Pored kamilice, paprena je metvica najpoznatija i najpopularnija ljekovita biljka. Upravo je zbog velike omiljenosti, ljudi često koriste kao svakodnevni napitak, no takva uporaba nije preporučljiva jer u slučaju ozbiljnih bolesti, nije tako djelotvorna. Donosimo ti dio iz knjige ''Domaće ljekovito bilje'' autorice dr. Katje Galle Toplek
Paprena je metvica križanac dviju vrsta, npr. vodene metvice (Mentha aquatica L.) i čupave metvice (Mentha spicata L.). Još od konca 17. stoljeća uzgaja se u Engleskoj, odakle se proširila i u druge zemlje. Razmnožava se vriježama i podancima. Zelene listove paprene metvice ubiremo neposredno prije cvatnje. Sušimo ih brzo, kako ne bi pretjerano pocrnjeli i čuvamo u dobro zatvorenim posudama. Osušeni listovi imaju snažan miris i oštar okus koji izaziva osjećaj blagog hlađenja. Ljeti za čaj možemo koristiti i svježe listove. Zanimljiva činjenica jest da se u nekim zemljama svježi listovi rabe i za spravljanje umaka i kolača te biljnoga octa.
Razlog zašto ju više puta presađujemo jest činjenica da se vrlo lako izgube prvobitna svojstva. Na taj način istodobno sprječavamo zarazu štetnom hrđom koja umanjuje vrijednost droge. Postoji više različitih sorti paprene metvice, a među njima je najpoznatija sorta crna metvica s crveno-ljubičastim stabljikama i lisnim žilama. Poprilično je rasprostranjena i sorta Palescens, ili zelena metvica, sa zelenom stabljikom i listovima. Kod nas na poljima, vlažnim livadama ili uz jarke raste više divljih vrsta metvice. Sve imaju više ili manje ugodan aromatičan miris koji podsjeća na paprenu metvicu te uglavnom ne sadrže mentol, ali imaju više karvona. Ponegdje se umjesto paprene metvice koristi vodena metvica.
Za što se koristi čaj paprene metvice?
Čaj paprene metvice koristi se u ljekovite svrhe kod slabog želudca, povraćanja, proljeva s grčevima, grčevitih bolova želudca i crijeva. Ponekad kod dojenčadi može doći do blagih alergijskih reakcija, zato kod njih najprije probamo komorač, anis i kim. Čaj pripremimo kao oparak i ostavimo poklopljeno 10 minuta.
Djeca piju tri puta dnevno u malim gutljajima ne prevruć, nezaslađen čaj. Djeci ga ne dajemo duže od tjedan dana. Za pripremu ljekovitoga čaja upotrebljavamo drogu, a ne čaj iz vrećice. Zbog velike površine zgnječenih listova čaj u vrećicama sadrži malo eteričnog ulja. Glavni sastojak i aktivna tvar jest eterično ulje. Listovi sadrže do 4% eteričnoga ulja koje se ponajprije sastoji od monoterpena cineola, mentola (alkohol), mentona (keton), mentilacetata, mentofurana i brojnih drugih.
Na sastav ulja utječu starost listova, vrijeme ubiranja, kao i tlo i podneblje. Vrlo važnu ulogu ima i duljina dana. U starijim listovima nalazi se više mentola i mentilacetata, a u mlađima više mentona i mentofurana. U dobrom ulju paprene metvice ugodna mirisa nalazi se mnogo mentola, malo mentofurana (manje od 5%) te određeni omjer mentona i mentilacetata. Najbolji omjer mentona i mentilacetata jest 5:1 ili 6:1. Mentofuran ima oštar, neugodan miris, pa je poželjno da ga u ulju ima što manje. Nakon hlađenja ulja mentol se izlučuje u obliku bijelih kristala, a čisti se mentol uglavnom dobiva djelomičnom sintezom iz timola. Usto, u drogi se nalaze i flavonski glikozidi (luteolina i apigenina), triterpenske kiseline kao što su ursolna i oleanolna, Lamiaceae trjeslovine (3 – 5%), među njima mnogo ružmarinske kiseline i brojne slobodne fenilkarboksilne kiseline (kavena, kumarna, ferulna).
Vše infomacija o knjizi ''Domaće ljekovito bilje'' pročitaj ovdje.
