Kad živimo "sto na sat", onda nam se čini da nas ništa ne može spriječiti u tome, jer smo neprestano u pokretu i naš organizam je sigurno spreman na sve. Dok nas nešto ne zaustavi...
Ubrzan život, stalno u pokretu, obitelj, vježbanje, posao od jutra do noći... Tako je izgledao život glumice Viole Davis. Nije niti razmišljala o bolesti, a kamoli bolesti koja bi je potpuno zaustavila u njezinom poslu i životu. No onda se jednog jutra probudila s potpuno "paralizirajućom boli", a za sve je bio kriv herpes zoster.
Glumica danas otvoreno govori o infekciji s kojom se više puta suočila, te o svom "neuobičajenom slučaju" herpes zostera, a upravo je to potpuno promijenilo njezin pristup starenju.
"Tek sam postala majka. Upravo sam bila posvojila kćer. Bila sam na vrhuncu snage nakon nominacije za Oscara za film 'Tajni život kućnih pomoćnica' (The Help). Dakle, radila sam, radila i radila, iscrpljujući se do krajnjih granica", prisjetila se Davis za People. "A onda sam se odjednom probudila sa simptomima sličnima gripi i iznimno bolnim osipom. Mislim, ocijenila bih tu bol devetkom na ljestvici od 10. Počelo je na trbuhu i proširilo se na leđa. Povuklo se, a zatim vratilo s tri mjehura na gornjem dijelu leđa. Iznenadilo me koliko je bolno bilo. Bilo je teško leći, ustati, hodati. Bol živaca, sve to skupa."
Davis kaže da je isprva mislila kako ju je ugrizao otrovni pauk zbog siline boli koju je osjetila, a dijagnoza herpes zostera bila je za nju potpuno iznenađenje.
"Nisam znala apsolutno ništa o herpes zosteru", priznaje.
Herpes zoster je bolna bolest popraćena osipom koja se javlja kada se virus varicella-zoster, uzročnik vodenih kozica, ponovno aktivira u tijelu. Može uzrokovati bolan osip koji svrbi ili izazvati trnce na jednoj strani tijela te može dovesti do dugotrajnog oštećenja živaca. Rizik od obolijevanja od herpes zostera povećava se nakon 50. godine života.
Davis kaže da joj je ta dijagnoza otvorila oči te je nakon tako teškog iskustva shvatila da možda treba promijeniti svoj način života. Ona je, kaže, vjerovala da je ključ dugovječnosti upravo njezina nezaustavljivost, ali to se nakon bolesti promijenilo.
"U tom sam se trenutku osjećala gotovo imunom na bilo kakvu bolest jer sam vježbala i pravilno se hranila. Osjećala sam se zdravo jer sam činila sve što treba. A onda sam odjednom dobila herpes zoster", kaže ona. "Osjećala sam se kao vojnik – što sam više toga mogla izdržati, to sam bila snažnija. Nisam znala da prava snaga nije u tome. Snaga zapravo znači njegovati svoje tijelo i uživati u dobrom zdravlju dok starimo."
Upravo zbog ovakvog svog iskustva sada surađuje s tvrtkom GSK na kampanji "Shingles, Actually" (Herpes zoster, zaista), a cilj je ove inicijative potaknuti otvorene razgovore o starenju te pomoći odraslim osobama starijima od 50 godina da bolje razumiju rizik od herpes zostera i posavjetuju se s liječnikom o prevenciji.
"Jednostavno sam osjećala da sam savršena osoba za tu kampanju jer me to iskustvo potaknulo da počnem osluškivati svoje tijelo, što prije toga nisam činila", objašnjava Davis. "Smatrala sam da je osluškivanje tijela znak slabosti. Mislila sam da će me to usporiti, doživljavala sam to kao ležećeg policajca na cesti, a ja sam htjela nastaviti punom brzinom."
Davis je iz toga izvukla pouku da je ona dovoljno važna i da život ne treba provesti trpeći bolove, te da je važno otići liječniku. Ona danas svog liječnika, kaže, ima praktički na brzom biranju te je više usredotočena na prevenciju, umjesto da čeka da nešto krene po zlu prije nego što potraži pomoć. Danas čak i kad je zdrava, ne zanemaruje svoje zdravlje.
"Bila sam tu za svoju kćer, za supruga, za svoje zaposlenike... Sve sam ih stavljala na višu razinu važnosti od same sebe, razumijete? I mislila sam da me upravo to definira kao snažnu modernu ženu – to što sam mogla, na neki način, žrtvovati svoj život za druge, kaže Davis, te ističe da to više nije slučaj. "Osjećam da sam dovoljno važna – i da je moje tijelo dovoljno važno – da ga slušam i poštujem. Shvatila sam da je to ključ lijepog starenja."
