Giht se često povezuje s pretjeranim pijenjem ili nedovoljno zdravom prehranom, no nova istraživanja sugeriraju da genetika igra veći čimbenik u razvoju artritičnog stanja nego što se dosad mislilo.
Istraživanje, koje je proveo međunarodni tim znanstvenika, proučavalo je genetske podatke prikupljene od 2,6 milijuna ljudi u 13 različitih kohorti DNK podataka. Taj broj uključuje 120 295 osoba s "prevalencijom gihta", piše ScienceAlert.
Uspoređujući genetske kodove ljudi s gihtom i ljudi bez gihta, tim je pronašao 377 specifičnih regija DNK u kojima su postojale varijacije specifične za to stanje – od kojih 149 prethodno nije bilo povezano s gihtom.
Iako su stil života i okolišni čimbenici svakako još uvijek u igri, nalazi sugeriraju da genetika igra glavnu ulogu u određivanju hoće li netko dobiti giht ili ne – a istraživači misle da postoji još neotkrivenih genetskih poveznica koje treba istražiti.
"Giht je kronična bolest s genetskom osnovom i ne nastaje zbog krivog ponašanja oboljele osobe – potrebno je razbiti mit da je giht uzrokovan načinom života ili prehranom", kaže epidemiolog Tony Merriman sa Sveučilišta Otago na Novom Zelandu.
Giht se javlja kada su u krvi visoke razine mokraćne kiseline, koja zatim stvara oštre kristalne iglice u zglobovima. Kada imunološki sustav tijela počne napadati te kristale, to dovodi do značajne boli i nelagode.
Genetika je važna u svakoj fazi tog procesa, sugeriraju istraživači. Osobito utječe na vjerojatnost napada tjelesnog imunološkog sustava na kristale i na način na koji se mokraćna kiselina prenosi tijelom.
Giht može doći i proći, ali postoje dostupni tretmani za liječenje, a autori koji stoje iza nove studije smatraju da pogrešna shvaćanja mogu spriječiti ljude da dobiju te tretmane i liječe se na pravi način. To je pravi problem sa slučajevima gihta koji su u sve većem porastu.
"Ovaj široko rasprostranjeni mit izaziva sram kod ljudi s gihtom, zbog čega će neki ljudi vjerojatnije patiti u tišini i neće otići liječniku koji im može dati preventivni lijek koji snižava urate u krvi i sprječava bol", kaže Merriman.
Osim što nam daje bolje razumijevanje uzroka gihta, nova studija pruža znanstvenicima više mogućnosti za istraživanje kada su u pitanju tretmani liječenja, posebno u smislu upravljanja imunološkim odgovorom tijela na nakupljanje mokraćne kiseline. Zapravo, postojeći lijekovi mogli bi se prenamijeniti za liječenje ovog stanja.
Istraživanje ima neka ograničenja: većina podataka bila je od ljudi europskog podrijetla, a neki su se zapisi oslanjali na samoprijavu gihta, a ne na kliničku dijagnozu. Unatoč tome, daje nam puno bolji uvid u zdravstveni problem koji pogađa ljude stoljećima.
"Nadamo se da će s vremenom bolji i pristupačniji tretmani postati dostupni za nove slučajeve koje smo identificirali", kaže Merriman. "Za liječenje gihta potrebno je osigurati više financijskih sredstava u zdravstvu i ovo stanje zaslužuje veći prioritet u zdravstvenom sustavu", dodao je.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Genetics.
