mi u ovim poslovima bez radnog vremena ne doručkujemo, pijemo tone kave i jedemo što nam dodje pod ruku. I evo plana prehrane kojim su stare navike obrisane kao krpom. Doručkujem jogurt i Vivera žitarice i to mi se svidja.
Kavu popijem ujutro i kasnije je se i ne sjetim. Ali se zato predano bacam na propisane obroke. Losos sa žara, s kus-kusom i tikvicom, piletina s grila, s integralnom rižom i brokulom ili riblja juha, koju u stopu prati oslić s blitvom i krumpirom.
Dijeta koja to i nije, obroci koje sa mnom jedu i moja djeca, dijeta koja je u stvari zdravo i pravilno hranjenje.
Salata s tunom i klicama za večeru
Veselim se i novim okusima – danas sam kuhala ječam s lećom i porilukom (istina, originalno varivo ja sam malo prepravila "po svome", onako na rižoto sa žlicom azuki graha i čili papričicama), a na alfa alfa klice u mojoj večernjoj salati s Rio mare tunom u vlastitom soku na koju bacit ću se čim kucnem zadnje slovo.
Izmedju obroka gricnem koju mandarinu ili jabuku (jedino slatko mojim nepcima) i pomislim kako je voće uistinu iz raja.
I napokon tu je tekućina: Nativa zeleni čaj koji mi je vjerni pratitelj u teretani, i voda u svako drugo doba. Ujutro na prazan želudac. Prije ručka. Prije večere. Uvijek kad sam žedna...
I sada, kad voda tako milozvučno puni moju kadu da bi ublažila upalu mišića od onih "još pet"... I baš me taj zvuk podsjetio da je vrijeme da se od vas oprostim. Činim to sa zadovoljnim osmijehom, jer sam i danas napravila nešto baš dobro za sebe! Ako ste i vi u sličnom raspoloženju – dajte pet!
