Nekada su ljudi bili više povezani s prirodom, nisu joj prkosili, više je bilo poštovanja i manje zloćudnih bolesti. Sada smo okruženi mnogobrojnim računalima i raznim aparatima koji emitiraju štetna zračenja te tako povrjeđuju energetsko polje živih bića.
Pod takvim utjecajima čovjek postaje napet i podložan promjenama raspoloženja, nezadovoljan, zbog čega mu slabi imunitet, a sklonost bolestima i kroničnom umoru se povećava. Prvi simptomi su najčešće grčenje mišića, tikovi, ponekad je to peckanje u očima, a neki nesvjesno grickaju nokte.
Sigurna sam kako je jedan od razloga za takvo stanje i prehrana koja je genetski modificirana i puna pesticida, a bez vitalne energije. Sve to lagano i sigurno razara energetski omotač - auru, a nakon toga i fizičko tijelo. S takvom niskom razinom energije gasi se i želja za fizičkim aktivnostima koje su svedena na minimum. Poznato je da se redovnim vježbanjem potiče metabolizam, cirkulacija i životna energija.
Moguće je obnoviti energiju
Postoje metode kako vratiti izgubljenu energiju, primjerice - meditacijom, pravilnim disanjem, kvalitetnom prehranom. Kod mnogih, kronični umor stvara tolike probleme da nemaju volju primijeniti nijednu od spomenutih metoda pa pribjegavaju pretjeranom uzimanju vitamina i neuravnoteženoj prehrani, a neki se odlučuju za bioenergetske tretmane.
Došao mi je na tretman Igor V. (24 g.) student iz Zagreba, žalio se na iscrpljenost, napetost u mišićima lica popraćenu tikovima, grickanje noktiju te na lošu koncentraciju. Mnogo vremena provodio je na kompjuteru jer je to bilo neophodno s obzirom da je pohađao fakultet arhitekture. Primijetila sam da mu je energetski omotač (aura) vrlo oslabljen, a srčana, grlena i čeona čakra blokirane.
Promjene su se mogle uočiti već nakon nekoliko tretmana. Bilo je zanimljivo promatrati ga jer je svakim danom postajao komunikativniji i vitalniji. Nakon nekoliko tjedana javio mi je kako je prestao grickati nokte, te da mu je napetost u mišićima potpuno nestala. Osim toga pohvalio se kako je položio dva ispita, svakodnevno vozi bicikl i raduje se životu.
Emocionalna praznina vodi u autodestrukciju koja ima više lica
Mnoga djeca, iako imaju roditelje, sama odrastaju, prepuštena su društvu, školi, medijima i ulici. Kad – tad, na vidjelo dolazi prazni prostor u njihovim dušama u kojima nedostaje ljubavi. Mentalna praznina može se ispuniti, ali ne i emocionalna. Što je um spretniji, vještiji i skloniji proračunavanju, lakše će naći zamjenu. Stoga se i emocionalna nezadovoljstva pokušavaju zakrpati nezdravim načinima življenja poput pretjerivanja u video igricama pa čak i drogama u ranijoj dobi.
Često mi na tretmane roditelji dovode djecu koji imaju tikove, strahove, a ponekad i noćne more dok se kod nekih javljaju i vrtoglavice. Nedavno mi je majka dovodila svog sina Antonia, dvanaestogodišnjaka koji je vrlo inteligentan dječak, ali je imao problem s koncentracijom, tikovima odnosno nekontroliranim pokretima tijela, a ponekad je i zamuckivao. Sve mu je to izazivalo osjećaj nelagode i nesigurnosti. Majka nije mogla otkriti zbog čega je došlo do svih tih poremećaja. U razgovoru s Antonijom brzo sam prepoznala gdje je uzrok njegovih problema.
Previše vremena je provodio zabavljajući se video igricama, a i opsjednut je bio društvenim mrežama. Iako nije ništa znao o bioterapiji bio je vrlo otvoren i komunikativan te je odlično reagirao. Tretmanom sam mu djelovala na fizičko, mentalno i emocionalno tijelo pa mu se vrlo brzo popravilo samopouzdanje, koncentracija, a zamuckivanje je potpuno nestalo. Smanjio je svoje druženje s kompjuterom te se više posvetio učenju i tenisu kojeg je u zadnje vrijeme zanemarivao.
Mucanje je često posljedica ismijavanja i kritiziranja u djetinjstvu
Ponekad posljedice ismijavanja i kritiziranja u djetinjstvu mogu prouzročiti strah od osobnog izražavanja, probleme u komunikaciji i samoizražavanju, a često se dogodi i mucanje. Mucanje je poremećaj nemogućnosti spontanog izražavanja misli, osjećaja i želja. Tu je nesvjesno prisutna snažna potreba za kontrolom, a da bi se problem riješio, potrebno je prihvatiti se bez osuđivanja. Kod djece je sigurno najvažnija potpora roditelja jer će se tada popraviti samopouzdanje i sigurnost u izražavanju.
