Kultna voditeljica i jedna od najzanimljivijih estradnih ličnosti ekskluzivno ti otkriva kako se nosila s najtežim životnim izazovima, zašto obožava lubenicu i čokoladu, što za nju znači zdrav život te jesu li godine presudne za dobar osjećaj
Kažete da niste 'rob' kozmetičke, farmaceutske i modne industrije. Ipak, izgledate odlično. U čemu je tajna?
Patnja me produhovljuje.(smijeh) Do prije nekoliko godina jedino što sam stavljala na lice bila je Nivea krema, jednom sam u životu bila kod kozmetičarke i nisam mogla podnijeti ona stiskanja po licu, nisam u životu potrčala pet metara, ne vježbam, ne robujem ničemu, ne spavam dovoljno, živim svaki trenutak kao da mi je zadnji. Nema tajne, a izgleda da nema ni pravila. Mislim da je stanje duše i mozga ipak presudno za sve. Nema te frizure, kreme, šminke i kompleta koji će pokriti tugu, nesigurnost ili trčanje za savršenstvom.
Možete li otkriti kako ste izgubili višak kilograma (u intervjuu za Nacional spomenuli ste da ste, nakon nesreće, dobili 20-ak kilograma)?
Ustala sam jedan dan, skinula se i pogledala u ogledalo. Rekla sam si u ogledalo nešto što možda nije pristojno za objavu, pljunula u ogledalo, uzela krpu i obrisala ga. Tog dana sam prestala jesti. 30 dana sam pila šest litara vode i čaja, hodala nekoliko kilometara na dan. Točnije. gladovala sam.To je jedno od najboljih iskustava mog života. Što je gladovanje više odmicalo, osjećala sam sve bolje. Ne samo što sam skinula 20 kilograma nego sam očistila svoje tijelo od svega što sam jela, pila,disala i mislila. Nakon tog iskustva promijenilo se i moje duhovno stanje. Kada shvatite da možete bez hrane, shvatite da ne postoji riječ nemoguće. Sve je moguće. Od tada gladujem svake godine.
Vjerujete li u ekspresne metode mršavljenja i jeste li sami iskušali koju?
Ova moja je najbrža moguća, ali gladovanje koje provodim nakon što sam skinula kilograme više nema veze s težinom. To je najbolje što sam ikada napravila za sebe i svoje tijelo.O čistoći uma da ne pričam.Znam da će mnogi liječnici 'skočiti na noge', ali me to uopće nije briga.Oni ionako nemaju pojma o zdravlju, stalno su s bolesnim ljudima. Uostalom, sve vjerske knjige govore o postu i vjerujem da ću sljedeće godine gladovati svih 40 dana. A što se tiče ovog medijskog terora kako trebamo izgledati, koliko kila moramo imati, mislim da je prestrašno. Najvažnije je kako se mi osjećamo i uopće nije bitno što susjedi misle o tome.
Za mnoge je hrana utjeha, pogotovo ako se suočavaju s teškim životnim situacijama. Vrijedi li isto pravilo i za Vas te biste li se odrekli omiljene hrane zbog vitke linije?
Jedan period mog života hrana mi je bila jedina utjeha. Sve do trenutka dok nisam shvatila da svoju prazninu ne mogu natrpati čokoladom, mesom, kolačima.Moramo se suočiti s našim dramama, dati im prava imena i riješavati ih. Ne odričem se ničega, život je sam po sebi hrpa pravila i odricanja. I sada imam, po standardima koje nam postavljaju, deset kilograma viška i baš me briga. Osjećam se sjajno.
Neminovno je da je Vaše životno iskustvo utjecalo na javnost s kojom ste podijelili sjećanje na najteže trenutke. Što biste poručili ljudima koji su u teškoj situaciji?
Dragi moji: ne brinite što ljudi misle. Oni to rade rijetko. Ni jedan dokaz ne podupire tezu da je život ozbiljan. Iskustvo je predivna stvar. Pomaže da prepoznamo grešku koju smo već napravili. Umrijet ćete sigurno, ali je puno bitnije da pokušate živjeti. I to danas,ovaj trenutak, jer onaj jučer ne možete vratiti, a sutra ionako ne znate što će se dogoditi.
Koje namirnice Vam trenutno vraćaju energiju, samopouzdanje i koncentraciju?
Najveća čokolada i, ako je ikako moguće, da je ne dijelim s nikim.
Neke žene kažu kako se najbolje osjećaju u vlastitom tijelu u 20-ima, neke u 30-ima, neke u 40-ima... Jesu li godine zaista presudne za dobar osjećaj?
Za taj osjećaj mislim da je presudna doza samopouzdanja koje uz to ima i dobru podlogu.U godinama kad tražite svoje mjesto pod suncem teško je doći do osjećaja sigurnosti.Sva razdoblja ženinog života su nevjerojatno iskustvo,ali nikada se ne bih mijenjala za 20.Tu muku više ne bih prolazila.Tek u kasnim tridesetim sam potpuno upoznala sebe i svoje tijelo.I još uvijek se iznenadim.
Imate li omiljenu namirnicu?( Barbara Kolar kaže da će joj na grobu pisati “ubila je rajčica”)
Ako je Barbaru ubila rajčica mene bi mogla lubenica. Prosto je nevjerojatno koliku količinu tog voća ja mogu pojesti. A na grobu bi mi moglo pisati "Nisu me ubile lubenice nego tuđa glupost."
