Rigorozne dijete koje ne donose trajne rezultate s vremenom mogu prerasti u opsesiju hranom te doprinijeti gubitku samopouzdanja i depresivnim stanjima. Umjesto fiziološke potrebe i užitka, emocionalnim izjelicama hrana postaje jedino utočište za bijeg od problema
Malo-pomalo izgubili smo smisao za prehrambeni "ustroj". Nezainteresiranost ili čak pretjerani interes za hranu, doveo je do "prehrambene delikvencije".
Tako smo širom otvorili vrata ili prejedanju bez mjere ili doživljavanja hrane kao nužnog zla. Svjedoci smo da frustracije nastale zbog rigoroznih, a neuspješnih dijeta, s vremenom vrlo brzo prerastaju u opsesiju hranom.
Mnogi postaju razdražljivi i naglo gube kontrolu vlastitog prehrambenog ponašanja čim osjete da su popustili u čvrstoći dijetetskog režima i "slomili se". Nerijetko zbog vlastitog neuspjeha i uništenog samopouzdanja otvaraju vrata frustracije koje vode i u depresivna stanja.
Krilatica Reci mi što jedeš, reći ću ti tko si, odavno se već može preobraziti u sigurnu tvrdnju Ono si što jedeš.
Što želim, a što mi stvarno treba?
Biti "ponosnim vlasnikom" zdravog duha u zdravom tijelu mnogima ne polazi za rukom. Nešto duboko u njima radi raskorak između željene i tijelu potrebne hrane, iako su svjesni što bi trebali žele li se osjećati i izgledati zdravo.
Vjerujem da tajna počiva u emocionalno-psihološkim ograničenjima koja sami stvaramo kada je riječ o prihvaćanju novih spoznaja i novog načina života. Većina nas ipak se boji i bježi od promjena, ma kako one male u početku bile.
Svi problemi s težinom i poremećaji prehrane imaju korijene u nekom obliku remećenja životne energije. Loš izbor hrane čini nas umornima, bezvoljnima i na koncu bolesnima, a protok pozitivne energije i zdrava prehrana čine nas vitalnima, snažnima i, što je najvažnije, odličnog psihofizičkog zdravlja.
Kada jednom shvatimo kakvu moć ima hrana i način prehrane, počet ćemo se sa više odgovornosti ponašati prema vlastitom tijelu.
Napadaji grickanja i prejedanja
Bijeg od problema uglavnom završava bijegom u hranu s rađanjem emocionalnih izjelica. Ljudi kojima hrana postane jedino utočište ne broje ni obroke ni zalogaje, a njihovo objašnjenje zvuči vrlo jednostavno: radije jedem nego li se suočavam s problemom i rješavam ga!
Prvi poremećaj odnosa prema hrani izražava se kao često uzimanje hrane, neovoisno o osjećaju fiziološke gladi. Napadaji usputnih obroka, takozvanog grickanja, nadoknađuju osjećaj praznine zbog manjka ljubavi ili viška dosade ili brige.
Na slijedećem stupnju osoba dobiva i neodoljive porive za obilnim jedenjem iako uopće nije gladna. Prvotno uživanje vrlo brzo dovodi do snažnog osjećaja krivnje, a pogled u ogledalo i stajanje na vagu – ljutnju, sram, bezizlaznost iz situacije zbog uvjerenja da se teško može nešto promijeniti.
U svladavanju emocionalnih prepreka mršavljenju, mogla bi ti pomoći Dijeta dr. Phila!
Užitak s osjećajem za mjeru
Za razliku od hrane – utočišta, kojoj je smisao utjeha u frustraciji, hrana – užitak odgovora na dvije opravdane potrebe: fiziološku i psihološku, koja je hedonističke prirode. I da nema ove druge, vjerojatno ne bi niti bilo problema sa debljinom.
No užitak u hrani bi se trebao povoljno odraziti na naš izgled i zdravlje, što znači da trebamo imati i osjećaj za mjeru.
Ritual obroka danas se povezuje s količinom hrane, a ne njenom kvalitetom. Nizovi hrane od predjela do deserta, sve začinjeno neumjerenošću i pretjerivanjem, degradira kulinarsku vrijednost hrane, a ne zaboravimo na Hipokratovu: Ne živimo da bismo jeli, već jedemo da bismo živjeli.
Više info: www.nutrivita.hr
