Prije pet godina 2015. diplomirala sam i preda mnom je bila obećavajuća budućnost. Imala sam samopouzdanja i mislila sam kako je život lijep dok se jedno jutro nisam probudila s bolovima oko vagine. Nalazila sam sva moguća objašnjenja za tu bol, iako sam negdje duboko u sebi znala da se ne radi o alergijskoj reakciji na novo rublje što je bila jedna od mojih racionalizacija.
Emily L. Depasse, seksualna terapeutkinja opisala je za portal Prevention kako je prevladala stigmu vezanu za genitalni herpes.
Kad mi je liječnik šest mjeseci kasnije rekao da imam genitalni herpes, odmah sam dovela u pitanje svoje šanse za sretan ljubavni život, prihvaćanje i smisao života. Preispitivala sam samu sebe i zaključila da je moja dijagnoza sramotna i da neću ići na 'spojeve'. Zaključila sam da sam stigmatizirana. Kasnije kad sam prihvatila to svoje stanje i mogla ga sagledati s odmakom shvatila sam koliko nepotrebne stigme se veže uz herpes. Činjenica je da genitalni herpes utječe na moj život, ali ne na tako zastrašujući način kao što sam mislila da hoće kad mi je tek dijagnosticiran.
Puno sam vremena posvetila edukaciji o genitalnom herpesu, istraživanju i razmišljanju o toj temi i prestala sam se identificirati s tom bolešću. Da mi je netko prije pet godina rekao da će moja dijagnoza imati pozitivan utjecaj na moje samopouzdanje i svrhu u svijetu, smijala bih se. Trenutak kad sam dobila dijagnozu bio je prekretnica u mom životu, a ovo su stvari koje bih voljela da sam znala prije pet godina.
Nisi sama
Saznala sam da je genitalni herpes puno učestaliji nego što se misli, ali to mi nije pomoglo da se osjećam bolje niti mi je dalo odgovor kako će to utjecati na moj ljubavni život. Gledala sam sve te brošure koje govore o herpesu i u njima sretne i nasmiješene parove i pitala se koliko su im platili da poziraju. Onda sam u jednoj emisiji vidjela ljude koji su govorili o svojoj dijagnozi, ali nisu se pretvarali nego su govorili i o sramu i poniženju kroz koje su prošli.
Postala sam opsjednuta s pretraživanjem Interneta, upisivala sam pitanja poput: "Koliko sam opasna kao prenositeljica virusa i koliko često će mi izbijati". Ali na mnoga pitanja nisam mogla dobiti jednoznačan odgovor jer to je tako kod virusnih bolesti, svačiji organizam reagira drugačije na virus i tretmane liječenja. Također je na mene poražavajuće djelovalo i saznanje da herpes može biti prenosiv i kada nema vidljivih simptoma da je aktivan.
Budući da sam se školovala za seksualnu terapeutkinju shvatila sam i koliko malo znam o spolno prenosivim infekcijama i njihovom utjecaju na psihu. Sve to me ponukalo da kreiram svoju web stranicu i Instagram SexELDucation s namjerom da redefiniram odnos društva prema osobama s genitalnim herpesom i ostalim spolno prenosivim bolestima. Napravila sam i stranicu s afirmativnim porukama s 33 pozitivne poruke za one koji rade na vraćanju svog identiteta i prevazilaženju stigme oko spolnoprenosivih infekcija.
Tvoj ljubavni život nije gotov
Web stranica me osnažila i pomogla mi da se ponovno osjećam dobro u vlastitoj koži. Počela sam ponovno izlaziti, a 2017. ušla sam u vezu s partnerom koji nije imao genitalni herpes. Iako više nisam s njim u vezi, ta veza me osnažila, a možda čak najviše zbog načina na koji je završila. Naime, nismo prekinuli zbog moje dijagnoze nego zbog sasvim drugih razloga. Zbog pristupa koji sam imala prema svojoj dijagnozi otvorila sam se i na drugim poljima i naučila iskreno razgovarati o mnogim stvarima koje me muče, a preko kojih sam prije prelazila zbog nelagode.
Ne postoji "ispravan" način kako reći partneru
Moj herpes status je javan, tako da ne moram svakom novom partneru to i formalno otkriti, ali nije uvijek bilo tako. Sjećam se kad sam dobila dijagnozu da sam svom tadašnjem partneru poslala poruku sadržaja: "Moramo hitno i osobno razgovarati". Izbjegavao me neko kraće vrijeme, a poslije mi je priznao da je zbog tona moje poruke mislio da sam trudna, kad sam mu rekla za dijagnozu bio je vrlo suosjećajan. Želim reći da svatko treba naći put koji mu je najlakši da saopći novom partneru svoj zdravstveni status i da to ne mora nužno biti licem u lice. Ako partneru pošalješ poruku, on tako ima vremena proučiti koliko je sigurno imati spolne odnose s osobom pozitivnom na herpes i donijeti odluku.
Ne trebaš se ograničavati na izlaske samo s osobama koji imaju istu dijagnozu
Neki se ljudi ograničavaju samo na traženje partnera s istom dijagnozom, i sama sam bila na tom putu dok se nisam riješila stigme i shvatila da nema razloga da se tako ograničavam. Ako su dovoljno komunikativni i transparentni i ljudi sa spolno prenosivim infekcijama mogu pronaći ljubav, znam jer sam to i sama doživjela.
